Sigri Sandberg: U OBRANU TAME

Astrofizika tamu definira kao „odsutnost svjetla“, no činjenica je da tama, s astronomskog stajališta, ne postoji. Ona se stoga može definirati kao percipirana odsutnost svjetla. Kad je Sunce više od 18 stupnjeva ispod horizonta, nastupa tzv. astronomska tama – no zbog svjetlosnog onečišćenja moramo se odvažiti otići daleko na visoravan, u pustinju ili na pučinu kako bismo tomu svjedočili. Što to onečišćenje čini nama ljudima, životinjama i ostalim živim bićima? Je li tama postala konačan resurs?

U obranu tame istražuje naš intimni odnos s tamom: zašto je se bojimo, zašto nam je potrebna i zašto je umjetna svjetlost kojoj smo neprestano izloženi štetna. Norveška novinarka i spisateljica Sigri Sandberg piše o snu, zvijezdama, crnim rupama i polarnoj svjetlosti, ali i o nebeskim zakonima i globalnoj borbi za noćno nebo. Pod okriljem mračne polarne noći sjeverne Norveške, autorica meditira o kulturnom, povijesnom, psihološkom i znanstvenom značenju tame, neprestano iskušavajući granice vlastitog straha.

* * *

Ne znam je li mi žao što sam došla. U biti, jest, žao mi je. Iako sam ovdje svojevoljno, strah od mraka obuzima me i širi se cijelim tijelom. Osjećam bol. Znam da će me tama grubo obaviti. Velika prozorska okna utonut će u crnilo, a krajolik će nestati i ja ću se osjećati teško. Ćutim to u kostima, poznajem se.
 

Znam da najgore slijedi kad legnem na počinak i sklopim oči. Kad ispustim sve konce iz svojih ruku. Ne bojim se vuka ni polarnog medvjeda. Čega me je onda strah?

* * *

Probijam se kroz snijeg satima prije nego što konačno stanem. Zatim odlažem rukavice na kamen, sjednem i osluškujem. Osluškujem ovaj krajolik, koji je još jučer bio bjesomučni, vjetrom zavijani bijeli kaos. Nebo je još bijelo, ali posve je tiho. Vlada golema tišina. Imam potrebu šaptati samoj sebi da mi sve bude stvarnije. Ništa filozofski, samo obične rečenice koje bih uputila nekome da je sada sa mnom.
 

Fotografiram oko sebe, ali ne može se fotografirati tišinu. Toliko je tiho da me gotovo uznemirava. Ima li išta tiše od snijegom zavijane zaravni kad nema vjetra? I koliko možete ostati u takvom okruženju prije nego što počnete osjećati da vam je cijelo biće u rasapu? Vjerojatno dulje od četiri dana.

Sigri Sandberg