Znanost više ne dovodi u pitanje uspostavu Hrvatskog Kraljevstva u prvoj polovici 10. st., a pitanje formalne krunidbe doista je sporadično, kao i sumnja u izvore koje nam donose pisma rimskih papa

Tema stvaranja kraljevstva i krunidbe prvog hrvatskog kralja Tomislava među svim prijeporima nacionalne historiografije najžešće je raspravljana i polučila je gotovo nepomirljiv raskol među novijim naraštajem znanstvenika. Od hiperkritičnosti do bezuvjetne obrane romantičnih interpretacija očeva discipline, hrvatska je povijest s jedne strane sustavno brisana devalvacijom temeljnih isprava za povijesnu interpretaciju inkunabule vlastite državnosti, a s druge strane fokus je bio potenciranje borbe za glagoljaštvo koje se smatralo početkom hrvatskog nacionalnog identiteta. Upravo zbog tih podjela koje nisu ničim utemeljene iznimno je bilo važno otvoriti znanstvenu diskusiju i saslušati argumente kako bi se rana hrvatska povijest oslobodila te hipoteke i otvorila novu stranicu sine ira et studio. Zato posebno raduje vijest da je u Splitu od 8. do 10. svibnja održan međunarodni znanstveni skup Početci Kraljevstva: Splitski crkveni sabori, Tomislav i njegovo doba o 1100. obljetnici, povodom obilježavanja uspomene na odluke Prvog splitskog sabora koji je u katedrali sazvao hrvatski kralj Tomislav.
Skup je otvorio mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u RH i bivši rektor Papinskog hrv. zavoda sv. Jeronima u Rimu / Izvor HKSSkup je održan pod visokim pokroviteljstvom Hrvatske biskupske konferencije, Papinskog odbora za povijesne znanosti (Pontificio comitato di scienze storiche) i Vlade Republike Hrvatske. Skup su organizirali Hrvatsko katoličko sveučilište i Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, a suorganizatori su bili Gesellschaft für Konziliengeschichtsforschung, Nadbiskupski arhiv u Splitu, Hrvatski državni arhiv, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta  Sveučilišta u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Arheološki muzej u Splitu, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,  Staroslavenski institut, Hrvatski institut za povijest, Književni krug Split, Zavod za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Splitu. Skup je okupio izlagače iz zemlje i svijeta koji su izlagali svoje radove na temu stvaranja Hrvatskog Kraljevstva u okviru povijesnih događaja u 10. stoljeću.

Otvaranje u splitskoj katedrali

Otvaranje je upriličeno u splitskoj prvostolnici, dan poslije proslave splitskog zaštitnika Sv. Dujma svečanim govorima u prisutnosti crkvene i svjetovne elite i izlagača znanstvenika kojima se obratio te potom otvorio konferenciju prelat monsinjor Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj i bivši rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Za tu priliku na oltaru katedrale izložen je Splitski evangelijar, najstarija knjiga u ovom dijelu Europe na čijim su listovima vjernost splitskom nadbiskupu prisegli brojni biskupi sufragani od 11. do 13. st., među kojima i biskupi hrvatskih kraljeva. Na skupu se govorilo o temama iz hrvatske i crkvene povijesti ranog srednjeg vijeka, a velik broj sudionika iz različitih institucija i zemalja doprinio je stvaranju ozbiljne i studiozne atmosfere pa su i zaključci skupa otvorili novu stranicu u proučavanju okolnosti nastanka Hrvatskog Kraljevstva u osvit 10. stoljeća. Održana su brojna predavanja o različitim temama, od kojih ćemo izdvojiti nekoliko radi ilustracije, a ne po važnosti, jer nije moguće o svima ovdje donijeti vijest.

Uloga Splitskog crkvenog sabora iz 925.

