Biram DOBRO

… jer BUDUĆNOST nema drugo IME!

odgoj

Razmišljanja

Zoran Vukman: Facebook, cajke i balkanizam

  Facebook može biti dobar sociološki uzorak za procjenu političkog, kulturnog, mentalnog stanja u jednom društvu ili dijelu populacije, ovisno koji segment promatramo.  Nezahvalno je davati neke procjene ali usuđujem se reći, na temelju svog novinarskog i analitičkog iskustva, Hrvati…

Odgoj

Putevima svetosti

  Najprije smo dobili dar života, posve besplatno i nezasluženo. A onda smo se osvrnuli oko sebe i osvijestili tko smo i gdje smo te smo počeli donositi samostalne odluke (netko s osamnaest, netko s trideset, a netko s pedeset),…

Zdravlje

Simbolika tetovaža

Ponukani dosadašnjim promatranjem sve prodornijeg utjecaja tetovaža na aktualnu stvarnost i sveukupnu ljudsku kulturu – nužno je ponajprije istaknuti sve uzroke i popratne posljedice koje simbolika tetovaža unosi u svakodnevni ljudski život i dostojanstvo čovjeka. Danas, u 21. stoljeću, najmukotrpnija…

Obitelj

Kako živjeti s adolescentima?

Rečenica Hrvoja Hitreca iz kultnih Smogovaca dobro opisuje ovaj uzrast naše djece: “Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali.“ U višim razredima osnovne škole te kroz srednju…

Kultura

Postmodernizam i kula babilonska

Nakon što su zastupnici Hrvatskoga sabora ratificirali Istanbulsku konvenciju i ničim izazvani(?!) izručili suverenitet hrvatske države fantomskom nadvladinom tijelu GREVIO, možemo očekivati kako će „stručnjaci“ za socijalni inžinjering brisati našu memoriju, naš identitet, prirodne zakone, te nam ugrađivati nove, rodne…

Odgoj

Naša vrtićka teta

Umrla je naša teta. Kažem „naša“ jer nije samo kćerina, nego i moja, i suprugina, i od sve djece, i od svih roditelja, i od sve djece koju je ikada odgajala i od svih roditelja čiju je djecu odgajala. Neki…

Svjedočanstva

Mostovi našeg sjećanja

Iako sad mojeg tate nije bilo uz mene da me drži za ruku, osjećao sam da je tu. Da sjedi na suvozačkom mjestu i da me smješkajući mi se, gleda. Opet onako mlad, pun snage, ali bez grča na licu kao onog jesenskog jutra. On je sad sa svojim Prijateljem, kako je nazivao Isusa, a mene čeka još puno mostova koje moram prijeći prije nego prijeđem i zadnjega gdje ćemo se, nadam se, opet sresti. Bit će to jednoga dana kada zaspim poput svog oca, korak dublje od sna…