Obitelj iz Glonna
posvećeno svima vama iz Hrvatske koji ste napustili svoj dom, svoje ognjište, svoj zavičaj...
Kišom isprane modrine neba.
Bijela janjad k’o sniježne bijeline na obližnjem brijegu.
Poskakuje.
Zavodljivi zemni miris kasnih krušaka,
u vlatima rosne djeteline.
Tihi žubori ponornih voda u jednom osamljenom zdencu.
Mrvice prijepodnevnog jesenskog smiraja.
Crtani u predvečerja. Dječiji osmijesi u tišini sobe.
Pogašena svjetla. Otvorena knjiga Maloga Princa na stolu.
U podrumu pucketanja suhoga ogrjeva.
Kao u zavičaju, dok je još mater ložila prvu vatru
pred tihana rađanja prvih zraka svjetlosti.
Ovoga Božića na jednom pragu u Briješću,
neće svraćati sveti Nikola.
Kažu mi stari ljudi,
da je cijela obitelj otputovala u Glonn kod Münchena.
I da je tamo taj dječak,
kojega tražim.
Sveti Leopolde, dragi Bokelju,
čuvaj ga kao ispovjedaonicu u Padovi,
sjene palmi iz Herceg Novog.
Obećaj,
i kada te san na časak obuzme
ruke postanu oteščale od drvenih ružarija.
Dražen Zetić