Kišom isprane modrine neba.

Bijela janjad k’o sniježne bijeline na obližnjem brijegu.

Poskakuje.

Zavodljivi zemni miris kasnih  krušaka,

u vlatima rosne djeteline.

Tihi žubori ponornih voda u jednom osamljenom zdencu.

Mrvice prijepodnevnog jesenskog smiraja.

Crtani u predvečerja. Dječiji osmijesi u tišini sobe. 

Pogašena svjetla. Otvorena knjiga Maloga Princa na stolu.

U podrumu pucketanja suhoga ogrjeva.

Kao u zavičaju, dok je još mater ložila prvu vatru

pred tihana rađanja prvih zraka svjetlosti.

Ovoga Božića na jednom pragu u Briješću, 

neće svraćati sveti Nikola.

Kažu mi stari ljudi,

da je cijela obitelj otputovala u Glonn kod Münchena.

I da je tamo taj dječak,

kojega tražim.

Sveti Leopolde, dragi Bokelju,

čuvaj ga kao ispovjedaonicu u Padovi,

sjene palmi iz Herceg Novog.

Obećaj,

i kada te san na časak obuzme

ruke postanu oteščale od drvenih ružarija.

Dražen Zetić