Oženjeni sveci: sv. Ivanka Beretta Molla – život za život

“Ako morate birati između moga i djetetova života, ne oklijevajte, izaberite dijete, inzistiram. Spasite ga.”

Još smo pod dojmom odluke Ustavnoga suda koji je nakon 26 godina „mukotrpnog“ kalkuliranja i odvagivanja političkog trenutka napokon iznjedrio odluku o ustavnosti komunističkog zakona o pravu na pobačaj. Kao što je poznato zakon koji je bio sukladan komunističkom Ustavu – proglašen je sukladnim i Ustavu Republike Hrvatske. Očekivali bismo da ćemo nakon četvrt stoljetna mudrovanja Ustavnoga suda dobiti kvalitetno rješenje, koje će se temelji na znanstvenim činjenica o ljudskom životu i temeljnom pravu svakoga čovjeka na život. Umjesto toga ispao je neki koktel kompromisa i podilaženja glasnoj i agresivnoj manjini koja upravlja medijima i našim životima.

U današnjem svijetu u kojemu se pravo na ubijanje nerođenog djeteta prekriva ispraznicama o pravu na vlastito tijelo, na vlastitu maternicu ili jajnike, javljaju se svjedoci života koje Bog daruje svijetu, da poput grada na gori svjetle u ovoj tmini koja se nadvila nad našom civilizacijm smrti. Jedna takva svjedokinja života, bila je sveta Ivana (Gianna) Beretta Molla, koja je svjesno darovala vlastiti život kako bi njezino dijete živjelo.

Ivanka je rođena 4. listopada 1922. u Magentu kraj Milana, kao deseto od trinaestoro djece, od kojih je petoro umrlo u ranoj dobi. Njezini roditelji, Alberto i Marija de Micheli u svakodnevnom životu istinski su svjedočili svoju vjeru. U takvom ozračju troje njihove djece je izabralo duhovno zvanje. Prvu svetu pričest Ivanka je primila s pet i pol godina u Bergamu, gdje se je obitelj u međuvremenu preselila. Od tada je svakog jutra išla s majkom na svetu misu, a pričest je „postala njezina neizbježna hrana svakog dana“. Svetu potvrdu primila je 1930. u katedrali u Bergamu.

Radi očeve bolesti preselili su u Quinto al Mare u blizini Genove. Tamo se uključuje u Katoličku akciju i pohađa klasičnu gimnaziju. Živi intenzivnim duhovnim životom. Uz svakodnevitu Svetu pričest i tjednu ispovijed, redovno pohađa duhovne vježbe. Za vrijeme duhovnih vježbi u ožujku 1938. u šesnaestoj godini života zapisala je: „Želim se bojati smrtnog grijeha kao da je zmija; radije tisuću puta umrijeti nego uvrijediti Gospodina“. Već tada život je nije poštedio kušnji. Na godinu dana morala je prekinuti školovanje radi bolesti (1938/39), a u maturalnoj godini umre joj majka u travnju, a potom i otac u rujnu iste godine.

S braćom i sestrama seli se u Magentu i upisuje se na studij medicine, najprije u Milanu, a potom u Paviu. Za vrijeme studija radila je sa siromašnim i starim ljudima. Završila je fakultet u Paviji i postala liječnica. Naknadno je specijalizirala pedijatriju i radila s majkama, bebama i starijim ljudima.

Ozbiljno je razmišljala da se posveti misijskom radu kao laikinja u Brazilu, ali je potom shvatila da je njezin životni put brak. Godine 1954. Ivanka susreće inženjera Pietra Molla, pripadnika Katoličke akcije i angažiranog laika u svojoj župi u Mesero. Vjenčali su se 1955. godine u crkvi Sv. Martina u Magenti. Željeli su imati puno djece. Ivanka je rodila troje djece. Redovito su u obitelji molili krunicu i čitali Bibliju.

U četrdesetoj godini, bila je trudna s četvrtim djetetom. Liječnici su joj za vrijeme trudnoće dijagnosticirali cistu na jajniku i predlagali joj da pobaci, kako bi je mogli operirati. Prof. Vitali rekao je: „Ako želimo sačuvati tvoj život, trebamo prekinuti trudnoću!“ Ivanka je odgovorila odlučno: „Profesore to ne dopuštam nikako. Ako morate birati između moga i djetetova života, ne oklijevajte, izaberite dijete, inzistiram. Spasite ga.“ Suprug Pietro je cijelo vrijeme bio uz nju, tješio je i davao podršku.

Rodila je zdravu djevojčicu Ivanku Emanuelu na Veliku subotu 21. travnja 1962. u bolnici San Gerardo u Monzi. Poslije tjedan dana teških bolova zbog upale rane i sepse koja se proširila, Ivanka je prebačena prema svojoj osobnoj želji u svoju kuću u Ponte Nuovo nekoliko sati prije smrti. U neizrecim bolima, do kraja suobličena s Kristov patnjom na križu, Ivanka je, nakon ponovljenih usklika “Isuse, ljubim Te, Isuse, ljubim Te”, preminula u 8 sati ujutro u subotu 28. travnja 1962. Odmah se proširio glas o Ivankinoj žrtvi iz ljubavi prema nerođenom djetetu i svetosti. Mnogi su hodočastili na njezin grob, a brojna su svjedočanstva drugih žena koje su u teškim trenutcima poroda ili trudnoće zazivale Ivanku da ih zagovara, i teškoće su čudesno prošle. Stoga je pokrenut postupak za proglašenje blaženom, a zatim i svetom.

Proces za beatifikaciju odvijao se u Milanu (1980-1986.) i u Bergamu (1980-1984). U međuvremenu 1977. u Grajau u Brazilu, dogodilo se čudo po njezinu zagovoru: ozdravljenje jedne majke u njezinoj četvrtoj trudnoći. Čudo je odobreno 1992.

U svetoj godini 2000. po zagovoru sv. Ivanke, dogodilo se još jedno čudo u biskupiji Franca u Braziu: tijekom četvrte trudnoće ustanovljen je nenadoknadiv gubitak liquido amniotico. Unatoč tome rođena je potpuno zdrava djevojčica.

Ivanka je proglašena blaženom 24. travnja 1994. – tijekom Međunarodne godine obitelji. Uz nazočnost njezina supruga i djece papa Ivan Pavao II. proglašava Ivanku Beretta Molla svetom 16. svibnja 2004. Tom prigodom, papa opisuje Ivanku kao sveticu naše svakodnevnice, čije svjedočenje ima temeljno životno značenje za obitelj kao prvu zajednicu gdje se upija ljubav, vjera, ćudoredne vrijednosti. Posljednje dijete, Ivana Emanuela, krenula je majčinim stopama i danas je također liječnica. Laura, drugorođena kći, surađuje s katoličkom udrugom ‘Voglio vivere‘ (Želim živjeti), kojoj je cilj promicanje poruka Svete Ivanke Berette Molla.

Sveta Ivanka je prva liječnica koja je proglašena svetom i zaštitnica je trudnica, djece i promicatelja kulture života. Spomendan joj je 28. travnja.

MOLITE: Devetnica sv. Ivani Beretti Molli