Zanimljiva povijest Bukovčeve slike “Isus prijatelj malenih”

U Franjevačkom samostanu u Tomislavgradu od sredine 80-ih godina prošloga stoljeća čuva se Bukovčeva monumentalna slika “Isus prijatelj malenih”. Priča kako je slika velikog hrvatskog slikara dospjela u Tomislavgrad vrijedna je filmskog zapleta.

Slika “Isus prijatelj malenih” predstavlja blistavo djelo ne samo hrvatske, nego i svjetske likovne umjetnosti. Vlaho Bukovac naslikao ju je 1888. godine po narudžbi jednog svog prijatelja iz Londona. Taj njegov prijatelj, inače protestant, darovao je sliku svojoj supruzi koja je bila katolkinja. Slika je neko vrijeme bila u njihovu dvorcu da bi nakon ženine smrti bila darovana tamošnjoj protestantskoj crkvi. Prilikom preuređenja te crkve slika je uskladištena u nekom podrumu gdje je zbog dugotrajnog i nepodobna smještaja znatnije oštećena.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća na aukciji ju je kupio i uz velike napore u Zagreb dopremio kolekcionar i zaljubljenik u Bukovčeva umjetnička djela Tomislav Šola. Zahvaljujući naporima ondašnjega duvanjskog gvardijana, slika je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća uz otkupninu dopremljena u samostan u Tomislavgradu. Za vrijeme rata čuvana je u Splitu, u samostanu na Poljudu, a potom je restaurirana i 1996. vraćena u Tomislavgrad u spomen-baziliku gdje je izložena.

Vlaho Bukovac (1855.-1922.) rođen je 1855. u Cavtatu. Već sa 11 godina odlazi sa stricem Franom u New York. Nedugo nakon dolaska u Ameriku stric umire, a Vlaha stričeva supruga, umjesto u školu smješta u popravilište na Hearts Island. Vrativši se u Cavtat neko je vrijeme zarađivao plovidbom i stekao osnovnu nautičku naobrazbu, no nakon nesreće, oporavljajući se, počinje se baviti slikanjem. Studij slikarstva započinje 1877. u Parizu, gdje je brzo napredovao te uskoro izlaže na jednoj od najznačajnijih svjetskih izložbi – Pariškom Salonu.

Nakon pariškog razdoblja slijedi ono provedeno u Zagrebu 1893.-1898. gdje postaje središnja figura i kreator hrvatske umjetničke scene, te sudjeluje u stvaranju temelja hrvatske moderne. Bukovčevu zagrebačku fazu, osim izvanrednih portreta, karakteriziraju i velike kompozicije s temama iz hrvatske povijesti i književnosti: Hrvatski narodni preporod, Dubravka, Gundulićev san, Živio kralj. Od 1898. do 1902. boravi u rodnom Cavtatu gdje slika vedute i pejzaže Cavtata i dubrovačkog kraja te portrete obitelji i prijatelja.

Zadnju fazu života proveo je u Pragu gdje se posvetio pedagoškom radu predajući na Akademiji likovnih umjetnosti. Redovito je posjećivao domovinu. Umro je 1922. u Pragu, a sahranjen je uz najveće počasti u Cavtatu.

Bukovac je najznačajniji predstavnik moderne u hrvatskom slikarstvu, a kroz svoj slikarski rad je prošao različite faze: realizma, simbolizma, impresionizma…

Izvor: hkm.hr/kultura