Odilon-Gbènoukpo Singbo: Za kakvim dobitkom trčiš?

„Ako odgovorite: O ne! Ne bismo mi nikada činili takvo zlo! Onda odmah napustite ovaj samostan, jer s tim stavom ništa ne razumijete o ljudskoj naravi!“

0

Jučer smo čuli Ivanov izvještaj iz dvorane posljednje večere, a danas nam liturgija ponovno stavlja isti prizor na razmatranje, ali ovaj put iz pera svetog Mateja. Zašto? Da shvatimo da smo svi potencijalni Juda, sposobni za izdaju. Ali da nas Gospodin ne prestaje upozoravati. Jedan dominikanac, koji je bio odgovoran za odgoj budućih dominikanaca pariške provincije, smatrao je prigodnim na koncu Drugog svjetskog rata okupiti novake svojeg reda da im poruči: „Upravo smo bili obaviješteni o strahotama koje su nacisti učinili u koncentracijskim logorima. No, mislite li vi, koji ste zakoračili u redovnički samostan, da ne možete učiniti tako nešto?“ I prije nego su budući redovnici dali odgovor, taj odgojitelj doda ovo: „Ako odgovorite: O ne! Ne bismo mi nikada činili takvo zlo! Onda odmah napustite ovaj samostan, jer s tim stavom ništa ne razumijete o ljudskoj naravi!“ Drugim riječima, svi smo sposobni za najgore kao i za najbolje. A ako nismo možda do danas učinili ono najgore, to dugujemo kvaliteti naše obitelji, našeg odgoja i obrazovanja koje smo primili, strahu od kazne ili onog što će ljudi misliti o nama, strahopoštovanju ili pak o nedostatku prilike da to činimo. Budimo Bogu zahvalni na tome!

Ovdje Juda postavlja jedno znakovito pitanje glavarima svećeničkim: „Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati?“ Što ćete mi dati? Interes! Svaki put kada tražimo neki svoj interes protiv dobra naše braće i sestara, ponovno izdajemo, prodajemo, predajemo i razapinjemo Krista.

Stoga budimo jako pažljivi i pitajmo se što to zaista tražimo ili želimo u svojem životu? Za kakvim dobitkom trčimo? Za trideset srebrnika? U tih trideset srebrnika se nalaze sve ljudske i nezdrave ambicije. Sve okrutno što može čovjekovo srce učiniti. I Bog zna koliko toga ponekad nosimo u srcu. Ne samo po pitanju ambicije, nego i načina na koji mi mislimo da bi društvo, Crkva i ljudi trebali funkcionirati. Jednostavno želimo upravljati svijetom umjesto Boga, prema nekim našim logikama za koje mislimo da će to spasiti svijet. Bogu hvala, čovjek nije Bog!

„Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: „Da nisam ja, učitelju?“

Braćo i sestre, Isus se nalazi za stolom sa svojim prijateljima, učenicima, zapravo s onima koji su postali njegova obitelj. Obiteljski stol, objed, simbol zajedništva, simbol radosti, prilika za razne viceve i zezanja, prilika za hvaljenje ukusne hrane i kulinarskih sposobnosti kuharice. Stol koji okuplja rodbinu i prijatelje. Stol mira i pomirenja, postao je u ovom slučaju stol podmetanja i izdaje. Sada kada imamo više vremena biti zajedno za obiteljskim stolom, pazimo da ga ne pretvorimo Judin doživljaj obiteljskog stola. Stoga se možemo pitati, s kakvim raspoloženjem želimo sjediti za blagdanski stol ovih dana?  

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.