Foto: pixabay
* * *
Ćutim blizinu. U skučenoj sobici, predvečernjim satima… sjećam se onoga što ostaje u srcu, onih koji u svijetu traže živjeti od svjetlosti. Oni koji ne odustaju od čovjeka; hrvaju, ne dajući da nas svijet satre kao što vrijeme hladnim dahom satire jesenje lišće. Vežu odnose dvaju bića. Ne uzmiču, znajući da čovjek nije cvijet… on se mora brinuti za sutra. Trebalo bi s takvima češće izlaziti uz rađanje zore. Da se zorom vide, oni koji su spremni umrijeti zbog ljubavi… velikih ljubavi…
Foto: pixabay
