Slavimo devetu nedjelju kroz godinu, nalazimo se u svakodnevnici življenja i svjedočenja Isusa Krista u svim našim kretanjima, činjenjima, ukazujući da nam je Dan Gospodnji važan i nakon Uskrsnoga vremena i u “obične” nedjelje kroz liturgijsku godinu.
Možda nam se činilo dovoljnim slaviti sve nedjelje do sada euharistijsku žrtvu u svojim crkvama, katedralama, kapelama ili pripremajući najmilije iz obitelji na svete sakramente inicijacije: krštenja, svete pričesti i svete potvrde i na svečaniji način doživjeli svete nedjelje lijepim i duhovno korisnim da bismo najradije odmorili. Odmorili od ljudi i dragoga Boga sakrivajući se u neki kutak svojega doma smatrajući da jedino tako možemo se smiriti, napuniti baterije i krenuti dalje u novostima života koje nam se stavljanju iznova svakoga dana. Opravdanje za takav odmor nalazimo u prvom čitanju iz Knjige Ponovljenog Zakona: “Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga dana, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvome.(usp Pnz 5,13-14.)” Istina počinak tada je bila propisana subota koja je vrijedila do nedjelje Uskrsnuća Kristova i za nas kršćane postala nedjeljom.
Dragi prijatelji! Nedjelja za nas kršćane znači odmor od teškog fizičkog rada ili posla na kojem zarađujemo za svagdašnji kruh kako bismo bili s obitelji u zajedništvu i zajedništvu lomljenja kruha ili svetoj euharistiji. Vremena za izvršavanje tih obveza uvijek imamo kada se dobro organiziramo. Potrebna je volja…
U svetom Evanđelju po Marku danas slušamo o djelovanju Isusa u dan odmora. Subota u Starom Zavjetu propisana je u detalje kako se ponašati i što se smije raditi a što ne smije do onoga da i samom Spasitelju Isusu Kristu čuvari Zakona Farizeji prigovaraju. Prigovaraju mu za trganje klasja koje je bilo za jelo da to ne smiju učenici činiti, već dan ranije pripraviti trebali bi za subotu i to blagovati. Zato Isus usporedbom objašnjava Farizejima o događaju kralja Davida i sličnom činu rada u subotu i još tome uzimanja posvećenog jela kojeg ni on nije smio jesti po propisima ni njegova vojska, a učinili su to.
Želi dati do znanja da propisi koje su sami često puta nadopunjavali upravo Farizeji nisu iznad čovjeka jer kako kaže Isus „subota je radi čovjeka, a ne čovjek radi subote“. Nije dovoljno bilo Farizejima Isusovo objašnjenje i dalje su dosađivali tražeći u njegovim djelovanjima nešto da prigovore. Vrhunac njihova prigovaranja bio je u događaju ozdravljenja bolesnog čovjeka usahle ruke kojeg Isus ozdravlja subotom. Po njihovom tumačenju ni to nije dobro – činiti dobro!? Dobar prikaz apsurdnosti pokoravanja zakonima koji postaju sebi samima svrhom, umjesto da vode čovjeka prema Bogu.
Dragi prijatelji! Isus Krist toliko puta želi nama ljudima približiti događaj spasenja i izlječenja koja čini da vjerujemo u Njega, da učimo od njega dobrotu i poniznost, strpljenje. Da slavimo zajedno temelje naše vjere i zajednički okupljamo s obitelji u posvećen dan kako bismo ga doživjeli drugačije od ostalih dana. Potrebno nam je samo organizirati se, vremena imamo za ono što volimo.
Trebamo voljeti nedjelju i Svetu Misu jer je za nas Isus Uskrsnuo i dao nam milost da sudjelujemo u svetim činima za spasenje sebe i svojih najmilijih. I to je temeljna poruka sveukupnog kršćanskog življenja – spasenje duše naše, jer vjerujemo da nije kraj ovaj život koji na zemlji živimo već početak nekog novoga. Zato dragi čitatelji odmora od ne izvršavanja dužnosti nedjelje nema! Pozvani smo svjedočiti, ići, moliti, pjevati, sudjelovati i biti radosni navjestitelji Evanđelja svakom čovjeku. Amen
Vlč. Stjepan