Značaj vladarevih supruga
Kažu da iza svakog uspješnog muškarca stoji – žena. Raspravu o ovoj tvrdnji ostavljamo za neke druge prilike, no potrebno je odmah napomenuti da su srednjovjekovne žene imale više uloga. Vladareve supruge bile su važne za funkcioniranje dvora, javne ceremonije i sl.
Kažu da iza svakog uspješnog muškarca stoji – žena. Raspravu o ovoj tvrdnji ostavljamo za neke druge prilike, no potrebno je odmah napomenuti da su srednjovjekovne žene imale više uloga. Vladareve supruge bile su važne za funkcioniranje dvora, javne ceremonije i sl. Također su često bile mirotvorke i dobrotvorke. Općeniti manjak izvora za ranosrednjovjekovno razdoblje onemogućuje nam da vidimo ima li među hrvatskim vladaricama takvih primjera.
Prvi primjer jedne dobrotvorke sa hrvatskog dvora pruža nam kraljica Jelena, koja je, sudeći po svom natpisu sa sarkofaga, bila iznimno važna osoba. Definirana je kao žena jednog kralja (Mihaela Krešimira II.) i majka drugog kralja (Stjepana Držislava). Također se spominje da je za života bila majka Kraljevstva (regni mater), a povukavši se sa vlasti postala majkom sirota i zaštitnicom udovica (mater fit pupillorum tutorque viduarum). Moguće je da titula majke Kraljevstva aludira na neku regentsku ulogu, a podatci o dobrotvornoj djelatnosti na patronatsku ulogu. Kraljica Jelena je i jedina ranosrednjovjekovna hrvatska kraljica koju poimence spominje Toma Arhiđakon (što je u ono vrijeme, kada su muškarci vodili glavnu riječ, bila iznimno velika stvar).
Prva hrvatska imenom poznata kneginja datira u 9. stoljeće, a bila je Branimirova supruga, Maruša. Zanimljivo je da je Branimir došao na vlast nasilnim putem, a ne nasljeđivanjem, a imena njega i njegove supruge zapisana su na rubovima Čedadskog evanđelistara.
Muncimirova supruga nije imenom poznata, no u izvorima stoji i popis službenika koji su bili u kneginjinoj službi.
Supruga Petra Krešimira IV. nije poimence poznata, no iz izvora se zna da ju je oko 1070. godine, zajedno sa kraljem, ugostio sokolar Apric i poklonio joj „izvrsnu robinju“. Također iz vremena Petra Krešimira IV., točnije iz njegove isprave za Diklo 1066./67. kao nasljednik bana Pribine spominje se Godemir, koji se u ispravi opisuje kao „moćni ban“ kraljeva Mihaela Krešimira i Stjepana Držislava. Godemir je na neki način specifičan jer je njegova sestra Jelenica bila jedina poimence poznata hrvatska plemkinja iz ranog srednjeg vijeka.
Prvi spomen Zvonimira kao bana potječe iz 1064. godine, a nalazi se u odlomku ljetopisa Ivana Arhiđakona Goričkog (14. st.). Ljetopis Zvonimirovu vlast nad Slavonijom tumači kao miraz njegove supruge Jelene, dok je Zvonimir u trenutku vjenčanja već nosio naslov bana. Potrebno je napomenuti da je ovaj izvor i danas predmet rasprava i kritika, stoga nije u potpunosti pouzdan. Zvonimir je u 11. stoljeću postao kralj, a njegova supruga Jelena jedina poimence poznata hrvatska kraljica 11. stoljeća.
Osim supruga, na dvoru su imale važnu ulogu i kraljeve kćeri, sestre, tetke i sl. Primjerice, kralj Petar Krešimir IV. prilikom podjele imuniteta samostanu sv. Marije u Zadru 1066. godine ističe kako je samostan podigla njegova sestra Cika.
Tajna hrvatskog srednjovjekovlja