Posljednja večera čest je umjetnički motiv u kršćanstvu. Takvih prikaza bilo je već u ranom kršćanstvu, primjerice u katakombama grada Rima. Bizantinski umjetnici vrlo su često prikazivali trenutak kad su apostoli primali pričest, a do vremena renesanse Posljednja večera bila je omiljeni motiv u talijanskoj umjetnosti.

S obzirom na likovne prikaze Isusove Posljednje večere s učenicima mogu se izdvojiti tri glavna motiva. Prvi od njih je dramatični i dinamični prikaz Isusova navještenja njegove izdaje. Drugi je svečani i otajstveni trenutak ustanovljenja euharistije. A treći je motiv Isusov pozdrav učenika, u kojemu više nema Jude Iškariotskoga, jer je napustio stol prije kraja večere.  Takvi prikazi pobuđuju melankoliju jer Isus svoje učenike priprema za njegov odlazak. Ima i drugih prikaza u vezi s Posljednjom večerom, kao primjerice Isusovo pranje nogu učenika.

U svijetu je danas vrlo popularan prikaz Posljednje večere iz kista Leonarda da Vincija. Ovo se umjetničko djelo u brojnim krugovima smatra prvim remek-djelom visoke renesanse, zbog visoke razine harmonije u djelu. Tintorettov prikaz neobičan je jer uključuje i sekundarne likove koji donose i odnose hranu sa stola. Među poznatijim prikazima jest i djelo Salvadora Dalija koji tipično kršćansku tematiku prikazuje u sebi svojstvenom pristupu surealizma.