* * *
Kada se malo zagrebe, dade se svašta naći unutar dana. Njihova svježina zna protresti, bolje od kakva jeftina vranca ili ribara. Dani nas tjeraju da se uhvatimo u koštac, i ne pustimo sve ono što se dade stići koracima… Trebalo bi samo obući čizme, i izaći na kišu. Pustiti glas da nam se odbija od druga stabla. Biti otriježnjen. Jesmo li sami u raslinju velikih zagrebačkih ulica? Nisu valjda svi dani krnji. Još ima nasmijane djece na ulici…Ne treba se bojati.
