Tomislav Ivančić: Zavoljeti sebe!
Ona će mi reći što meni paše i što je za mene moja osobna moda. Tada sam original i drugi mi se dive. Tada sam ja kod svoje kuće i svi mi mogu doći i mene susresti. Zagledaj se u svoje ruke i noge, u svoje osjećaje i čežnje, pogledaj na trenutak svoju prošlost i otkrij što bi želio biti u budućnosti. Vidjet ćeš kako nitko nije tako simpatičan kao ti. Jer Bog je znao zašto je baš tebe takvoga stvorio
Ostaje trajni zadatak svakog čovjeka. Drugima se divimo, a sebe ponižavamo. Druge hvalimo, a sebe ocrnjujemo. Ili sebe pretjerano hvalimo da to nitko ne može povjerovati. Sebe iskorištavamo za posljednji krik mode, pa se neobično oblačimo, šišamo kosu jer tako i drugi čine. Nosimo nespretnu odjeću jer je to moda, upotrebljavamo engleske poštapalice jer je tako u filmovima. Tako uopće sebe ne volimo, nego postajemo netko drugi ili nitko. Sebe voljeti počinjemo kad smo svjesni svojih snaga i talenata, ali i slabosti. Zato povećavamo talente i sve smo jači. Ne pitam druge što ću jesti, piti, obući i kako ću se šišati, nego svoju dušu.
Ona će mi reći što meni paše i što je za mene moja osobna moda. Tada sam original i drugi mi se dive. Tada sam ja kod svoje kuće i svi mi mogu doći i mene susresti. Zagledaj se u svoje ruke i noge, u svoje osjećaje i čežnje, pogledaj na trenutak svoju prošlost i otkrij što bi želio biti u budućnosti. Vidjet ćeš kako nitko nije tako simpatičan kao ti. Jer Bog je znao zašto je baš tebe takvoga stvorio.
(Putovi puni nade)