โ€œ๐ˆ๐๐ž๐จ๐ฅ๐จ๐ ๐ข๐ฃ๐š ๐ข ๐ฉ๐ซ๐จ๐ฉ๐š๐ ๐š๐ง๐๐š ๐ฏ๐ž๐ฅ๐ข๐ค๐จ๐ฌ๐ซ๐ฉ๐ฌ๐ค๐จ๐ ๐š ๐ ๐ž๐ง๐จ๐œ๐ข๐๐š ๐ง๐š๐ ๐‡๐ซ๐ฏ๐š๐ญ๐ข๐ฆ๐š โ€“ ๐ฉ๐ซ๐จ๐ฃ๐ž๐ค๐ญ ‘๐‡๐จ๐ฆ๐จ๐ ๐ž๐ง๐š ๐’๐ซ๐›๐ข๐ฃ๐š’ ๐Ÿ๐Ÿ—๐Ÿ’๐Ÿ.โ€œ

Interview: Povjesniฤar Stjepan Lozo: U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima, a onda su 'straลกne' ustaลกe optuลพili za zloฤin nad njima

0
Interview: Povjesniฤar Stjepan Lozo: U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima, a onda su ‘straลกne’ ustaลกe optuลพili za zloฤin nad njima
๐‘๐ž๐ค๐ฅ๐ข ๐ฌ๐ญ๐ž ๐๐š “๐ง๐ข๐ฃ๐ž ๐ณ๐๐ซ๐š๐ฏ๐จ ๐ง๐š๐ฉ๐ข๐ฌ๐š๐ญ๐ข ๐จ๐ฏ๐š๐ค๐ฏ๐ฎ ๐ค๐ง๐ฃ๐ข๐ ๐ฎ”, ๐š ๐ข๐ฉ๐š๐ค ๐ฌ๐ญ๐ž ๐ฃ๐ž ๐ง๐š๐ฉ๐ข๐ฌ๐š๐ฅ๐ข. ๐™๐š๐ฌฬŒ๐ญ๐จ ๐ง๐ข๐ฃ๐ž ๐ณ๐๐ซ๐š๐ฏ๐จ ๐ข ๐ณ๐š๐ฌฬŒ๐ญ๐จ ๐ฌ๐ญ๐ž ๐ฃ๐ž ๐ง๐š๐ฉ๐ข๐ฌ๐š๐ฅ๐ข, ๐ฌฬŒ๐ญ๐จ ๐ฏ๐š๐ฌ ๐ฃ๐ž ๐ง๐š๐ ๐ง๐š๐ฅ๐จ?
– Nije zdravo jer doslovce naruลกite zdravlje, a napisao sam je jer sam osjeฤ‡ao obvezu povjesniฤara i zov stotina tisuฤ‡a nevinih pobijenih Hrvata u velikosrpskom genocidu. Svi mi oฤekujemo da ฤ‡e neke teลกke stvari za zajedniฤko dobro odraditi netko nepoznat drugi. Onda u jednom trenutku shvatite da je gluho doba noฤ‡i, a taj “drugiโ€œ ne pristiลพe, da ste taj “drugiโ€œ zapravo vi sami, i da valja ustati i krenuti. Knjigu sam pisao godinama, sjedio, slabio vid i sve tjelesno ลกto s tim ide. To je viลกe od 700 stranica moga rukopisa, gotovo u cijelosti zahtjevnog historiografskoga govora, diskursa, pri ฤemu sam nastojao slijediti ideal kako dobra historiografija istodobno treba biti i knjiลพevno djelo. Duhovni napor, gubitak nekih vjeลกtina i memorije osobnog ลพivota, to je posebna priฤa. Ujedno se i financijski devastirate, a nakon svega shvatite kako je tiho nestao vaลก prethodni druลกtveni ลพivot i da osim najuลพe obitelji komunicirate tek s joลก pokojim usamljenim jahaฤem kao ลกto ste i sami.
