Nad dubokim obzorjima juga,
zarumenjene večeri.
Spokojne ure umiruju more
šapatom
duboko tonući u san.
Mjesec rasprostire svoj veo
ponad surih gora srebrna zaljeva.
Titraji svijeća jenjavaju
kao odjeci riječi
u molitvama naših matera.
Na starom stolu
modri stihovi
pjesnika Vide
satkani u drevnim mozaicima kamenih gradova:
sveca iz Male Azije
zaigranog dječaka Perasta.
U ćutnji
rascvala cvijeta
kosti
stoljećima
kisnu…
Viktoru Vidi,
pjesniku iz Kotora
23. rujna 2015., Zagreb.
Foto: Dražen Zetić