Design: Napretkov kulturni centar
„Knjiga VJERA I KULTURA je osmišljeno konzistentno štivo, satkano iz četiri dijela i mnoštva poglavlja. Riječ je o NEKIM SUVREMENIM RELIGIOZNIM PITANJIMA, zatim o sv. IVANU PAVLU II VELIKOM; O OGLEDIMA O HKD *NAPRETKU* I ODABRANIM TEMAMA i, na kraju, o PRINOSIMA I RECENZIJAMA.
Riječ je, kako autor u PREDGOVORU kaže, o zbirci izabranih znanstvenih i popularno znanstvenih članaka i prinosa o kulturi, odnosu kulture i vjere, kao lajtmotiv, prožima gotovo sve sadržaje ove zanimljive publikacije.
Ova knjiga je veliki doprinos afirmiranju NAPRETKA koji je, zahvaljujući predanom-kvalitetnom radu, prešao granice Bosne i Hecegovine i Hrvatske i postao član Europskog centra za radnička pitanja, asocijacije koja ima 74 članice iz većine europskih zemalja, čime je NAPREDAK, kako reče autor knjige, na određeni i posredni način postao član Europske Unije.
Prof. Dr. Franjo Topić je čovjek koji živi u vremenu, anticipira vrijeme koje dolazi. Za njega teologija nije neka apstraktna znanost koja bi bila svrha samoj sebi. Ako teologija nema što reći čovjeku našeg vremena, onda je ona sterilna, gotovo suvišna… Vjera bez djela je mrtva… Riječ je, dakle, o osobi koja promišlja i osmišljava, koja povezuje niti na relaciji: opće, posebno i konkretno, koja kreira i uspostavlja harmoniju i slogu, povezuje pokidane niti čovječnosti u skladu s univerzalnim načelima i porukama- Božanskim…
…Poseban značaj u knjizi prof. Topić pridaje obrazovanju koje može jedan mali narod i jednu maju zemlju činiti konkurentnom u ovom globaliziranom svijetu. Na kraju ovog poglavlja zaključuje da će Crkva i katolici najviše doprinijeti hrvatskom narodu u B i H ako protežiraju i u praksi realiziraju zlatno pravilo: što želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima /apostol Matej, Evanđelje/…“
Prof.dr. Edhem Muftić
„…Autor je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rodom iz travničkog kraja, koji od 1985. djeluje kao profesor fundamentalne teologije na KBF u Sarajevu a od 1990. i kao predsjednik obnovljenog HKD Napredak. Svi prilozi u ovoj knjizi plod su njegova nastupanja na svečanostima Napretka, na domaćim i međunarodnim simpozijima teologa te čitanja stručne literature s područja fundamentalne teologije i kulture. U prvom dijelu posebno su vrijedni odsjeci o usmjerenosti Napretka na dobro hrvatskog naroda i Katoličke crkve u BiH te načela djelovanja Napretka koji ne polemizira, ali brani i svoja zalaganja za opće dobro. Iako se autor „usuđuje“ distancirati od nekih političkih stavova HDZ kako ih promoviraju čelnici iz Hercegovine, on ističe da u BiH mogu zajedno živjeti „tri svijeta: katolički, pravoslavni i islamski… Napredak je širio konkretni ekumenizam i dijalog. Mnogo više praktično nego teoretski, što je, mislim, daleko važnije u ovoj situaciji. Ovdje još mnogi zaziru od dijaloga i od ekumenizma“. U tom smislu prihvaća u članstvo Bošnjake i Srbe kojima su privlačne Napretkove socijalne i kulturne vrijednosti.
Na početku drugog dijela uvrstio je svoj referat iz god. 2004. „Uloga Katoličke crkve u BiH nekad i danas“ sa znakovitim podnaslovom „Elementi za hrvatski nacionalni i katolički program u BiH“ . U bilješkama upućuje na osnovnu literaturu o katoličanstvu u BiH te uz strogo pastoralnu razlaže i društvenu ulogu Crkve, a u zaključku predlaže osnutak koordinacijskog tijela za Hrvate katolike u koje bi ušli predstavnici organizacija i institucija, parlamentarnih stranaka, biskupija, redovničkih provincija, kulturnih društava i sveučilišta. U ovom dijelu privlačan je autorov prilog na njemačkom „Kršćansko-muslimanski dijalog u BiH“, objavljen izvorno u Zborniku u čast biskupa Egona Kappelarija u Grazu god.2006, a ovdje cjelovito uvršten na hrvatskom i djelomično na njemačkom. U ovaj dio uvrstio je svoje studije o trojici stranih autora koji se bave odnosom religije, sekularizma i znanosti: odnos religije i sekularizma kod Francisa S. Collinsa, vizija Kena Wilbera te kršćanska antropologija prema René Girardu.
Iz trećeg dijela razvidno je autorovo oduševljenje Papom Poljakom sv. Ivanom Pavlom II. čije antropološke, etičke i pjesničke vizije skicira. Posebno je njime oduševljen zato što je poručivao kako je BiH kao jedna država triju naroda moguća te da je uz međusobno opraštanje i traženje oproštenja zajednički život moguć, što je razložio u svojim govorima o pastoralnim pohodima našoj zemlji god. 1997. i 2003.
Od uvrštenih recenzija, autor se posebno trudio da razumije i predstavi refleksije kardinala Josepha Ratzingera o suodnosu vjerske istine i katoličke teologije pred fenomenom religijskog pluralizma (članci prevedeni na hrvatski god. 2004.) te knjigu splitskog teologa Nikole Bižace „Ogledi iz teologije religija“ iz god. 2008. Za razliku od Drugog vatikanskog, koji pred religijskim pluralizmom ne razmišlja od vjerske istine neko od ljudskog dostojanstva i slobode kod „drugačijih“ Ratzinger je prvenstveno okrenut vjerskoj istini i Kristu kao jedincatom posredniku spasenja. Bižaca ima hrabrosti kritizirati kardinala Ratzingera, a obojica su uvjereni da su dobronamjerni katolički teolozi…
…Knjigu smatram ogledalom autorova rada na području kulture i fundamentalne teologije i preporučam je za objavljivanje…“
Iz recenzije
Mato Zovkić, profesor emeritus KBF Univerziteta u Sarajevu
„….U prilozima ove knjige prof. Topić priopćava svoja razmišljanja o nekim problemima, prednostima, ali i mogućnostima „suživota triju različitih naroda u današnjoj BiH“. Na više mjesta jasno se suprotstavlja svim pesimistima „koji govore kako nije moguće živjeti u toj zemlji, posebice Hrvatima”. – Završit ću ovo kratko obraćanje riječima dr. Edhema Muftića, profesora sociologije s Tuzlanskoga Sveučilišta koji gledom na ulogu HKD Napredak u ratnim godinama veli da je „Napredak uvelike pomogao i doprinio da se svakim koncertom, izložbom, tribinom smanji napetost u Sarajevu i u BiH“. A govoreći o Predsjedniku Napretka, prof. dr. Franji Topiću, on piše da kao čovjek „osvaja znanjem, umijećem i traganjem za istinom i pravdom“, te da o pitanja vjere, kulture, politike i drugih djelatnosti „stvari elaborira znanstveno, konzistentno i metodološki utemeljeno“. Govor je, dakle, o „humanisti i graditelju budućnosti koji ulijeva optimizam i nadu“, a otklanja pesimizam i napast bježanja iz svoje zemlje, „sa svojih ognjišta i svetišta“, kako često ponavlja kard. Vinko Puljić…“
Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
„Nakon zbirke članaka objavljenih u knjizi Prilog teologiji ljudskog napretka, (Sarajevo, Vrhbosanska katolička teologija 2008.), evo ponovo nudim našoj javnosti zbirku izabranih znanstvenih i popularno znanstvenih članaka kao i nekoliko prinosa koji mi se čine zanimljivim za širu javnost. Već sam u prošloj knjizi spomenuo da ću sabrati neke članke koji govore o kulturi odnosno o Napretku, o odnosu kulture i vjere kao i o nekim društvenim pitanjima, naravno ne zaboravljajući ni teološku problematiku koja se nalazi u podlozi gotovo svih radova.
