Slaven Letica: DOBA PODANIČKE POSLUŠNOSTI ili DOBA JAVNOZDRAVSTVENE I GRAĐANSKE ODGOVORNOSTI

Doba u kojem živimo na metaforičkoj bi razini mogli nazvati – dobom nove (javno-zdravstvene) poslušnosti.

Naime, poruke koje svakodnevno čujemo od novinara, javnih umnika, političara i liječnika, svode se na dvije najvažnije: „Slušajte (slušajmo) Stožer civilne zaštite!“ i „Slušajte (slušajmo) struku!“

Poslušnost je riječ koja na neki način obilježava povijest svakodnevnog, vjerskog i političkog života. Vladari i vlastodršci oduvijek su znatno više voljeli poslušne od neposlušnih podanika, danas građana. Vjerski su pastiri pozivali na poslušnost dragom Bogu i njima samima. Liječnici su bili i još su uvijek skloniji poslušnim pacijentima. Roditelji su, makar i podsvjesno, skloniji poslušnoj djeci. Spomenimo još i učitelje kojima su milija poslušna od neposlušne i buntovne djece.

Posljednjih desetljeća živimo u – nazovimo to tako – DOBU NEPOSLUŠNOSTI.

Pojava neprijatelja broj jedan suvremene civilizacije i čovječanstva – prostom oku nevidljivog wuhanskog virusa (SZO ga je nazvala politički korektnom pokratom SARS-CoV-2) i bolesti koju uzrokuje (radi se o blažoj, težoj, pa i smrtonosnoj akutnoj respiratornoj bolesti koju je SZO krstila također politički korektnom kraticom COVID-19) – ponovno treba poslušnog građanina koji je istodobno i odgovorni građanin.

U situaciji kad nema dokazano učinkovitog lijeka ili „koktela“ lijekova za COVID-19 i u situaciji kad ne postoji učinkovito cjepivo protiv korona virusa (50-tak svjetskih laboratorija sudjeluje u trci s vremenom, nastojeći biti prvim koji će dizajnirati cjepivo), jedino što preostaje javno-zdravstvenim i državnim vlastima jest poziv građanima na poslušnost ili nasilno nametanje poslušnosti načinom koji smo mogli vidjeti u brojnim dokumentarnim filmovima iz Wuhana.

Pitanje je, dakako, koju „struku“ i „znanost“ treba slijediti i slušati u situaciji kad je jedina učinkovita terapija koja može zaustaviti širenje virusa i bolesti ODGOVORNO LJUDSKO PONAŠANJE.

Švedska je jedina zemlja u svijetu koja se oslanja na ideju odgovornog građanina, a ne na ideju poslušnog „građana“.

Prvi ministar Velike Britanije Boris Johnson krenuo je u boj protiv korona virusa sa slijepim povjerenjem u znanost, vjerujući da među znanstvenicima postoji suglasje o tome kojim se metodama i mjerama suprotstaviti wuhanskom virusu i kineskoj gripi. Na početku je zato prihvatio ideju „imuniteta krda“ (stada, jata), ali je nakon dva tjedna shvatio da u njegovoj zemlji ne postoji samo jedna „znanost“, nego više njih. Tradicionalno rivalstvo dvaju vodećih sveučilišta, Oxforda i Cambridga i ovdje se pokazalo važnijim od zajedničkog traganja za optimalnim javno-zdravstvenim i kliničkim mjerama za zaustavljanje zaraze.

Na kraju je prpošni Boris Johnson i sam završio u bolnici, pa se treba nadati da će se na kraju izliječiti.

Kad je Hrvatska u pitanju, ono što je Jürgen Habermas nazvao „javna sfera“ osvojili su znanstvenici koji su na vi s ljudskim i zdravstvenim ponašanjem. Kako su neki od njih bili i moji studenti i to, uz rijetke iznimke, najbolji, ovdje im neću spominjati imena, ali ću spomenuti područja znanstvenog interesa i područja istraživanja kojima se bave: petorica od njih su molekularni biolozi, a trojica su liječnici, od kojih se samo jedan profesionalno bavi „svjetskim zdravljem“ te ga se može i mora smatrati stručno kompetentnim za tematiku zoonoza, virusnih zaraza, epidemija i pandemija.

Kad je zdravstveno ponašanje – pojedinačno, grupno i masovno – u pitanju, njime se stručno bave medicinska sociologija, medicinska psihologija, klinička psihologija i socijalna medicina.

Moja žena i ja većinu smo radnog vijeka proveli poučavajući buduće liječnike, studente medicine, teorijama o zdravstvenom i bolesničkom ponašanju. Mi smo odavno u zasluženoj mirovini, ali na Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar još uvijek rade neke naše kolege (dr. Stjepan Orešković, dr. Miroslav Mastilica, dr. Sanja Babić, dr. Tea Vukušić i dr.) koji puno znaju o – zdravstvenom ponašanju.

Uz ovaj zapis, objavljujem shematski prikaz jednog od klasičnih modela zdravstvenog ponašanja (radi se o modelu čiji je izvorni autor Howars Becker) iz poglavlja „Zdravstveno ponašanje“ kojeg smo za udžbenik Medicinska sociologija napisali moja Goga i ja davne 2003. godine.

Dakle, ako netko želi mijenjati, primjerice, ponašanje mladeži u Dalmaciji u odnosu na prevenciju širenja korona virusa, bilo bi mu pametno da pročita barem to neveliko poglavlje. „Slušanje struke“ u uvjetima kad je jedini „lijek“ protiv širenja zaraze LJUDSKO PONAŠANJE ne bi trebalo značiti slušanje eksperata za molekularnu biologiju, genetiku ili atomsku fiziku, nego uvažavanje znanja i iskustava stručnjaka za – ljudsko ponašanje.

Dakako, postoji mogućnost da se, kao što je to učinio Aleksandar Vučić, uvede policijski sat ili da se ljude „zavari“ u stanove, tuče, pa i ubija, kao što je to radio – javnozdravstveno vrlo učinkovito – kineski komunističko-kapitalistički režim.