Zadihale posavske zore
Studena caklina na drvenim pendžerima.
Žmirkasta svjetlost rasklimanih fenjera
proviruje kroz zahrđale ključanice.
Sjene propetija
poput perja od jastuka
lagano padaju na strožce od slame,
vezene lađe na hrapravim otarcima.
Zadihale posavske zore.
Odletjele k’o plašljive grlice.
Šljivini cvjetovi u proljeće.
Protutnjale.
Projurile k’o divlji konji kasom gustim maglama.
Inje je prekrilo stare udžere.
Razmrvljena slova na grobovima.
Otmjene šešire.
Pletenice prosijedih matera u crnim maramama.
Sinovi,
gladna čeljad,
rasuli se k’o ružini pupoljci,
sjaj zlatnih dukata na nevjestinim bijelim vjenčanicama.
posvećeno majci Ruži i svim našim dragim posavskim majkama,
(28. siječnja 1954. – 7. svibnja 2017.)
Dražen Zetić