Ratno izvješće: Siniša Glavašević – Otvoreno pismo, Vukovar, 12. 10. 1991.

Dugo smo se dvoumili da li da napišemo ovo pismo. Ali nakon svih ovih događaja posljednjih dana, ipak smo se odlučili i željeli bismo da ga pročitate javno, umjesto večernjeg izvještaja s ratišta

0

Dugo smo se dvoumili da li da napišemo ovo pismo. Ali nakon svih ovih događaja posljednjih dana, ipak smo se odlučili i željeli bismo da ga pročitate javno, umjesto večernjeg izvještaja s ratišta.

Dragi naši Vukovarci i Borovčani!
Ovo pismo ne odnosi se na vas koji ste sada na lijevoj obali Dunava, jer za vas znamo sa sigurnošću što mislite o ovom ratu i na kojoj ste strani, već se ovim pismom obraćamo vama, našim sugrađanima, koji ste sada diljem Lijepe naše i slušate ovo večerašnje otvoreno pismo. Četiri puna mjeseca odolijevamo žestokim napadima četnika i jugovojske, iako su brojčano i tehnički jači od nas. Oni bilježe brojne poraze, jer nisu svjesni da im nedostaje upravo ono što nas krasi i daje nam snagu da istrajemo i pobijedimo. Oni nemaju srca, jer se ne bore za svoje kao mi, i boli nas što u udarnim vijestima ponekad nema ni riječi o nama, a spominju se druga mjesta. Da li je netko na njih ispalio dva metka ili slično, bez namjere da podcijenimo tuđu nesreću u ovom ratu, ali htjeli bismo da znate da se ovdje više ništa ne broji, jer granate ne padaju niti na desetine dnevno, niti na stotine, već na tisuće.
Ali, da se vratimo na ono zbog čega vam pišem ovo pismo.
Dragi naši zemljaci, nakon prošlogodišnjih izbora bili ste u prvim redovima kada se slavila pobjeda demokracije, bili ste prvi kada su se pekli janjci i volovi, ali gdje ste sada? Sada ste potrebniji zemlji. A do nas dopiru vijesti da se provodite po zagrebačkim i jadranskim kafićima i hotelima. I dok vi bezbrižno pijuckate jutarnju kavu, na nas se već sručilo stotinu mina iz svih neprijateljskih oruđa. Možda niti ne znate da među nama više nema divnih momaka i pravih heroja koji su pali zbog naše i vaše sutrašnje slobode. Teško je prihvatiti gorku istinu, ali nikada više među nama neće biti ni Blage, bi Žileta ni Grge ni Vinka, Gudelja, Vidoša, Mandića, Krivića, i tko zna koliko još junaka poput njih. A vi? Hoćete li imati snage i obraza danas-sutra doći u naše slobodne gradove i među nas, njihove rođake i prijatelje, i pogledati nas u oči. Zato znajte – posljednji je trenutak da dođete u svoj grad i pomognete nam da ga obranimo i očistimo od uljeza. Jer, u suprotnom, ovdje za vas više neće biti mjesta.
Dođite i borite se zajedno s nama. Jer, nemojte misliti da ćemo vam vječno čuvati stanove, hraniti ribice, i ginuti za vaš dolazak na gotovo.
U potpisu branitelji Vukovara i Borova Naselja.”

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.