Tako je primjerice Petar Vrankić iz Društva za istraživanje povijesti crkvenih koncila u Augsburgu obradio nastanak, ulogu i značenje crkvenih sabora u povijesti rane i srednjovjekovne crkve. Sabori su sazivani u vrlo važnim ili ključnim trenucima. U izlaganju su ukratko izloženi značajniji primjeri koncilske tradicije, prakse i ekumenske dimenzije, počevši od Jeruzalemskog pa sve do Tridentskog sabora. Andrea Antonio Verardi s Fakulteta za povijest i kulturnu baštinu Crkve Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu, osvrnuo se na pontifikat pape Ivana X. i njegovu korespondenciju s kraljem Tomislavom, izloživši kako se događaj odvijao između lokalne krize i univerzalnog prestiža. Djelovanje Rimske crkve u Hrvatskoj usporedio je sa zapadnom i istočnom politikom pape Ivana X. u kojoj je uspon katoličkog Hrvatskog Kraljevstva odigrao središnju geoeklezijalnu ulogu u papinskim akcijama usmjerenima prema karolinškom i bizantskom svijetu.Marko Trogrlić s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu izlagao je na temu salonitanske baštine i njezine tradicije kao temelja i ishodišta odluka splitskih koncila (925. i 928). Ne samo po tomu što je na prvom mjestu, nego i po svom sadržaju i njegovim važnim posljedicama, prvi kanon ili odluka Splitskog crkvenog sabora iz 925. godine nedvojbeno je najvažniji od svih tada donesenih jer zaključuje kako Splitska crkva ima prvenstvo, tj. metropolitanski status. U izlaganju je analizirao dva značajna elementa koja zaslužuju pozornost u razumijevanju odluka koncila. Jedan od njih tiče se važnosti i uloge grada Salone, metropole nekadašnje rimske provincije Dalmacije, a drugi je uloga sv. Dujma, kao salonitanskog biskupa koji je obnovljenoj Salonitanskoj nadbiskupiji trebao osigurati vezu s apostolskim vremenom.Trpimir Vedriš s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izložio je Petrovski diskurs u odnosima papâ i hrvatskih vladara u 9. i 10. stoljeću; u kontekstu razvoja ideologije ranosrednjovjekovnog papinstva, izlaganje polazi od analize nakana i ciljeva rimskih prvosvećenika u nastojanju oko obnove rimske crkvene jurisdikcije u Dalmaciji. Matthias Rozein iz Istraživačke jedinice za srednji i rani novi vijek Filozofskog fakulteta Zavoda za povijesne znanosti Sveučilišta u Liègeu raspravljao je na temu odnosa pape Ivana X., Balkana i Bizanta, papinske moći i njezina ograničenja u jugoistočnoj Europi početkom 10. stoljeća.Zvjezdan Strika iz Augsburga izlagao je na temu Concilium et successores apostoli Petri: Sinodalnost u kršćanskoj Europi i Hrvatskoj prve polovice 10. stoljeća i njezin odnos prema papinstvu u razdoblju Tomislavove vladavine. Osvrnuo se na sabore u bizantskoj prijestolnici koji su zasjedali u vremenskom razdoblju između 861, 869/870. i 879/880. pokazavši duboki jaz između dva najvažnija kršćanska centra, Rima i Carigrada.
Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko TanjićIvica Musa s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu izlagao je na temu Papinstvo u vrijeme vladavine kralja Tomislava, koje je tada (u 9. i prvoj polovici 10. stoljeća) prolazilo kroz period kriza. Naglasio je velik utjecaj rimskih velikaških obitelji pri izboru papa, kratke pontifikate i političku ovisnost o vladarima sa Zapada i iz Bizanta. To je vrijeme u kojem se oblikovala hrvatska državna samobitnost i politički i nacionalni identitet.Mirjana Matijević Sokol s Fakulteta Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu nastupila je s temom koja se bavi razdobljem od Ivana Ravenjanina do Ivana, prvoga splitskog metropolita. Papina pisma i saborski zaključci u periodu od 925. do 928. godine, u vrijeme kralja Tomislava, rješavaju pitanje dalmatinsko-hrvatske crkvene organizacije. Ona tvrdi da je za razumijevanje uspostave Salonitanske metropolije u Splitu nužno osloniti se na poznate povijesne zapise odnosno korespondenciju papa Ivana VIII. (872–882) i Stjepana VI. (885–891) s knezom Branimirom i ninskim biskupom Teodozijem. Konačno rješavanje crkvenih prilika u Dalmaciji, odnosno Hrvatskoj, u duhu kanonskog prava omogućila je veza kralja Tomislava s Rimskom crkvom odnosno s papama Ivanom X. (914–928) i Lavom VI. (928–929). Time je potvrđeno da su dalmatinski gradovi i Hrvatska bili jedan državni entitet na čelu kojega je bio hrvatski kralj, a salonitanska tradicija prenesena u Split isključila je potencijalne pretendente na metropolitanska prava koja su imali ninski biskup Grgur, ali i zadarski Formin.Mladen Ančić s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru dao je novi pogled na splitske sinode smatrajući ih konsolidacijom misionarskog razdoblja. On je pošao od postavke prema kojoj su sinode iz 925. i 928. godine predstavljale napor da se rezultati misionarskoga djelovanja tijekom 9. stoljeća usustave i realiziraju kroz konsolidaciju i uređenje Crkve sukladno tradiciji organizacije ranokršćanskoga doba.

