Otkucaji sna

0

majka…. probijam se kroz zamagljena sjećanja.
Sijevaju šamari studeni.
Zaleđeni put.
Otkucaji sna.
Rastjerana djeca.
Nesretna ostaju po kazni, u ćošku prvih razreda.
Bez igre, i crvena potpisa Učitelja u raspalom bukvaru od sto dinara.
Ne’ko je jednom do’šo, začarao cvjetove na poljima.
U čudu se pitam: kako im ne poznam boje, ni mirisa više…
k’o da ih majka (prije polaska u fabriku sokova),
nikada nije na brzinu sadila (bijele, žute, ljubičaste),
u ciglaste saksije pored stare kuće, na skučenim rubovima prozora.
Jednog julskog jutra, ućutali su cvjetovi.
Ne’ko im je ukr’o dušu…
misleći…
da ćemo ćutjeti o tome…

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.