Hrvatska povijest ranoga srednjeg vijeka satkana je od legendarnih priča, slavnih trenutaka i osebujnih likova koji su ostavili neizbrisiv trag u nacionalnom identitetu hrvatskoga naroda. Zemlja pod hrvatskom krunom, od jadranskih obala preko planinskih vrhova do panonskih ravnica, bila je kolijevka ponosa, ali i bojno polje sudbine. Kraljevi su hodali ovom zemljom noseći na svojim ramenima breme prošlosti i vizije budućnosti. Njihova moć bila je utkana u prisege plemstva i uvijek podložna vjetrovima izdaje. Njihove pobjede nisu bile samo na bojnom polju, već i u dvorskim dvoranama, gdje su riječi bile oštrije od mačeva, a zluradi osmijesi skrivali noževe. Pod Tomislavovom krunom, Krešimirovom sabljom i Zvonimirovom vjerom, hrvatska zemlja bila je prožeta neprestanom borbom za opstanak. Hrvatski kraljevi nisu samo krotili svoje neprijatelje, već i svoje saveznike, balansirajući na rubu povijesti – između prošlih i budućih carstava; tu, na granici Istoka i Zapada. Bila su to vremena kada su granice bile fluidne poput magle u zoru, a kraljevstva opstajala na oštrici mača. Ipak, iza svega, gorio je plamen slobode, plamen koji je održavao vjeru da će hrvatski narod opstati usprkos svim nedaćama koje su ga nerijetko zaskakale sa svih strana. To su bila vremena ljudi, ne mitova. Ljudi koji su padali i uzdizali se, koji su voljeli i mrzili, gradili i rušili. Kraljevi i kraljice bili su više od pukog simbola – bili su ogledalo hrvatskoga naroda i države. Njihova moć bila je odraz snage zemlje koju su branili, a njihovi porazi – opomene budućim generacijama.

Premda je razdoblje hrvatskih kraljeva jedno od najzanimljivijih, istovremeno je i jedno od najmanje istraženih poglavlja bogate hrvatske povijesti. Unatoč njegovoj važnosti za oblikovanje nacionalnog identiteta i državnosti, ovaj dio naše povijesti ostao je dobrim dijelom zagonetan zbog nedostatka izvora i fragmentiranih zapisa koji povjesničarima često ostavljaju više pitanja nego što im pružaju odgovore. Glavni izvori za proučavanje tog vremena dolaze iz vanjskih kronika, poput djela bizantskih, papinskih i drugih stranih kroničara, koji često bilježe događaje kroz prizmu vlastitih političkih interesa. Domaći izvori, poput natpisa na kamenim spomenicima, često su simbolični i ne pružaju dublji uvid u političke, društvene i kulturne aspekte života. Iako su neki vladari, poput Tomislava, Zvonimira i Stjepana Držislava, ostavili tragove u povijesti, mnogi drugi ostaju samo imena u nizu bez detaljnijih podataka o njihovim djelima ili politikama. Često su ključni događaji, poput krunidbe prvog kralja Tomislava ili vladavine kraljice Jelene Slavne, prekriveni maglom povijesti i nerazjašnjenim pitanjima.

Arheologija donekle popunjava povijesne praznine, no rezultati često nisu dovoljni da bi se stvorila cjelovita slika. Nalazi crkava, grobova i artefakata svjedoče o kulturi i svakodnevnom životu tog razdoblja, ali često toj povijesnoj slagalici nedostaje čvrst kontekst koji bi povezao arheološke tragove s povijesnim događajima. Rijetki zapisi govore o strukturama vlasti, običajima, položaju žena, zakonima i međusobnim odnosima među društvenim slojevima. Unatoč fragmentiranim podacima, znamo da su Crkva i plemstvo igrali ključne uloge, no svakodnevni život običnih ljudi i dalje ostaje nepoznanicom. Ranosrednjovjekovna povijest Hrvatske nije samo akademska tema; ona danas predstavlja ključ za razumijevanje hrvatskog nacionalnog identiteta i kulturnog nasljeđa. Vrijeme hrvatskih kraljeva dio je povijesti u kojem se oblikuju temelji današnje države, ali i simbol otpora, autonomije i jedinstva hrvatskoga naroda.

U nedostatku izvora, književnost i umjetnost često postaju ključni alati za oživljavanje i bolje razumijevanje ovog razdoblja. Djela koja se inspiriraju hrvatskim srednjovjekovljem, bilo da su povijesno utemeljena ili predstavljaju plod književnikove mašte, približavaju ovaj dio povijesti suvremenom čitatelju i pomažu u očuvanju svijesti o njenoj važnosti. Razumijevanje ranosrednjovjekovne Hrvatske nije samo povratak u prošlost, već i temelj za izgradnju budućnosti – jer narod koji poznaje svoje korijene gradi sigurniji identitet u svijetu koji se stalno mijenja.

