Kišom isprane modrine neba.
Bijela janjad k’o sniježne bijeline na obližnjem brijegu.
Poskakuje.
Zavodljivi zemni miris kasnih krušaka,
u vlatima rosne djeteline.
Tihi žubori ponornih voda u jednom osamljenom zdencu.
Mrvice prijepodnevnog jesenskog smiraja.
Crtani u predvečerja. Dječiji osmijesi u tišini sobe.
Pogašena svjetla. Otvorena knjiga Maloga Princa na stolu.
U podrumu pucketanja suhoga ogrjeva.
Kao u zavičaju, dok je još mater ložila prvu vatru
pred tihana rađanja prvih zraka svjetlosti.
Ovoga Božića na jednom pragu u Briješću,
neće svraćati sveti Nikola.
Kažu mi stari ljudi,
da je cijela obitelj otputovala u Glonn kod Münchena.
I da je tamo taj dječak,
kojega tražim.
Sveti Leopolde, dragi Bokelju,
čuvaj ga kao ispovjedaonicu u Padovi,
sjene palmi iz Herceg Novog.
Obećaj,
i kada te san na časak obuzme
ruke postanu oteščale od drvenih ružarija.
Dražen Zetić