Ja sam joลก i dobro proลกao. Citirao sam na predstavljanju gospodina Hudelista, koji je 2005. godine krenuo pisati knjigu o sukobu Hrvata i Srba u 20. stoljeฤ‡u, dakle ono o ฤemu govori i ova moja knjiga. Zbog te se knjige razbolio i praktiฤno jedva ลพiv ostao, a knjigu nije dovrลกio. Ja sam se, u nekom ฤudesnom hodoฤaลกฤ‡u, uspio probiti kroz praลกumu.
๐“๐ฏ๐ซ๐๐ข๐ญ๐ž ๐๐š ๐ฌ๐ฎ ๐œฬŒ๐ž๐ญ๐ง๐ข๐œ๐ข ๐ข ๐ฉ๐š๐ซ๐ญ๐ข๐ณ๐š๐ง๐ข ๐ข๐ณ๐ฏ๐ซ๐ฌฬŒ๐ข๐ฅ๐ข ๐ ๐ž๐ง๐จ๐œ๐ข๐ ๐ง๐š๐ ๐‡๐ซ๐ฏ๐š๐ญ๐ข๐ฆ๐š, ๐š ๐จ๐ง๐๐š ๐ฌ๐ฎ ๐ฎ๐ฉ๐ซ๐ž๐ ๐ฅ๐ข ๐ฌ๐ฏ๐š ๐ฉ๐ซ๐จ๐ฉ๐š๐ ๐š๐ง๐๐ง๐š ๐จ๐ซ๐ฎ๐ณฬŒ๐ฃ๐š ๐๐š ๐‡๐ซ๐ฏ๐š๐ญ๐ž ๐จ๐ฉ๐ญ๐ฎ๐ณฬŒ๐ž ๐ณ๐š ๐ ๐ž๐ง๐จ๐œ๐ข๐?
– Joลก gore od toga. Oklevetali su Hrvate za genocid nad Srbima preventivnom propagandom, s predumiลกljajem, veฤ‡ u lipnju 1941. godine, a onda poฤeli genocid nad Hrvatima. Nakon ลกoka koji je u velikosrpskim redovima usljedio uspostavom NDH 10. travnja 1941. godine, ne i komunista, jer oni tada nisu bili na suprotnoj strani od ustaลกa, usljedilo je konsolidiranje velikosrpskih redova. Veฤ‡ u lipnju 1941. godine velikosrpske snage imaju oblikovanu viziju i platformu daljnjeg djelovanja: stvoriti Veliku Srbiju provedbom opฤ‡eg genocida nad Hrvatima koje prethodno treba snaลพno oklevetati. Tako krajem lipnja 1941. godine nastaju dva kljuฤna dokumenta: “Homogena Srbijaโ€œ Stevana Moljeviฤ‡a, i “Valerijanov memorandumโ€œ SPC. “Homogena Srbijaโ€œ je projekt, ono ลกto treba napraviti, a to je stvoriti Veliku Srbiju i izvrลกiti opฤ‡i genocid nad Hrvatima, dok je “Valerijanov memorandumโ€œ propagandna poluga za izvrลกenje takvog projekta.
“๐•๐š๐ฅ๐ž๐ซ๐ข๐ฃ๐š๐ง๐จ๐ฏ ๐ฆ๐ž๐ฆ๐จ๐ซ๐š๐ง๐๐ฎ๐ฆโ€œ ๐ฌฬŒ๐ข๐ซ๐จ๐ฃ ๐ฃ๐š๐ฏ๐ง๐จ๐ฌ๐ญ๐ข ๐ฎ ๐‡๐ซ๐ฏ๐š๐ญ๐ฌ๐ค๐จ๐ฃ ๐ง๐ข๐ฃ๐ž ๐ฉ๐จ๐ณ๐ง๐š๐ญ. ๐’ฬŒ๐ญ๐จ ๐ฃ๐ž ๐ญ๐จ ๐ณ๐š๐ฉ๐ซ๐š๐ฏ๐จ ๐ข ๐ณ๐š๐ฌฬŒ๐ญ๐จ ๐ฃ๐ž ๐ญ๐จ ๐ฏ๐š๐ณฬŒ๐ง๐จ?
