Zimbabve – Afrika u malom

Zemlja vječnog proljeća

„Nakon završetka akademije prva ljubav bio je Zimbabve. Došao sam u Harare, predivan grad, koji je nažalost u posljednje vrijeme neodržavan. Nalazi se na oko 1.700 m nadmorske visine i ima jednu od najljepših klima na kugli zemaljskoj. Radi se o vječnome proljeću, no zimi se temperature znaju spuštati i do 6 stupnjeva, dakle, zna biti hladno, dok su ljeti kad je vrijeme kiša temperature vrlo ugodne i nije potreban klima uređaj. Druga lijepa stvar u Harareu je da tu ne vladaju tropske bolesti, nema malarije, dok u južnijim dijelovima Zimbabvea treba biti puno oprezniji s komarcima zbog zaraznih bolesti.“

Viktorijini slapovi / Foto: Pixabay

Prirodne ljepote Zimbabvea

„Cijela zemlja je jednostavno predivna i blagoslovljena. Kada kažemo ‘Afrika’ to sve ima Zimbabve. Ako čovjek krene na foto-safari velika je mogućnost da će ugledati sve one životinje koje povezuje s Afrikom; žirafe, zebre, različite vrste antilopa, još uvijek srećom imaju i nosoroge koje pokušavaju na sve načine očuvati, slonove također. Od zemljopisnih ljepota tu su dvije najprepoznatljivije, vezane za rijeku Zambezi: Viktorijini slapovi koji su na samoj granici između Zambije i Zimbabvea, veći dio je u Zimbabveu, a radi se o najvećoj površini vode koja pada tj. vodene zavjese na svijetu, dok je druga prirodna ljepota koja je također pod UNESCO-vom zaštitom nacionalni park ‘Mana Puls’ – ‘Četiri pojilišta’ – to su četiri velike prirodne lokve koje se nalaze na obali rijeke Zambezi. Čovjek ovdje ne mora tražiti životinje, one same prolaze kroz kamp, jer svi idu na vodu na pojilište. No, postoje i brojni drugi parkovi u kojima se može uživati u raznolikosti pejzaža. Sasvim je drugačije ako se radi o koncu suhoga razdoblja u kojem se čini sve spaljeno, mrtvo. Ponekad znaju buknuti i divlji požari; gledaš drvo koje je već kao ugljen, mrtvo, a onda odjednom dolazi do transformacije prirode kada padne kiša i sve postane zeleno.“

Foto: Pixabay

Prirodna bogatstva

„Osim prirodnim ljepotama, Zimabve je bogat i mnogim rudama. Radi se o plodnoj zemlji koja je nekoć proizvodila izuzetno velik broj žitarica, jako puno duhana koji se izvozio, međutim spletom okolnosti zemlja je osiromašila i ono što je danas od proizvodnje i industrije ostalo je ponajviše rudarstvo. Zemlja je u velikim ekonomskim problemima, stoga je standard dosta nizak, no zahvaljujući potpori međunarodnih organizacija i velikom doprinosu Katoličke crkve pokušava se prije svega prehraniti stanovništvo, a zatim i pomoći određene mikroprojekte kako bi se osposobio što veći broj ljudi koji bi bili samodostatni.

Kolonijalne su sile u prošlosti crtale granice i nisu uvijek poštivale etnički sastav stanovništva, što znamo da i danas u Africi može biti izvor velikih konflikata, no na svu sreću Zimbabve nije takav i u njemu žive dva naroda i manje više se poštuju granice zemlje. Pripadnici Shona su većinsko stanovništvo te pripadaju velikoj obitelji Bantu naroda, a druga skupina – Ndebele – pripadaju Zulu obitelji i više su vezani za Južnoafričku Republiku te za sve ratničke tradicije Zulu plemena, osobito vrlo lijepe ratničke plesove.“

Zulu ratnički ples / Foto: Pixabay

Vjerski život

„Zimbabve je Evanđelje primio relativno kasno. Za vrijeme Lava XIII. prvi isusovački misionari počinju prodirati u to područje; isusovci još uvijek čuvaju zastavu koju je blagoslovio Lav XIII. kada su kretali u evangelizaciju toga područja. Katolika je oko 10% cjelokupnog stanovništva i od kršćanskih crkava i vjerskih zajednica Katolička crkva je najbrojnija. Oko 50% stanovništva su kršćani, no kako se radi o relativno novoj evangelizaciji druga karakteristika je da se često miješaju i rađaju nove sljedbe koje uzimaju elemente kršćanstva i prirodnih religija koje su bile u Zimbabveu. Zanimljivo, nazivaju se Apostoli. Oni provode dane i dane na otvorenom, u pjesmi, plesu i molitvi, odjeveni u bijelo uz nekakvo sveto drvo ili sveti izvor.

S druge strane Katolička crkva je raširena po cijelom teritoriju zemlje i još uvijek je izuzetno razgranat misionarski rad. Misija, međutim, nije samo crkva i nekakav samostan, već ona objedinjuje sve ono što Katolička crkva jest, a to je vjerski život, ali i onaj aspekt društvenog nauka Crkve. Tako da misije koje se nalaze na udaljenosti oko dva sata od glavnih prometnica u sebi imaju i osnovnu i srednju školu, ponegdje i škole za djecu s posebnim potrebama, mogu imati i đački dom, manju kliniku ili čak i veću bolnicu, radionice za različite zanate, zidara, stolara, tesara… Rad misionara ne odnosi se, dakle, samo na propovijedanje Evanđelja, to je, naime, primarno, ali kroz propovijedanje Evanđelja nastoji se i osposobiti stanovništvo i pružiti mu svu onu utjehu koju ljudi traže.“

Foto: Pixabay

Izrazi zahvalnosti u Zimbabveu

„’Hvala’ se u Zibabveu može izreći riječima, ali i gestom – pljeskanjem ruku – pri čemu se nastoji da to pljeskanje bude dosta zvučno. U početku to činimo jer nam se čini dosta simpatično, a kasnije uđe u ponašanje, tako da sam jedno vrijeme pljeskao i izvan Zimbabvea, umjesto da kažem ‘hvala’, što izgleda otprilike kao u malog djeteta, naravno, izvan konteksta u kojem se zna da je to izraz ‘hvala’.“

‘Veliki Zibabve’ / Foto: Wikipedia

‘Veliki Zimbabve’

Arheološko nalazište ‘Veliki Zimbabve’ nakon vremena kolonijalizma dao je ime ovoj zemlji koja se ranije nazivala Rodezija. ‘Zimbave’ znači velika kamena kuća. Radi se o ruševinama grada u potpunosti izgrađenom od suhozida. Tu je sve do 16./17. st. cvjetala kultura koja je njegovala . Tako jedna od stijena gdje je grad izgrađen također ima oblik ptice, a pronađene su i različite kamene ptice na tom području koje su postale simbol zemlje. Danas i novčanice i grb zemlje imaju prikaz kamene ptice. Grad je imao razgranatu trgovačku mrežu, što dokazuju pronađeni ostaci kineskog porculana, predmeta koji su dolazili iz Arabije, iz čega je vidljivo da je grad u vrijeme procvata imao trgovačke veze s vrlo udaljenim zemljama.“