Žetve. U rukama seljaka rane.

Za mrvu kruha. Litru zejtina. Zrno soli.

Svaki dinar gorak k’o gutljaj ustajale rakije u staklenim

pletarama.

Sijela.

Rahli mirisi dunjinih cvjetova na vezenim oplećcima.

Reklje na čivilucima. Šargije. Kolo u narodnim nošnjama.

Ptice na mahovini derutnih crijepova, 

napuklim zidovima napuštenih ognjišta,

oplakuju uvele jorgovane,

trošne vodenice,

izblijedjela lica mlinara na nemirnoj rijeci Bosni.

U tuđini, mlade pralje, majstori kovači,

venu,

poput rosnih poljubaca mladenkinih usana,

stoljetna hrasta nad samotnim seoskim kapelicama.

Dražen Zetić