– Srpska pravoslavna Crkva izravno stoji iza besramne klevete Hrvata za genocid nad Srbima, te istodobno provedbe genocida nad Hrvatima veฤ‡ od lipnja 1941. godine. “Valerijanovim memorandumomโ€œ treba mahati, i to pred nosom mnogih ignoranata koji s dozom apartheida i velikim neznanjem gledaju na Hrvate i njihove probleme. Od, primjerice, Carla Bildta i Efraima Zuroffa, do ovih moralnih jadnika i neznalica s domaฤ‡eg hrvatskog terena. A svakako da bi trebalo mahati i pred nosom rimskog biskupa Bergoglia, da ne govorimo o nosu njegove braฤ‡e u vjeri i biskupstvu od Porfirija do Irineja iz Srpske pravoslavne Crkve.
“Valerijanov memorandumโ€œ je sluลพbeni dokument SPC i predan njemaฤkim vojnim vlastima u Beogradu, a potom kao kleveta Hrvata raลกiren po ฤitavom svijetu. Memorandum je veฤ‡ u prvoj verziji od 24. lipnja 1941. godine oklevetao Hrvate za ubijanje viลกe od 100.000 Srba. Druga verzija, plasirana najkasnije 8. kolovoza, kleveฤ‡e Hrvate za ubijanje ฤak 180.000, a do rujna se veฤ‡ izlazilo s brojem od 300.000 pobijenih Srba u NDH, ลกto je kasnije joลก uveฤ‡avano. Takve straลกne klevete koje nemaju gotovo nikakve veze sa stvarnoลกฤ‡u, ni 1 %, u knjizi to dokazujem, odaslane su izvan zemlje i snaลพnom propagandom velikosrpske mreลพe ลกirene po ฤitavom svijetu. Takva sramotna laลพ ostala je nad Hrvatima do dana danaลกnjega.
O kakvoj se propagandi i laลพima radi moลพe se vidjeti iz tvrdnji da su veฤ‡ u ljetu 1941. godine, primjerice, svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospiฤ‡, Glina, Grahovo, Korenica, Graฤac, i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni. Rijeฤ je o potpunim izmiลกljotinama ลกto se lako moลพe vidjeti i iz popisa stanovniลกtva 1948. godine. Primjer nastranosti i dijaboliฤnosti takve propagande sluฤaj je kotara Lapac, pri ฤemu SPC kleveฤ‡e Hrvate da su istrijebili Srbe, dok je istina izravno suprotna, Srbi su gotovo potpuno istrijebili Hrvate.
Izravna posljedica “Valerijanova memorandumaโ€œ bio je pad vlade generala Simoviฤ‡a u Londonu i crnorukaลกko preuzimanje izbjegliฤke vlade te dovoฤ‘enje Draลพe Mihailoviฤ‡a za ministra vojske, jednog od najveฤ‡ih europskih zloฤinaca. U danima kada SPC plasira prvu verziju “Valerijanova memorandumaโ€œ, 23. lipnja 1941. poฤinje srpska pobuna u NDH. U istoฤnoj Hercegovini masovno stradavaju neduลพni Hrvati, a na “srpski Vidovdanโ€œ, 28. lipnja 1941. Srbi ฤine i prvi genocidni zloฤin uopฤ‡e na prostoru NDH. Pod vodstvom pravoslavnog popa Radojice Periลกiฤ‡a vrลกe pokolj svega zateฤenog stanovniลกtva u Avtovcu, ukljuฤivo ลพene i djecu, te uniลกtavaju ฤitavo neselje. Tako su Srbi poฤeli genocid nad Hrvatima uz istodobnu klevetu Hrvata za genocid nad Srbima. Sada ta propaganda izgleda sasvim prozirna, no nije bilo lako doฤ‡i do ovakve rekonstrukcije i saznanja.