Mislim da će biti zanimljivo pogotovo za neke mlađe teologe i mislioce i njihovo istraživanje da su ovdje uvršteni pionirski radovi na hrvatskom jeziku iz teološke perspektive kao npr.: Girard, Collins, Badiou, Wilber…
…Pristalica sam kontekstualne teologije, jer smatram da je teologija, što je i izvorno njezino značenje, pozvana da odgovara na pitanja svoga vremena i ljudi svoga vremena u svjetlu Objave. Za mene teologija nije neka apstraktna znanost koja bi bila svrha sama sebi i koja bi se bavila isključivo nekim teoretskim obrađivanjem određenih pitanja. Teologija je živa znanost o utjelovljenom Isusu Kristu pa je tako za mene rad u Napretku, EZA-i, MCL-u i Panaeuropskoj uniji pravo prakticiranje vjere i teologije, a da ne stvaram nikakve fundamentalističke koncepcije. Tako slično pristupam i fakultetskim predavanjima i svemu životu. Ako teologija nema što reći čovjeku našeg vremena i društvu našeg vremena onda je ona sterilna, gotovo suvišna. Stoga i sve što radim u Napretku i pišem o Napretku i drugim društvenim pitanjima jest u biti bavljenje teologijom i svojevrsno prakticiranje moje vjere. Vjera bez djela je mrtva. Naravno da sam vodio i da vodim računa da se ne pobrkaju bitne stvari. Stara je mudrost: Qui bene distinguit, bene docet (tko dobro razlikuje, dobro poučava). One su različite ali nisu suprotstavljene i odijeljene, prije bih rekao da su komplementarne. Moja je želja da se stvara harmonija, a ne disharmonija, sloga a ne nesloga, da se stvari povezuju, a ne isključuju, što je uočio i recenzent dr. fra Mile Babić…
Iz predgovora
autor prof.dr.Franjo Topić
„Prof. Topić napisao je knjigu pod naslovom Vjera i kultura u kojoj od prve do posljednje stranice argumentirano zastupa tezu da se vjera i kultura uzajamno pretpostavljaju i uključuju jer obje imaju isti korijen i zadaću…U razgovoru sa suvremenim autorima Topić prihvaća ono što je pozitivno, a kritizira ono što je negativno…Ukidanje bilo religije, bilo znanosti nije ništa drugo nego nasilje koje je nespojivo s dostojanstvom ljudske osobe. U tom smislu Topić ističe značaj američkog znanstvenika i vjernika Francisa S. Collinsa i američkoga perenijalnog filozofa Kena Wilbera…
“….Knjiga Franje Topića Vjera i kultura obrađuje relevantna pitanja, a to su: religija, politika, etika, znanost, odgoj, antropologija, nacija i kultura, teizam i ateizam, dijalog. Autor argumentirano razgrađuje svaki dogmatizam, fundamentalizam i fanatizam, bez obzira na to pozivaju li se oni na religiju, filozofiju ili znanost. Odlikuje se iznošenjem vlastitoga stava, koji je aktualan i jasan. Djelo je primarno namijenjeno humanistici i akademskoj zajednici, ali jednako i široj kulturnoj javnosti, jer na suvremen, priopćiv i kritički način raspravlja o temama važnima za život suvremenoga čovjeka…”
Iz recenzije
prof.dr.sc.fra Mile Babić