Jasna Vojnić (Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji): Trumanov show
Osvrt predsjednice HNV-a na izbor predsjedatelja Koordinacijom nacionalnih vijeća nacionalnih manjina
Sjednica Koordinacije nacionalnih vijeća nacionalnih manjina održana je u petak, 6. ožujka 2020. godine. Naizgled jedna sasvim obična sjednica s četvrtom točkom dnevnog reda – izbor predsjedatelja i zamjenika predsjedatelja Koordinacije svih nacionalnih vijeća nacionalnih manjina kojih u Republici Srbiji ima čak dvadeset i tri. Rekao bi čovjek, koji ne zna povijest strateškog višegodišnjeg usitnjavanja i razaranja, zemlja bogata nacionalnim manjinama. Predsjedanje koordinacijom po pravilu se mijenja svake godine i, otkako postoji koordinacija (od 2002.), neka nacionalna vijeća su bila i više puta u ulozi predsjedatelja. Predsjedanje u pravilu znači delegiranje tema o kojima će se raspravljati, predlaganje načina na koji će se doznačavati pojedinim ministarstvima i institucijama, izlaganje pred tijelima vlasti o prilikama u ime svih vijeća, bivanje za stolom gdje se donose odluke i diktiranje tempa otvaranja i rješavanja zajedničkih tema s mjerodavnim tijelima. Sve u svemu, svojevrsna mogućnost „iznošenja“ istine na „pravim mjestima“. „Pravim mjestima“ jer se često događa da oni koji bi trebali slušati, ubrzo nakon početka sastanka, odlaze na druge, ranije dogovorene sastanke, koje sustav redovito bešćutno isplanira baš istog dana. Tako se događa da vi govorite pred onima koji su preostali u dvorani, a ako ste kao predsjedatelj Koordinacije predstavnik vijeća koje po pravilu ne smije iznijeti istinu (čak 19 od 23), onda sastanak bude svečarskog karaktera unatoč kamenu u cipeli koji vas sutra neće prestati žuljati.
No, da se vratimo na ovu sjednicu. Nekoliko godina Hrvatima je nuđeno da „budu“ predsjedatelji Koordinacijom. Predstavnici hrvatske zajednice su se opirali prihvatiti nominaciju za predsjedatelja budući da je njihov boravak u Srbiji višestoljetni, a samim tim i obrasci državne igrice „dobrog i lošeg policajca“ dobro apsolvirani. Dobrih policajaca bilo je na sve strane, od predstavnika vijeća do visokih dužnosnika. Sve može u državi Srbiji. Može i Školski centar u Subotici, može i spomen-dom bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu, može i prostor u Beogradu, može i Hrvatski dom u Srijemskoj Mitrovici… sve može. „Srbija“ dozvoli, ali baš se uvijek, k’o uz inat, pojavi na koncu jedan zao policajac koji sve uprska. Koji čitavu Srbiju pomete u njenom dobrohotnom naumu. I što da se radi?! Nitko tom jednom zlom policajcu ne može stati na put. Čak ni državni tajnik nema moć nad gradonačelnikom. Apsurda na sve strane, ali taj jedan zao policajac je toliko opasan da mu se nitko ne usudi usprotiviti. Baš svi žele da Hrvati u Srbiji uspiju, ali taj nesretni policajac, svima konce pobrka. Jedan zao, nadmudri stotine dobrih koji slegnu ramenima i upute sažaljive poglede prema jadnim Hrvatima.
Unatoč tome, Hrvati ipak odluče po 1567. put dokazati ovu strategiju. Prihvate kandidaturu za predsjedanje, i gle čuda! Nekoliko dana prije same sjednice stignu još dvije kandidature i Hrvati se nađu na listi na kojoj su oni prijedlog za predsjedatelja, a Albanci zamjena. A na drugoj listi dva vijeća baš po volji svih drugih vijeća koji su tih dana primili „službeni“ poziv. U pet minuta iskoordinirane rasprave sve se fino posložilo. Iako se nikad na ovaj način nije glasovalo, sada je baš bilo zgodno napraviti dvije liste i izdvojiti Hrvate i Albance. Ah, tugaljivi pogledi i rečenica „Moglo se drugačije samo da ste…“ uvijek su završni dio dobro odigrane partije. „Mogao je biti odjel u Beregu samo da ste nam se prvo javili“ pa bi predstavnici vlasti smirili lošeg policajca. Onda sljedeći put nazoveš vlast da preduprijediš rečenicu „samo da ste“ i u Sonti, ali k’o uz inat iskrsne nešto drugo, pa onda napraviš i to drugo, al iskrsne treće… i tako redom. Sve politike i sva vladavina prava odu niz vodu.
No, sreća pa čovjek ni vremenom ne ogugla. Čak i 1568. put na tren se ponada da je zaista vrijeme, da je došlo vrijeme kada će „dobri policajci“ odložiti uniforme, podići pogled i skinuti kapu onima koji su i u Trumanovom show glumili da glume do samoga kraja izrežiranog nam filma.
Jasna Vojnic, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji