Povijest Zagreba (stare fotografije)

Stara jezgra današnje gradske četvrt Gornji grad – Medveščak, ujedno i grada Zagreba, započela je svoj gotovo tisućljetni razvoj na dva brežuljka, razdvojena potokom Medveščak koji je s podnožja Medvednice tekao prema Savi trasom današnje Medvedgradske i Tkalčićeve ulice. Na istočnom je brežuljku nikao biskupski Kaptol, a na zapadnom naselje Gradec – Grič

Zagrebačku biskupiju na Kaptolu utemeljio je ugarski kralj Ladislav 1094. kada je započeta i gradnja prvostolnice – crkve sv. Stjepana. Katedrala je dovršena tek nakon 123 godine, 1217., a od tada, zbog potresa i požara, više je puta obnavljana, preuređivana i dograđivana. Svoj današnji izgled dobila je tek 1895. obnovom i preoblikovanjem nakon zadnjega jačeg potresa (1880.), prema zamislima arhitekata Bollea i Schmidta. U drugoj polovici 15. i na početku 16. st., u vrijeme najjačih prijetnji turskih osvajača, oko Kaptola su podignuti obrambeni zidovi i kule, velikim dijelom sačuvani do danas. Godine 1334. zagrebački kanonici naseljavaju kaptolske kmetove u blizini svojih domova, sjeverno od Kaptola. Tako nastaje naselje, današnja ulica, Nova Ves, koje je, zajedno s Vlaškom Vesi, također današnjom ulicom, smještenom podno južnih kaptolskih bedema, pod jurisdikcijom Kaptola.

Gradec je darovnicom kralja Bele IV. 1242. proglašen “slobodnim i kraljevskim gradom na brdu Gradecu zagrebačkom”. Grad je tim aktom dobio položaj feudalca odgovornog izravno kralju. Građani su, među ostalim, stekli pravo da svake godine biraju “gradskog suca” (gradonačelnika) i da upravljaju gradskim životom. Pritom su preuzeli i određene obveze. Izvršavajući jednu od njih, u razdoblju od 1242. do 1266., utvrdili su grad bedemima i kulama. Gradnjom zidina Gradec je dobio urbanistički lik prema kojemu i danas prepoznajemo Gornji grad. Prateći oblik brežuljka bedemi opasuju grad u formi nepravilna istokračna trokuta s vrhom kod Popova tornja, na sjeveru, i osnovicom na Strossmayerovu trgu, na jugu. U grad se ulazilo na četvora glavna vrata: Mesnička (na zapadu), Nova, kasnije Opatička (na sjeveru), Dverce (na jugu) i Kamenita (na istoku). Jedino su Kamenita vrata sačuvana do danas. Već u 13. st. na središnjem je gornjogradskom trgu postojala crkva sv. Marka, nešto manja od ove današnje, ponovo podignute ili temeljito pregrađene sredinom 14. ili na početku 15. st. Najvrednija je starina Markove crkve njezin južni gotički portal. Na uglu Markova trga (na ulazu u današnju Ćirilometodsku ulicu) već je u srednjem vijeku stajala Gradska vijećnica, sjedište gradske uprave, kasnije dograđivana, rušena, ponovo građena i pregrađivana.

Formiranje današnjega središnjeg zagrebačkog trga – Trga bana Josipa Jelačića – započelo je 1641. zasnivanjem novog sajmišta u nizini podno Gradeca i Kaptola, gdje se nalazio obilan izvor Manduševec po kojemu je Trg dobio i svoje prvo ime. Oko toga okupljališta svega tadašnjeg “poslovnog svijeta” iz Zagreba i mnogih drugih krajeva, kasnije nazivanog Harmicom, postupno se razmahala gradnja brojnih kuća i pristupnih puteva. (Jedan od tih puteva, današnja Petrinjska ulica, u svom začetku, u 18. st., nosi slikovito ime “Med grabami”, koje jasno dočarava njegov tadašnji izgled i okoliš.)

