Godinama, ma što godinama – desetljećima, hrvatska je javnost sustavno trovana pričama o „demilitarizaciji“, o tome kako nam vojska ne treba jer smo u NATO-u, i kako je povijest završila 1995. godine. Gledali smo kako se vojna tehnika topi, kako se generalski zborovi bave protokolima, a naši istočni susjedi istodobno provode puzajuću militarizaciju, kupujući sve od kineskih protuzračnih sustava do izraelskih raketa PULS. Sve pod firmom neutralnosti, a zapravo pod starim, neprežaljenim memorandumskim težnjama Beograda. I onda, potpuno neočekivano – šah-mat.

Vijest da hrvatska Vlada za potrebe Oružanih snaga RH nabavlja južnokorejski dalekometni višecijevni raketni sustav K239 Chunmoo – i to čak 18 lansera u vrijednosti od 435,2 milijuna eura – nije obična vijest o javnoj nabavi. Ovo je tektonski poremećaj u omjeru snaga na Balkanu. Ovo je točka preokreta.

Javnost mora shvatiti kontekst ove odluke. Hrvatska je već ranije ugovorila i naveliko otplaćuje američki sustav M142 HIMARS. Međutim, u surovom svijetu globalne geopolitike, jedno su želje, a drugo realnost. Dok Washington zbog rata u Ukrajini drastično produljuje rokove isporuke i suočava se sa zastojima, pravi problem leži u političkim restrikcijama. Amerikanci nam ne dopuštaju nabavu raketa dometa većeg od 300 kilometara (poput ATACMS-a), a u startu su nam isporučili paket ograničen na svega 80 kilometara. Za državu koja želi ozbiljno strateško odvraćanje, takve su kočnice neprihvatljive.

Zagreb je stoga povukao vrhunski, pragmatičan potez. Nismo otkazali Amerikance, ali smo se za potpunu prevlast okrenuli Južnoj Koreji. I nismo jedini u NATO-u koji su shvatili odakle puše vjetar. Hanwha Aerospace već je ranije pokorio najvažnije utvrde Saveza. Poljska je prva prepoznala moć Seula i ugovorila golemi paket od čak 280+ sustava Chunmoo (lokaliziranih kao Homar-K). Ubrzo su istim stopama krenule Estonija te nedavno i Norveška, koja je u izravnom nadmetanju izabrala južnokorejski Chunmoo umjesto američkog HIMARS-a.

Zašto zapravo Chunmoo sve češće “tuče” razvikani američki HIMARS na europskom tlu i zašto je ova kombinacija s HIMARS-om za Hrvatsku dobitna? Odgovor leži u brutalnoj tehničkoj i industrijskoj superiornosti Koreje.

Dok lakši HIMARS nosi samo jedan raketni kontejner, Chunmoo je teški oklopni gigant s dva modularna kontejnera. To znači da ispaljuje dvostruko više projektila u jednom plotunu.

Dok nas s HIMARS-om drže na uzici, Chunmoo nam omogućuje da iz desnog kontejnera ispalimo 6 vođenih raketa kalibra 239 mm (domet do 80 kilometara), a iz lijevog kontejnera lansiramo teški taktički balistički projektil CTM-290 kalibra 600 mm izravno na cilj udaljen preko 300+ kilometara – bez ičijeg veta i zabrana.

Dok Lockheed Martin grca u narudžbama, Južnokorejci jamče isporuku većine sustava već do 2028. godine, točno kada stiže i naš HIMARS. Što je još važnije, s poljskom tvrtkom WB Group osigurana je europska proizvodna traka za ugradnju naprednog zapovjednog sustava.

Ove rakete koje izlaze iz atmosfere u stratosferu, dostižu visine do 50 kilometara i vraćaju se brzinom od 5 maha, ne služe za napad. One su jamac mira. One šalju jasnu poruku svakom potencijalnom agresoru u našem nestabilnom susjedstvu: svaka pomisao na ugrožavanje hrvatskih granica ili prepisivanje povijesti bit će sasječena u korijenu, duboko u pozadini onoga tko se usudi krenuti na Hrvatsku.

Kombinacija američkog HIMARS-a i južnokorejskog Chunmooa dokaz je da je Hrvatska konačno odrasla kao država, barem u ovom segmentu. Bez pardona, ovo je najbolji potez za nacionalnu sigurnost u posljednjih trideset godina.