Pierre CLASTRES: DRUŠTVO PROTIV DRŽAVE: istraživanja iz političke antropologije

Nasuprot klasičnoj političkoj antropologiji koja je “primitivno” društvo opisivala kao društvo bez države, Clastres je utvrdio punu prisutnost političkog uma u tim navodno pred-povijesnim oblicima čovjekova opstojanja

Decentriranjem zapadnoga modernog političkog uma zbiva se spoznajni kopernikanski obrat. Zapadno viđenje političkoga time prestaje biti univerzalnim oblikom i postaje regionalni lik vlasti. Prostor političkoga više se ne može misliti kao evolucionistički slijed od društava bez vlasti k društvima s oposebljenom vlašću, s državom, nego kao temeljna opreka između društava s prisilnom vlašću i društava s vlašću bez prisile. “Primitivna” društva nisu društva koja još nisu otkrila političku vlast i državu, nego su društva koja se zasnivaju na političkoj logici otklanjanja opasnosti da se država uopće pojavi.

Glavni im je cilj izbjeći državu, podjelu na moćnike i podložnike. Odlikuju se intuicijom da su smrtno ugrožena institucijom vlasti kao prinude. Toj su se kobnoj opasnosti ta “primitivna društva” uspjela othrvati i suzbiti pojavu “dobrovoljnog sužanjstva” (La Boétie), “ljubavi prema Gospodaru”. Stoga je ključna razlika između “primitivnih” društava i civiliziranih društava u tome što su prva pronašla načine za izbjegavanje dobrovoljnog sužanjstva, dok su potonja zaglavila u njemu. “Povijest naroda bez povijesti povijest je njihove borbe protiv države” (Clastres). Pokazuje se da su tzv. primitivna društva, društva s vlašću bez prisile, isto toliko politička kao i naša tzv. civilizirana, samo na drukčiji način.

Dijalog nove političke antropologije s “primitivnim” ili “divljim” mišljenjem stoga je začetak novoga političkog mišljenja. Pierre Clastres (1934-1977), filozof i politički antropolog. Svoja etnološka terenska istraživanja izvršio je u misijama kod južnoameričkih Indijanaca (u Paragvaju: Guayaki, 1963; Guarani, 1965; Chulupi, 1966. i 1968; u Venezueli: Yanomami, 1970; u Brazilu: Guarani, 1974). Godine 1974. postaje istraživač u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS). Od 1975. voditelj je istraživanja na Visokoj školi praktičnih studija (EPHE). Godine 1977. pokreće časopis Libre (skupa s C. Lefortom, M. Abensourom, C. Castoriadisom, M. Gauchetom). Iste godine pogiba u prometnoj nesreći. Glavna djela: Kronika o Guayaki-Indijancima (1972), Društvo protiv države. Istraživanja iz političke antropologije (1974), Uzvišeno govorenje. Mitovi i sakralne pjesme Guarani-Indijanaca (1974), Istraživanja iz političke antropologije (1980; posthumno), Arheologija nasilja. Rat u primitivnim društvima (1980; posthumno), Mitologija Chulupi-Indijanaca (1992; posthumno).