Donbas nikada nije bio teritorij Rusije. Do 18. stoljeća koristila su ga (ali ne i naseljavala) pretežno turkijska nomadska plemena (ali i Grci); nazivao se “Divlje polje” jer tamo gotovo da nije bilo trajnih naselja zbog stalnih sukoba između tih plemena i ukrajinskih Kozaka.

Zatim, nakon što je prijetnja uklonjena, Ukrajinci su počeli stvarati u osnovi prva naselja na ovom “ukrajinskom Divljem istoku”, ponovno naseljavajući ovu pustoš.

Proces su kasnije potaknula ulaganja britanskih i francuskih industrijskih magnata (zbog čega je jedno od izvornih imena Donjecka Juzivka – razvio ga je velški poslovni čovjek John Hughes, ali sam grad osnovali su ukrajinski Kozaci kao Oleksandrivka). Dakle, popis stanovništva Donbasa iz 1920-ih ima jasne brojke – 64% se izjasnilo kao Ukrajinci, a samo 26% kao Rusi.

Ali zbog Holodomora, koji je posebno ciljao Ukrajince i migracije (često prisiljene od strane Sovjetskog Saveza), broj Ukrajinaca je 1939. pao na 61%, dok je Rusa porastao na 36%. Ali nikada nisu bili većina, niti jednom u posljednjih 10 stoljeća.

Dakle, Kremlj koristi neznanje i lijenost kako bi vas uvjerio u laži koje šire kako bi dokazali svoje teritorijalne pretenzije. Iznimno raznolika i ponekad komplicirana povijest ukrajinskog Donbasa nije nešto što se često proučava na sveučilištima izvan Ukrajine.