Nogometne zgode iz Rusije

Takvi se novinari vole pohvaliti svojim znanjem, koje onda ispadne neznanje. Spominju se (a sve zbog atmosfere, najčešće riječi u svim izvještajima s nogometnih utakmica – i svjetskih i lokalnih) neki kulturno-povijesni sadržaji, građevine, pjesme, pa je i Katjuša koja vihodi na bereg bila nezaobilazna. Naravno, takvi „znalci“ misle da je ona planinarka, jer što bi drugo i mogla biti ako se penje na brijeg. Samo što se ona nije penjala na brijeg nego na obalu. Ruski bereg znači obala. O tome sam još 2010. pisala u Vijencu (Žuti Klafuti, na bregu žabe guti), no Vijenac je književni list za umjetnost, kulturu i znanost, a takvo štivo oni ne čitaju. Ne slute kolika je zavodljivost slavenskih lažnih jezičnih prijatelja (isto zvuči, različito znači), pa lako upadaju i u zamke.

Onda se pojavio članak koji mi je izmamio osmijeh na lice (trta, prpa, a nekoć smo za to govorili i vuna). Naime, vidjelo se koliko se urednik uplašio jedne danas valjda nepoćudne riječi. U tekstu je pisalo kako je neki nogometaš obavio udarnički posao, no urednik je (razlozi već navedeni) to promijenio u rudarski posao. Kao da je to isto! Doduše, može se kadšto i poklopiti, no mlađe generacije ne znaju ni na što aludiram. Objasnit ću (im). I jedno i drugo (rudarski i udarnički) trebalo je značiti da je netko radio vrlo naporan i koristan posao na terenu, reklo bi se i lavovski posao, jer se borio kao lav. Hrvatski rječnici udarnika tumače ovako: neol. 1945. (rus): radnik socijalističke proizvodnje koji se jako zalaže na poslu i prebacuje propisane norme rada (Anić); za to se dobivala i udarnička značka, ali i neki bodovi za stjecanje stanarskoga prava, što baš i nije bio mačji kašalj. Šonje za današnju mahom desno orijentiranu čeljad daje još odbojnija objašnjenja jer im stavlja pred oči crvene krpe: u komunističkoj Jugoslaviji, radnik natjecatelj u radu s težnjom da postigne što veći radni učinak. Pretpostavljam da sama težnja k većem radnom učinku nije ta crvena krpa, ali jest i komunistička i Jugoslavija. Tu državu naši današnji kukavni političari nastoje u svojim govorima ne spomenuti, premda je, u usporedbi s NDH, trajala deset puta dulje, pa kako onda to samo tako preskočiti?! Klaić kaže da je udarnik radnik-pionir, počasno zvanje radnika koji u socijalističkom nadmetanju premašuje normu. Odmah se vidi čega se vrli urednik zečjega srca uplašio, pa izbacio udarnika i na njegovo mjesto stavio rudara. A čovjek koji je već odavno pao u zaborav, Alija Sirotanović (1914–1990), spaja i jedno i drugo: bio je i rudar (iz Breze, BiH) i udarnik, pa je kao takav dospio i na novčanicu od 20.000 dinara. Za osam sati iskopao je 152 tone ugljena, čime je oborio dotadašnji svjetski rekord Rusa Alekseja Strahanova, za četrdesetak tona. Kao nagradu, tražio je samo veću lopatu (sirotanovićku). I (nomen est omen) umro u bijedi, bez novca.

No pustimo na miru i udarnike (kojih više ionako nema) i rudare (kojih je također sve manje) i posvetimo se čudu koje je to samo za naše neupućene novinare. Oni se, naime, čude što npr. i Nižnji Novgorod ili Kazanj imaju – Kremlj (već im i pisanje odaje neznanje). Za njih je to samo sinonim za stup nekoć sovjetske, a danas ruske, vlasti. No stvar stoji ovako: Kremlj (veliko početno slovo) samo je onaj u Moskvi, a kremlj (opća imenica) može biti u bilo kojem gradu, jer to znači: gradska tvrđava, unutarnji grad, gdje je i saborna crkva. Kad se kaže: na odgovor Kremlja nije trebalo dugo čekati, zna se da se misli na rusku vladu u Moskvi, kao i kad se kaže: to je stav Kaptola – da se to odnosi na crkvene vlasti u Hrvatskoj.

Vidimo da su neki hrvatski novinari koji pišu o Rusiji mahom o kulturno-povijesnom slabo pripremljeni i na raznim mukama, pa tako i jezičnima. Što je nego nedosljednost i neznanje kad na istoj stranici piše i Ekaterinburgi Jekaterinburg, Kazan i Kazanj? Bi li takvi pisali El’cin ili ipak Jeljcin? Na Jevtušenka (rus. Evtušenko) neću se pozivati. On nije pjesnik tih nogometnih maga. Stalno zurenje u internet mnoge je uvjerilo da se često spominjani grad zove Saint Petersburg (engleski), kako piše (St. Petersburg) i u TV-rasporedu, a ne Sankt-Peterburg, kako se izvorno zove. U Nižnjem Novgorodu igrala je i hrvatska reprezentacija, pa se to ime često spominjalo. Ali kako? Već je i sama transkripcija nedosljedna, slično kao što se na našim jelovnicima duž Jadrana javlja imenica fruštuk.Te Nižni, Nižnji, ali i (internet!) Nizhny Novgorod. A onda deklinacija. Uopće nisu shvatili da je rus. nižnij (niži, donji) pridjev, pa se i sklanja po pridjevsko-zamjeničkoj deklinaciji. O tome kao da nikad nisu čuli, pa govore: javio se iz Nižnji Novgoroda ili, sve češće, iz Nižnjija. Pravilno, iz Nižnjeg(a) Novgoroda, čulo se najrjeđe. Odakle se javljam ako kažem iz Losa (bez Angelesa)? Ili iz Donjija?! Iz Donjeg? O kojem je gradu riječ? Ni u snu ne biste pomislili na Donji Miholjac, zar ne?

Gledam utakmice iz Rusije, ali osim u njima uživam i u enciklopedijskom znanju jednoga sportskog komentatora u studiju, Antona Samovojske. Nekoć sam mislila da se dobro razumije samo u šah. Potom i u nogomet (igra mali, a napisao je, uz ostalo, knjige i o nogometu). Danas sam pročitala da je diplomirani arheolog. Volim ljude koji što pošteno znaju.