Jednog dana bog se umorio od ljudi. Nije mogao ih gledati očima, naime, neprekidno mu dosađivaše tražeći sve i svašta. Stoga je odlučio da se sakrije na neko vrijeme.
Okupio je sve svoje savjetnike i upitao ih: “Gdje da se sakrijem? Koje je najbolje mjesto?”
Jedan mu odgovori: “Na vrh najviše planine na planeti”, drugi: “Na dno oceana, tamo te nitko neće pronaći” a treći mu reče: “Najbolje je da se sakriješ na tamnu stranu mjeseca, to je najskrivenije mjesto, tamo te nijedan čovjek neće tražiti.”
Ali bogu se ne svidješe odgovori njegovih savjetnika, pa se obrati svom najmudrijem anđelu sa istim pitanjem: “Gdje da se sakrijem od ljudi?”
Anđeo se nasmijao i odgovorio mu: “Sakrij se u ljudsko srce. To je mjesto u koje ljudi nikad ne zalaze!”.