Sjedinjavanje nekad oštro razdvojenih, nerijetko i žestoko zavađenih naselja na susjednim brežuljcima i onih u njihovu podnožju, u formalnom je smislu započeto objavom “Privremenog obćinskog reda za kraljevski grad Zagreb” 7. rujna 1850. Tim je aktom određen pojam Zagreba. Umjesto malih starih općina konstituiran je jedinstveni grad koji je obuhvatio Gradec, Kaptol s Vlaškom ulicom i općinu Horvati. Ukinute su stare feudalne pravice, propisane još u Zlatnoj buli, a uveden je demokratski ustroj u rukovođenju gradom u kojem sudjeluju i širi slojevi zagrebačkoga građanstva. Gradska je uprava otad mogla, pa i morala, upravljati na bitno moderniji način.

Prostor Gornjega grada – Medveščaka već je stoljećima središnjom pozornicom zagrebačke i hrvatske povijesti. Zahvaljujući tome, praktički svaka stopa toga dijela Zagreba ima svoje povijesno-spomeničko i simboličko značenje. To pogotovo vrijedi za tri tamošnja najpoznatija trga: Trg bana Josipa Jelačića, Kaptol i Markov trg. Tako će Zvonimir Milčec, jedan od najzagrebačkijih pisaca, o ovom potonjem nadahnuto napisati i ovo:

“Zagreb hrvatskom metropolom postaje, dakle, upravo na Markovu trgu.

Prvi put hrvatskim jezikom progovoreno je u Državnom hrvatskom saboru (Ivan Kukuljević, 1843.) na Markovu trgu.

Na Markovu trgu pale su i prve političke žrtve na oltar samostalnosti Hrvatske (Srpanjske žrtve, 1845.).

Na Markovu trgu, kako legenda kaže, užarenom je krunom okrunjen kralj hrvatskih seljaka Matija Gubec.

S Markova se trga oglasila prva hrvatska radiopostaja (1926.), odaslavši prvi put u eter hrvatsku nacionalnu himnu.

Na Markovu trgu izglasan je prvi Ustav slobodne i neovisne Hrvatske.

Nije onda ni čudo što je u ovom domovinskom ratu neprijateljska granata svoj cilj tražila i pronašla upravo na Markovu trgu, pogodivši Banske dvore, koji zajedno s Trgom čine kultno mjesto hrvatske političke i državotvorne samosvijesti.

Markov trg je, dakle, koliko zagrebački, toliko i hrvatski trg, štoviše, on je zagrebačka adresa i same Hrvatske.”

U razdoblju od 1945. do 1952. područje današnje gradske četvrti Gornji grad – Medveščak pripadalo je I. i II. gradskom rajonu (Centar i Medveščak). Godine 1952. ukinuti su rajoni, a cijelo uže gradsko područje prelazi u upravnu nadležnost Narodnog odbora Grada. Samo godinu dana kasnije osnivaju se općine na užem gradskom području. Prostor današnjega Gornjega grada – Medveščaka ulazi u okvir dviju općina: Gornji grad i Medveščak. Godine 1955., pak, spajanjem dotadašnjih općina Gornji i Donji grad nastaje Općina Centar. Od 1967. do 1974. Grad Zagreb funkcionira kao jedinstvena općina. Prigodom ponovnog osnivanja općina, 1974., dijelovi Gornjega grada – Medveščaka pripadaju općinama Centar i Medveščak koje djeluju do 31. prosinca 1990. Do početka 1994. na prostoru današnje gradske četvrti postojalo je trinaest mjesnih zajednica: “August Cesarec”, Gornji grad, Gupčeva zvijezda, “Ivan Kukuljević Sakcinski”, Kraljevac, Medveščak, Nova Ves, Petrova, Ribnjak, “Stjepan Radić”, Šalata, Tuškanac i Voćarska. Gradskoj četvrti Gornji grad – Medveščak pripadaju još i manji dijelovi područja osam bivših mjesnih zajednica: “Andrija Medulić”, Cvjetni trg, “Dinko Šimunović”, Jelenovac, Mlinovi, “Petar Zrinski”, Šestine i Zrinjevac.

U veljači 2009. na području Gradske četvrti Gornji grad – Medveščak osnovano je 13 mjesnih odbora.

Izvor: aktivnosti.zagreb.hr