๐Ž ๐ฉ๐ซ๐จ๐ฃ๐ž๐ค๐ญ๐ฎ “๐‡๐จ๐ฆ๐จ๐ ๐ž๐ง๐š ๐’๐ซ๐›๐ข๐ฃ๐š” ๐Ÿ๐Ÿ—๐Ÿ’๐Ÿ. ๐ง๐ž ๐ ๐จ๐ฏ๐จ๐ซ๐ข ๐ฌ๐ž ๐ฎ ๐ฌฬŒ๐ค๐จ๐ฅ๐ฌ๐ค๐ข๐ฆ ๐ฎ๐๐ณฬŒ๐›๐ž๐ง๐ข๐œ๐ข๐ฆ๐š, ๐š ๐ง๐ž ๐ฉ๐š๐ฆ๐ญ๐ข๐ฆ ๐ง๐ข ๐๐š ๐ฃ๐ž ๐ข๐ค๐š๐ ๐ฌ๐ฉ๐จ๐ฆ๐ž๐ง๐ฎ๐ญ ๐ฎ ๐ฏ๐ซ๐ข๐ฃ๐ž๐ฆ๐ž ๐จ๐›๐ซ๐š๐ณ๐จ๐ฏ๐š๐ง๐ฃ๐š ๐ฎ ๐›๐ข๐ฏ๐ฌฬŒ๐จ๐ฃ ๐๐ซ๐ณฬŒ๐š๐ฏ๐ข. ๐€ ๐ฏ๐ข๐๐ข๐ฆ ๐๐š ๐ฃ๐ž ๐ซ๐ข๐ฃ๐ž๐œฬŒ ๐จ ๐ฉ๐ซ๐จ๐ฃ๐ž๐ค๐ญ๐ฎ ๐•๐ž๐ฅ๐ข๐ค๐ž ๐’๐ซ๐›๐ข๐ฃ๐ž ๐ข ๐ ๐ซ๐š๐ง๐ข๐œ๐š๐ฆ๐š ๐ค๐จ๐ฃ๐ž ๐ฌ๐ฎ ๐’๐ซ๐›๐ข ๐ฉ๐จ๐ค๐ฎ๐ฌฬŒ๐š๐ฏ๐š๐ฅ๐ข ๐จ๐ฌ๐ญ๐ฏ๐š๐ซ๐ข๐ญ๐ข ๐ข ๐Ÿ๐Ÿ—๐Ÿ—๐Ÿ. ๐ง๐š๐ฉ๐š๐๐จ๐ฆ ๐ง๐š ๐‡๐ซ๐ฏ๐š๐ญ๐ฌ๐ค๐ฎ…
– Upravo tako. Taj je projekt dugo vremena bio potpuno preลกuฤ‡en, dok je hrvatska strana istodobno bila stigmatizirana i progonjena i za relativno sasvim bezazlena oฤitovanja. Hrvatska strana nikada nije izradila jedan takav dokument genocidnog i osvajaฤkog karaktera kao ลกto je “Homogena Srbijaโ€œ. Najviลกi velikosrpski interes bio je i jest da projekt “Homogena Srbijaโ€œ ostane u sjeni. I to je jedan od razloga zbog kojih su Hrvati goloruki uลกli pod novu velikosrpsku agresiju i ponovno pretrpjeli seriju genocidnih zloฤina od 1990. do 1995
๐๐ซ๐ž๐ฅ๐ข๐ฌ๐ญ๐š๐ฏ๐š๐ฃ๐ฎ๐œฬ๐ข ๐ค๐ง๐ฃ๐ข๐ ๐ฎ ๐ค๐จ๐ฃ๐š ๐ฃ๐ž ๐๐จ๐ข๐ฌ๐ญ๐š ๐จ๐ฉ๐ฌ๐ž๐ณฬŒ๐ง๐š, ๐๐š ๐ฌ๐ž ๐ณ๐š๐ค๐ฅ๐ฃ๐ฎ๐œฬŒ๐ข๐ญ๐ข ๐ค๐š๐ค๐จ ๐ฃ๐ž ๐’๐ซ๐›๐ข๐ฆ๐š ๐จ๐›๐ง๐จ๐ฏ๐š ๐‰๐ฎ๐ ๐จ๐ฌ๐ฅ๐š๐ฏ๐ข๐ฃ๐ž ๐Ÿ๐Ÿ—๐Ÿ’๐Ÿ“. ๐›๐ข๐ฅ๐š ๐ง๐ฎ๐ณฬŒ๐ง๐š ๐ค๐š๐ค๐จ ๐›๐ข ๐ณ๐š๐ญ๐š๐ฌฬŒ๐ค๐š๐ฅ๐ข ๐๐จ๐ญ๐š๐๐š๐ฌฬŒ๐ง๐ฃ๐ž ๐ณ๐ฅ๐จ๐œฬŒ๐ข๐ง๐ž ๐ข ๐๐จ๐ค๐ซ๐š๐ฃ๐œฬŒ๐ข๐ฅ๐ข ๐‡๐ซ๐ฏ๐š๐ญ๐ž ๐ค๐จ๐ฃ๐ข ๐ฌ๐ฎ, ๐ฉ๐จ ๐ง๐ฃ๐ข๐ก๐จ๐ฏ๐จ๐ฃ ๐ฉ๐ซ๐จ๐ฉ๐š๐ ๐š๐ง๐๐ข, ๐ข๐จ๐ง๐š๐ค๐จ, ๐ ๐ž๐ง๐จ๐œ๐ข๐๐ง๐ข? ๐‰๐ž๐ฌ๐š๐ฆ ๐ฅ๐ข ๐๐จ๐›๐ซ๐จ ๐ณ๐š๐ฉ๐š๐ณ๐ข๐ฅ๐š ๐ญ๐š๐ฃ ๐๐ž๐ญ๐š๐ฅ๐ฃ?
