Pismo pape Ivana X. kralju Tomislavu i knezu Mihajlu

pismo je zapisano u djelu Historia Salonitana Maior (14. stoljeće), dopuni splitske kronike Historia Salonitana (1266.)

Izvor: gddizajn.hr
0

Pismo pape Ivana X. slavenskim vladarima i svemu narodu

Ivan biskup, sluga slugu božjih, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihajlu, izvrsnom knezu Humljana, te prepoštovanom i presvetom bratu našem Ivanu, nadbiskupu crkve salonitanske, i svim podložnim biskupima, nadalje svim županima i svim svećenicima i čitavu narodu koji boravi u Slavoniji i Dalmaciji, predragim našim sinovima. Božanskom odlukom svemogućeg Boga određeno je da se nama povjeri briga za sve crkve, i to zato da bismo duhovnom vlašću mogli s korijenom iščupati tminu zloće iz svakoga skupa kršćana, osobito onih za koje tvrde da su najodabraniji sinovi svete rimske crkve. Ta tko sumnja da su kraljevstva Slavena spomenuta među prvacima apostolske i opće crkve? Od kolijevke su naime s majčinim mlijekom primili duševnu hranu apostolske crkve, kao što i Saksonci u novije vrijeme (primiše) od našeg predšasnika, blage uspomene pape Gregorija, i nauku (crkve) i naobrazbu, i to na onom jeziku na kojem njihova majka apostolska crkva bijaše okrunjena. Zbog toga vas opominjemo, predragi sinovi, neka ljubav prema Bogu gajenjem pravednosti ponovno zasja u vašim srcima, da biste, istjeravši svu mlitavost duše, mogli ugoditi svemogućem Bogu. Naime, po nalogu deset zapovijedi (starog zavjeta) zapovjeđeno je da desetinu i prvine svojih priroda prinesemo (Bogu), a u novom (zavjetu) je određeno da prikažemo Bogu desetinu, i to ne samo od priroda, nego i od svojih dana koji su nam određeni u toku života. Zbog toga vas opominjemo, predragi sinovi, da svoju nježnu djecu od malih nogu predate Bogu na nauke da bi vas od Boga poučeni mogli svojim opomenama od grešnih zabluda pridići u nebeski kraj, u kojem je Krist sa svim četama izabranika. Ta koji bi se odabrani sin svete rimske crkve, kao što ste vi, radovao prikazati Bogu žrtvu na barbarskom ili slavenskom jeziku? Ne sumnjam naime da za njih (tj. slavensko svećenstvo) drugo što preostaje, nego ono što je pisano: »Odcijepili su se od nas i nisu naši; jer kad bi bili naši, svakako bi ostali s nama« oslanjajući se na vezu s nama i naš jezik. Stoga vas opet i opet opominjemo, predragi sinovi, da ostanete u vezi s nama i da, vjerujući nam u svemu, prihvatite i jezik i odredbe prečasnih biskupa, tj. Ivana svete crkve ankonitanske i Leona svete palestrinske crkve, (koji su) naši službenici, od nas vama poslani i osobitom revnošću zadojeni. To vam (još) brižnije preporučujem da slušate njihove opomene. I što god vam bude od njih naloženo iz božanskih ili kanonskih razloga, nastojte vrlo brzo i pokorno izvršiti ako ne ćete da se odvojite od našeg skupa.

Nada Klaić, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. Zagreb: Školska knjiga, 1972., 30-32. Prevoditelj: Vladimir Vratović.

 

Izvor: povijesni-izvori.webnode.hr

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.