Sve što voliš ćeš jednog dana izgubiti, ali na kraju, ljubav će pobijediti!

Priča kaže da je pisac Franz Kafka sreo djevojčicu u parku gdje je svakoga dana šetao. Plakala je. Izgubila je lutku i bila je neutješna. Kafka se ponudio da joj pomogne u traženju lutke, pa su se dogovorili da se nađu na istom mjestu sljedećeg dana. S obzirom da nije našao lutku, sastavio je pismo u lutkino ime i pročitao ga djevojčici: “Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na put da vidim svijeta. Pisat ću ti o svojim dogodovštinama.”

Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kada bi se sreo s djevojčicom, Kafka joj je čitao ova pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim avanturama voljene lutke. Djevojčici je to pružalo utjehu. Kako je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio lutku. Ona, naravno, nije bila slična izgubljenoj. Na prikačenoj poruci pisalo je: “Putovanja su me izmijenila…”

Mnogo godina kasnije, sada već odrasla djevojka, našla je skriveno pismo u lutki. Sažetak tog pisma bi glasio: „Sve što voliš ćeš jednog dana izgubiti,  ali na kraju, ljubav će se vratiti u nekom drugom obliku.“

Mjesec veljača, osim što je specifičan po svojoj kratkoći, specifičan je i zbog blagdana. Ove, 2018. godine znakovito je da na Valentinovo počinje korizma. Pepelnica je naime 14. veljače. Naizgled su ta dva blagdana nespojiva: Valentinovo kao dan ljubavi, radosti, veselja (danas i trošenja), i Pepelnica kao dan posta, tuge, samoće. No, to je samo naizgled, jer Valentinovo i Pepelnica u temelju imaju isti osnov – LJUBAV. I to ljubav prema Bogu, ljubav prema bližnjemu i ljubav prema sebi. Te „tri“ ljubavi su nerazdvojive. Ako jedne nema, nisu moguće ni druge dvije. I svaki pokušaj razdvajanja, u čovjeku rezultira nemirom, tugom, osjećajem praznine. Samo harmonija te „tri“ ljubavi daje smisao životu. Pa i kad toga nismo svjesni.

Tamo gdje nema ljubavi vlada strah!

Sam sam se u ovo uvjerio, a svakim danom sve više vidim koliko je to istina u susretima s ljudima, u razgovorima u kojima se dotičemo i onih bolnih tema o kojima ne volimo pričati, koje skrivamo, kako pred drugima, tako i od sebe. Doista, ako nema ljubavi, čovjekom će vladati strah. Razni strahovi. Strah od budućnosti, strah od obitelji, strah od bližnjih, strah od straha, strah od smrti, strah da ti drugi čine zlo (kod nas u Zagorju se to naziva coprija), strah od nekakvog gubitka, strah od samoga sebe… Kad bi se popisali svi strahovi koji su postojali, koji postoje i koji će postojati, bila bi to najveća knjiga koja je ikad postojala, a ne bih se čudio ako bi se mjerila u kilometrima.

Sad si postavite pitanje – čega ili koga se ja bojim? I probajte odgovoriti, pa makar vas bilo strah ili mislite da se ničega ne bojite. A sigurno se nečega bojite. Ako ste to učinili, sad odite korak dalje i postavite si pitanje – kako pobijediti taj strah? Rekao mi je jedan pametan čovjek – tajna ostaje tajnom dok se ne otkrije i strah ostaje strahom dok se ne suočimo s njime. Odgovor je dakle jednostavan – samo se trebamo suočiti sa strahom i on će nestati. No, za to treba snaga. A tu snagu, uvjerio sam se u to, može dati, kako sam napisao, samo ljubav.

Bojim se sam sebe! U redu. Idem se suočiti sa sobom, jer sam vrijedan, jer želim život proživjeti slobodan i takav obogatiti i sebe i druge. Jer se imam pravo voljeti, jer ja nisam kriva odluka, ja nisam moje loše navike, ja nisam nekoliko kilograma viška, ja nisam moj tjelesni hendikep, ja nisam moja ovisnost…  ja sam jedinstveno i neponovljivo biće koje nije plod slučajnosti nego plod Ljubavi. Ljubavi pisane velikim početnim slovom! I zato jer sam plod Božje ljubavi, ja se mogu suočiti sa svojim strahovima, sa svojim ranama, traumama kako bih im oduzeo onu destruktivnu snagu kojom me čine nesposobnim za ljubav i drže zarobljenim u okovima strahova.

No, sve ovo podrazumijeva put! Podrazumijeva putovanje kao što je napisao Kafka! Putovanje puno neizvjesnosti! Putovanje koje nas mijenja i to mijenjanje često puta boli, ali koje pročišćava i oslobađa od strahova koji nas čine nesposobnima za ljubav.

Poštovani čitatelji i čitateljice, doista je znakovito da je dan zaljubljenih ove godine na Pepelnicu kada počinje korizmeno putovanje. Put čišćenja od naše sebičnosti, pohlepe, taštine; put susretanja sa samim sobom; proces inventure naših života. Naime, da bismo mogli osjećati, primati i davati ljubav, moramo se očistiti od svega što nas udaljava i onesposobljava za ljubav. Želim vam blagoslovljen korizmeni hod i neka ljubav pobijedi svaki strah! Vjerujte u Ljubav, i ne zaboravite –  nema Uskrsa bez križa!