Brajković, Vladislav, hrvatski pravnik (Knin, 24. I. 1905 – Zagreb, 9. IX. 1989). Pravni fakultet završio 1927. u Beogradu. Doktorirao 1933. u Francuskoj na Sveučilištu Aix-Marseille. Predavao trgovačko i mjenično pravo na Pravnom fakultetu u Subotici (1937–41).

Profesor pomorskog i općeprometnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu (1941–75) te njegov dekan (1947–48., 1957–58., 1965–66). Redoviti član JAZU od 1968. i crnogorske akademije (CANU) od 1973., te dopisni član slovenske akademije (SAZU).

Jedan od osnivača Društva za proučavanje i unapređenje pomorstva u Splitu (1962) te njegov počasni predsjednik (od 1965); admiral Bokeljske mornarice.

Glavni je urednik II. izdanja Pomorske enciklopedije JLZ i časopisa Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja. Član je Međunarodnog pomorskog odbora od 1951. a njegov potpredsjednik od 1969–73. te član Stalnoga međunarodnog arbitražnog suda. Objavio više od 200 radova o pomorskom i općeprometnom pravu u domaćim i stranim časopisima i publikacijama.

Glavna djela: Povijesna studija o privatnom pomorskom pravu na jugoslavenskoj obali (Étude historique sur le droit maritime privé du Littoral Yougoslave, 1933), Međunarodna konvencija za zaštitu ljudskog života na moru (1937), Pomorsko pravo (1949), More kao prometni put (1949), Problem brodara i njegove odgovornosti de iure condendo (1951), Pravo mora i ribolova (1961., koautor).