Nina Žuljić (Županja – 6. a razred): Pustolovna katastrofa!

Paulina P. i ja najbolje smo prijateljice još od vrtića. Bile smo 5. razred te se bližilo vrijeme naše prve ekskurzije. Uzbuđenost, sreću i ponos u srcima uništili su nam roditelji (pa tko bi drugi). Naravno, zabranili su nam odlazak na more s prijateljima. Stalno su govorili, ”jakoooo  je skupo“ , “premlade stee”.…

Paulinini roditelji dobili su važan poslovni poziv, u kojem im je rečeno da putuju u Francusku devet danaa, a to je značilo samo jednu stvar (idem kod Pauline tjedan dana). Mama i tata su mislili da je to suludo, ali ipak su me pustili. Ponijela sam odjeću, grickalice, slatkiše, novac… Nakon tuširanja, legle smo u krevet, ali su nas čudni I glasni zvukovi probudili točno u ponoć.” Paulina, probudi seee! Mislim da je netko provalio u kuću!” vikala sam. “To si samo sanjala” pokušala me smiriti, ali se zaledila čim ih je čula. Zvukovi su bili sve glasiji i sve bliži nama. Skupila sam hrabrosti otvoriti vrata, a u hodniku smo vidjele nečije otiske. Drhtala sam od straha, a Paulina je htjela nazvati svoje roditelje i reći im što se zbiva. Stvarno se ne sjećam kako smo zaspale, ali me Paulinino vikanje proudilo iduće jutro. “Nina, probudi se! Imam ideju s kojom bi mogle pobjeći iz ove uklete kuće!”. Sjetile smo se kako bi sutra trebale ići na ekskurziju. Odlučile smo skupiti sav novac iz Paulinine kuće i iz mog novčanika kako bismo platile put. Kada smo krenule prema sefu njezinih roditelja, primijetile smo da je otvoren. “Netko je sinoć stvarno provalio u kuću!” paničarila sam.  Cijelo poslijepodne smo razmišljale o proteklim događajima. Sutra, na dan putovanja, uvjerene da će naša ideja za bijeg upaliti, blokirali smo cijelu rodbinu kako ne bi vidjeli objave s našim slikama na društvenim mrežama, te smo otišle autobusom u Rogoznicu zaboravši na strah. U Rogoznici smo se zabavljale, išle smo u restorne iu disco, jele sladoled, išle u šetnje…., sve dok naši mobiteli nisu počeli zvoniti kao ludi. Pozivi naših roditelja jako su nas uplašili. Naime, Paulinini roditelji su se ranije vratili s poslovnog puta, te su mislili da je netko provalio u njihovu kuću, ukrao veliku svotu novca i uzeo nas kao taoce.

Nekoliko sati nakon incidenta, policija je došla po nas dvije te su nas odvezli nazad kući. Ljutiti roditelji dočekali su nas vikanjem, a ravnatelj idućeg tjedna u školi s ukorom. Još uvijek smo u kazni.

• Nema izlazaka s prijateljima
• Nema društvenih mreža
• Nema džeparca
• Nema izleta

Na kraju se ispostavilo da su otisci i zvukovi koji su nas probudili u ponoć, došli iz ureda u kojemu je bio dar za  Paulinin rođendan  (MAČKA), a sef su njezini roditelji slučajno ostavili otvoren nakon što su uzeli malo novaca za poslovni put.