Podaci o krunidbi

Robert Kurelić s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli donio je pregled krunidbenih i kraljevskih rituala u Europi Tomislavova doba. U ovome radu predstavljena je suvremena historiografija o ritualu krunidbe kao središnjem simbolu legitimizacije kraljevske vlasti, o njegovu značenju za državnopravni poredak i društvo ranog srednjovjekovlja, te o vladarskim ritualima i ceremonijama u vrijeme kralja Tomislava u komparativnom kontekstu kršćanske Europe, prvenstveno u Franačkoj i njezinim sljednicama, Francuskoj i Njemačkoj koja će kasnije prerasti u Sveto Rimsko Carstvo.Neven Budak s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci raspravljao je o autentičnosti izvora za hrvatsku povijest suprotstavljenih između apologetike i hiperkritičnosti. Njegovo se izlaganje temeljilo na problemu spoznaja o kralju Tomislavu i vremenu njegove vladavine koje počivaju na nevelikom broju izvora nastalih od 10. do 16. stoljeća, uglavnom na tekstovima Konstantina Porfirogeneta, djelu Historia Salonitana Tome Arhiđakona, djelu anonimna autora Historia Salonitana Maior, Kraljevstvu Slavena / Ljetopisu Popa Dukljanina i Hrvatskoj kronici. Od Ivana Lučića povjesničari su se bavili vjerodostojnošću tih izvora, iznoseći kritičke opaske na njihov račun, ili im pak pridajući značenje koje nisu imali. Budak je postavio pitanje što nam ostaje kao neupitni temelj ocjene Tomislava i njegove vladavine?Ante Nazor iz Hrvatskog memorijalnog-dokumentacijskog centra Domovinskog rata u Zagrebu i Vladimir Sokol iz Muzeja Prigorja u Sesvetama prikazali su ustroj i veličinu hrvatske vojske u vrijeme kralja Tomislava, spomenute u izvorima među kojima se posebno ističe zapis cara Konstantina Porfirogeneta (De administrando imperio), te pokušali utvrditi jesu li podaci o broju vojnika u tom djelu preuveličani, odnosno koliko su odraz stvarne snage hrvatske vojske u tom razdoblju. Ivica Prlender s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na temu Methodii doctrina na prostoru hrvatske povijesti za vladanja kralja Tomislava, polazeći od zaključaka Splitskog crkvenog sabora, utvrdio je na kojim su dijelovima hrvatskog povijesnog prostora već tada u liturgijskoj praksi prisutni crkveno-slavenski jezik i glagoljica.
J. Horvat Međimurec, Krunidba kralja TomislavaZaključci kongresa tražit će vrijeme sazrijevanja izrečenog i pisanu formu, ali već sada se može reći kako je odjek u znanstvenim krugovima velik. Znanost više ne dovodi u pitanje uspostavu Hrvatskog Kraljevstva u prvoj polovici 10. st., a pitanje formalne krunidbe doista je sporadično, kao i sumnja u izvore koji nam donose pisma rimskih papa, kako Ivana VIII. i Stjepana VI. Branimiru i njegovom biskupu, tako i vjerodostojnost pisama Ivana X. koja su temelj za poznavanje nastanka Hrvatskog Kraljevstva. Jasno je da su proces započeli papa Ivan VIII. i knez Branimir, a nastavili njegovi nasljednici do, konačno, Tomislava.Ideja začeta još u Branimirovo vrijeme bila je sređivanje crkvene jurisdikcije i investitura hrvatskog biskupa na nadbiskupski naslov stare Salonitanske metropolije koja je granicama pokrivala Hrvatsku, Dalmatinsku i Panonsku, ali i jadranske gradove i Sklavinije istočno od Aachenske granice. Taj je proces započet u vrijeme kneza Branimira i hrvatskog biskupa Teodozija koji je sjeo na upražnjeno mjesto splitskog biskupa i pokazuje težnju hrvatskih vladara za uspostavom Salonitanske nadbiskupije koja se prostirala na sjever do Drave i Dunava. Ukidanjem Ninske biskupije na Drugom splitskom crkvenom saboru 928, Hrvatsko Kraljevstvo prividno ostaje bez biskupa sve do Krešimira IV., a njegovu ulogu po svoj prilici preuzima splitski nadbiskup.