Niz romana pod zajedničkim naslovom „Pod hrvatskom krunom – događaji iz života hrvatskih kraljeva“ vodi nas u zlatno doba Hrvatskog Kraljevstva, u vrijeme kada su moć i ljubav bili isprepleteni na način koji povijest rijetko pamti, a fikcija s lakoćom oživljava. Priče proizašle iz pera poznatog hrvatskog kazališnog redatelja i pisca Borisa Kovačevića Mirina nadilaze kronike povijesnih događaja i oživljavaju davno zaboravljene strasti, zakulisne igre i neizgovorene riječi koje stoje iza povijesnih zapisa. Svojim osebujnim i nadasve jednostavnim stilom, Kovačević pred čitatelja izvodi povijesne likove kao ljude sa strahovima, nadama i čežnjama, ispreplićući stvarne činjenice s maštovitim zapletima koji istražuju što bi sve moglo biti skriveno iza kulisa povijesti.

Pod nazivom „Pravednik“ krije se prvi u nizu romana koji oživljavaju povijesne likove iz vremena hrvatskih vladara. Kroz ovu priču autor ne samo da oživljava jedan od ključnih trenutaka hrvatske povijesti, već spaja svoj talent za dramsko oblikovanje s povijesnom imaginacijom, stvarajući djelo koje plijeni pažnju, zabavlja i nadasve educira. Radnja je smještena u 10. stoljeće, razdoblje dinastičkih sukoba, političkih savezništava i vojnog uspona Hrvatskog Kraljevstva. Fiktivni događaji i povijesni likovi, poput princa Krešimira i zaručnice Jelene, temelje se na autentičnim povijesnim okolnostima, čineći ovaj roman mostom između stvarnih povijesnih činjenica i književne mašte. Kroz njihove sudbine i unutarnje konflikte, autor pruža čitateljima priliku da dublje razumiju izazove i stvarnost života u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj.

Koristeći bogate opise društvenih normi, političkih intriga i svakodnevnog života, autor oslikava svijet koji je oblikovao temelje današnje Hrvatske. Kao kazališni redatelj, Kovačević uspješno koristi svoje iskustvo u kreiranju napetosti i dinamike među likovima, čime roman dobiva iznimnu dramsku dubinu i emocionalnu snagu. Štoviše, „Pravednik“ nadilazi okvire povijesnih romana i prelazi na razinu umjetničkog djela koje oživljava hrvatsku povijest perom majstora dramskog izričaja. U njemu se isprepliću univerzalne teme časti, odanosti i borbe za slobodu, koje rezoniraju s modernim čitateljem dok ga vode kroz povijesni svijet prepun izazova i neizvjesnosti. Ovo je djelo koje nas podsjeća na važnost razumijevanja vlastitih povijesnih korijena i na moć književnosti da oživi prošlost na način koji je i edukativan i duboko emotivan.

Danijel Tatić, mag. hist. et mag. educ.
____________________________

O AUTORU

Boris Kovačević tradicionalnog obiteljskog nadimka Mirin (Zagreb, 8. ožujka 1960.) je hrvatski kazališni redatelj. Diplomirao je kazališnu režiju i radiofoniju na Akademiji za kazalište, film i televiziju 1983. g. u Zagrebu.

Režirao je četrdesetak kazališnih djela te velik broj radio-drama, tv reklama i manifestacija. Voditelj je glumačkih seminara i radionica te suradnik institucija za dramski odgoj. Njegovi dramski tekstovi i dramatizacije izvedeni su u nekolicini hrvatskih kazališta kao i u inozemstvu. Preveo je tridesetak dramskih tekstova s engleskog na hrvatski jezik. Objavljuje priče za djecu.

Bio je zaposlen kao redatelj i dramski pedagog u Zekaemu, dramaturg u Teatru u gostima, voditelj Dječjeg kazališta Dubrava, redatelj u Gradskom kazalištu Žar Ptica. Od 2009. do umirovljenja 2022. bio je voditelj kazališta KNAP u Kulturnom centru KNAP u Zagrebu. Dobitnik je nagrada na kazališnim festivalima u zemlji i inozemstvu.

Dosad je kod istog nakladnika objavio sljedeće knjige  – “Timpetina”, “Tračevi iz zemlje bajki”, “Avanture hrvatskih vitezova” i “Bajke u trapericama”.

Član je Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Društva hrvatskih književnika.