U svetoj misi, ali i u drugim sakramentima i molitvama dopuštamo Bogu, njegovu Duhu da Djeluje u nama, da nas zarazi nesebičnošću. I zato nam ostaje predivna slika primanja Djeteta u naručje; dopuštanje Bogu da uđe u naš život. Tu gestu koja je poglavito majčinska gesta, susrećemo iznimnom snagom i ljepotom baš kod liječnika. Njihov je, vaš je poziv primiti u ruke tek rođeno dijete, ali isto tako primiti i zadnji zemaljski životni dah čovjeka. Pred otajstvom života sve je ostalo manje važno. Ista ljubav koja se divi stvorenomu životu prihvaća i bijedu čovjeka, prihvaća i zaraženost onim što život ugrožava i slijedi poziv biti suradnicima Spasitelja u oslobađanja od svega što priječi radost ili u davanju značenja trpljenju.

Sama seansa djelovanja putem reikija često izgleda ovako: majstor sklapa ruke i moli božansku svemirsku silu da poteče kroz njega. Potom stavlja svoje sklopljene ruke ispred svog tzv. trećeg (magičnog) oka na sredini čela i moli reiki energiju da vodi njegove ruke. Potom polaže ruke na potrebnika. Pri tome, ako se radi o zapadnjačkom modelu reikija, zaziva u pomoć razna poganska božanstva, ponekad zaziva u pomoć svece i Isusa Krista, te izgovara razne magične riječi – mantre. Preko ruku reiki majstora na čovjeka tada navodno poteče sveta energija.

Školske sestre franjevke Splitske provincije u DR Kongu prisutne od 1974. godine kada otvaraju misijsku postaju u DR Kongu, tadašnjem Zairu, gdje razvijaju široki djelokrug odgojnog i socijalnog rada.
Sestre brinu o odgoju najsiromašnijih i skrbeći za društveno najugroženije, rade u srednjim školama, vrtićima, bolnicama, rodilištima, biskupijskom Caritasu gdje su im povjerena socijalna pitanja, a razvile su i projekt za neishranjenu djecu.