Interdisciplinarni pristupi

Iz dokumenata se vidi da je kralj Tomislav zamolio papu da mu pošalje legata. Ne radi se ovdje o nekoj diplomatskoj uljudnosti ili praznoj frazi, nego o konkretnoj stvarnosti, rekao je jedan od izlagača. Tomislav je vjerojatno preko sabora pokušao riješiti metropolitansko pitanje i dvojnost crkvenih struktura u Hrvatskoj i bizantskoj Dalmaciji, ali očigledno nije uspio postići kompromis među biskupima. Obratio se papi Ivanu X. jer je Crkva u Dalmaciji i Hrvatskoj formalno pripadala rimskom patrijarhatu.Nadalje, pozornost privlači i uloga kralja Tomislava na crkvenom saboru. U tom kontekstu ne može se zaobići problematika sudionika pokrajinskih sabora. Tko ima pravo sudjelovati na takvim skupovima, samo biskupi ili još i drugi crkveni prelati? Trebaju li na njima sudjelovati i predstavnici političke vlasti? Ako se promatra situacija na splitskim saborima, tada odmah upada u oči da su politički čimbenici sudjelovali na njima, dapače da su ih oni u dogovoru s papinskim legatima i sazivali; oni su isto tako određivali teme o kojima se raspravljalo, pa otpada dosadašnje uvjerenje kako je kralj Tomislav neuspješno podržavao Grgura Ninskog. Borba za slavensku liturgiju nije bila temeljno pitanje crkvenih sabora, a glagoljica i slavensko bogoslužje nisu odlukama sabora ukinuti.Važno je ovdje naglasiti kako se investitura biskupa od strane kralja po srednjovjekovnim principima događala prema feudalnom pravu, prema kojem je svjetovni vladar imao pravo postavljati biskupe i opate te im predavati simbole vlasti poput biskupskog prstena i štapa, što je značilo predaju crkvenih službi i pripadajućih posjeda. Ovo pravo svjetovne investiture nije bilo u skladu s kanonskim crkvenim pravom, prema kojem bi postavljanje biskupa trebalo biti isključivo u nadležnosti Crkve, odnosno pape. Investitura salonitanskog nadbiskupa provedena je na crkvenom saboru pred papinim legatom i kraljem, što je, dakako, bio kompromis, jer je u cijelom procesu aktivno sudjelovao kralj Tomislav, koji je sazvao crkveni sabor u dogovoru s papom Ivanom X.Među izloženim na skupu, svakako valja istaknuti materijalne nalaze iz najnovijih istraživanja Klisa, vezane uz doba kralja Tomislava koje je prikazao Radoslav Bužančić, pisac ovih redaka. Nalazima je dokazana vjerodostojnost Trpimirove darovnice. Otkrivena je palatinska crkva vladarskog dvora na Klisu čiji najraniji sloj datira u vrijeme Trpimira. Postojanje dvora u Klisu spomenutog u darovnici kneza Trpimira do sada je bilo negirano zbog nedostatka materijalnih dokaza. U pregradnji kapele u 10. st. stara je oltarna pregrada zamijenjena novom na kojoj se spominju hrvatska kraljica Slava i njezin muž rex croatorum. Istodobno s uređenjem svetišta nastaje i figuralni reljef s prikazom Krista, pronađen u istraživanjima kliške crkve sv. Vida, koji je izradio isti majstor, autor reljefa iz solinske bazilike sv. Petra i Mojsija i pluteja s likom kralja iz splitske krstionice.Interdisciplinarnost domaćeg i međunarodnog karaktera označila je ovaj znanstveni skup koji je pozornost usmjerio na osobu i vrijeme Tomislava, prvoga hrvatskog vladara uz čije se ime može razložno vezati kraljevski naslov (rex), a čije je djelovanje najuže vezano upravo uz kontekst dvaju splitskih crkvenih sabora održanih u osvit rađanja Hrvatskog Kraljevstva. Skup je okupio pedeset i dva sudionika iz deset zemalja: uz kolegice i kolege iz Hrvatske, tu su još sudionici iz (abecednim redom) Australije, Belgije, Bosne i Hercegovine, Italije, Mađarske, Njemačke, Rusije, Srbije i Velike Britanije.