Poljska katolička svetica Faustina Kowalska često je viđala svog anđela čuvara, kako u mističnim vizijama, tako i u svakodnevnom životu… Ne napušta me ni na trenutak, svuda me prati Sredinom 1930-ih, poljska redovnica Faustina Kowalska imala je vizije i primila…
Izvor: pixabay.com Te noći pisah sjedeć posve mirno, Da ne bih majci u susjednoj sobi Škripanjem stolca u san dirnuo. A kad mi koja ustrebala knjiga, Sasvim sam tiho išao po sagu. U svakoj kretnji bila mi je briga…
Po našim zemaljskim majkama doneseni smo na svijet, naučeni sposobnostima koje su nam neophodne za svakodnevni život, za ovo fizičko-zemaljsko što nas okružuje, za ovaj svijet na kojemu jesmo. Po njihovim žrtvama i odricanjima, oblikovani u ovo što jesmo, to…
Svi smo mi tražitelji. Osjećamo da je život ispred nas i da nam je ići za njim, da se sunce ponekad sakrije iza oblaka i da ga treba tražiti i čekati, da je sreća negdje zakopana i da treba marljivo…
– E, gospon slikar, vaš anđelek ima zamazane noge! – nije mogao ne primijetiti župnik Govedić, zagledajući mala stopala koja su s grušta mahala u dubinu.
