Zoro Zoran Filipović: Izbornik i gentleman

Živimo u maloj zemlji skromnih, dobrih ljudi. Tu nas je nepunih četiri milijuna i svakim danom nas je sve manje i manje. Ljudi odlaze, iseljavaju se trajno iz ove lijepe zemlje, iz ovoga zemaljskog raja. Kada bi, oni koje svakih nekoliko godina biramo da u naše ime upravljaju ovim rajem, naučili barem nešto od ovih skromnih dečkih sa zelene travnate livade, gdje bi nam bio kraj,..

Izvor: pixabay.com
0
Jučer, u ponedjeljak 5. prosinca 2022., na Svjetskom prvenstvu u nogometu u Kataru odigrana je utakmica između nogometnih reprezentacija Japana i Hrvatske. Svi koji vole i prate nogomet kažu da je ova utakmica bila lijepa ali izuzetno naporna za gledanje. Svi koji me poznaju znaju da ja baš puno ne držim do nogometa. Ne pronalazim puno smisla u tome natjerivanju “kožne mješine” po travnatoj ledini. Shvatio bih djecu, ali odrasli ljudi,.. Uglavnom, i ja sam jučer gledao utakmicu, ponijelo me,.. Gledao sam cijelu utakmicu, pa produžetke, pa jedanaesterce. Na koncu je Hrvatska, s malo sreće, slavila u tome nadmetanju. I tu bi priči bio kraj da nije dvojice gospodina. Utakmica je bila dobra ali, ovo što je nakon nje uslijedilo, daleko je, daleko bolje. Dapače, usudio bih se reći, najbolje. Nakon što su se emocije malo stišale izbornik poražene ekipe Japana gospodin Hajime Moriyasu prišao je dijelu stadione s hrvatskim navijačima i, u drevnoj tradiciji svojega naroda, duboko im se poklonio. Učinio je tu istu gestu i prema vodstvu hrvatske nogometne momčadi. Taj su ritualni naklon japanskog izbornika prenijeli mnogi svjetski mediji i društvene mreže. Ali, najbolji dio ove priče tek slijedi, a malo tko ju je registrirao. Tada hrvatski izbornik Gospodin Zlatko Dalić prilazi poraženim Japancima i, u najboljoj maniri njihovog naroda, uzvraća im naklon svojim još dubljim naklonom. Tako to rade gospoda! U porazu se ne ponizi, a u pobjedi ne uzvisi!!!
Kada sam shvatio što se događa, jako sam bio ponosan na naše nogometaše. Ne zbog toga što su na toj travnatoj ledini porazili Japance u natjerivanju kožnate mješine, nego što ih nisu ponizili. Vidio sam mnoge naše dečke, pobjednike, kako utješno grle poražene Japanske supranike. I tu je moje srce još jače zaigralo. Poslije, u javljenju “u živo” za HTV, naši dečki, pobjednička momčad, iznosili su svoje dojmove s netom završene utakmice. Nije tu bilo nikakovog trijumfalizma, oholosti,.. Skromnost, poniznost i razumijevanje za poraženog bila su opća mjesta njihovog izravnog svjedočenja “Urbi et Orbi”. Čak je i nedvojbeni glavni junak ove utakmice, golman hrvatske nogometne reprezentacije Dominik Livaković, skromno dodao kako su na treninzima reprezentacije vježbali obranu od jedanaesteraca,.. A samo ih je 3 (tri) u cijelome svijetu, u cijeloj svjetskoj povijesti nogometa, koji su na jednoj utakmici obranili 3 (tri) jedanaesterca zaredom. Od te trojice mi (Hrvatska) imamo ih 2 (dva): zadrani Danijel Subašić i Dominik Livaković. Treći je portugalac – Ricardo Alexandre Martins Soares Pereira.
Živimo u maloj zemlji skromnih, dobrih ljudi. Tu nas je nepunih četiri milijuna i svakim danom nas je sve manje i manje. Ljudi odlaze, iseljavaju se trajno iz ove lijepe zemlje, iz ovoga zemaljskog raja. Kada bi, oni koje svakih nekoliko godina biramo da u naše ime upravljaju ovim rajem, naučili barem nešto od ovih skromnih dečkih sa zelene travnate livade, gdje bi nam bio kraj,..
Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.