– Svaka Jugoslavija je zamrznuti konflikt i perspektivno neodrลพiv projekt. Ona, dakle, moลพe posluลพiti Hrvatima za okupljanje svoga etniฤkoga i povijesnog prostora, moลพe Srbima za pokuลกaj stvaranja Velike Srbije, a moลพe i nekim bosanskim Muslimanima za inauguriranje nacije i osvajanje prostora nepoznate veliฤine na ลกtetu najprije starosjedilaca Hrvata, a onda i Srba i Crnogoraca. Malobrojni jugoslavenski nacionalisti ne mogu se prepoznati kao povijesni subjekt, prije kao sredstvo. Obje Jugoslavije nastale su nakon ratova. Meฤ‘unarodne sile probleme ovoga prostora ne mogu razrijeลกtiti, a ni jedna nema potpunu prevagu, pa postupaju linijom odgode i prikrivanja problema.
Kao domaฤ‡ica koja nakon veฤernjeg druลพenja pospremi stol i vidljive plohe, a brdo neฤistog nabaca u sudoper za sutra. Ili sluลพbenik koji na radnom stolu prikuplja predmete koje ne moลพe tek tako rijeลกiti, pa ih stavlja na hrpu dok ih ne strpa u neku ladicu i pobjegne od njih do daljnjega. Eto to su Jugoslavije. Nekakvo napuhavanje da bi masonska organizacija iz nekih svojih razloga “viลกega redaโ€œ htjela baลก Jugoslaviju, to se u mojim uvidima nije potvrdilo. Drugi je problem ลกto je velikosrpska mreลพa aktivna u angaลพiranju masonske organizacije po nekim protuhrvatskim principima, o ฤemu ja u knjizi poneลกto govorim. Na toj osnovi vidim i sada neke pokuลกaje, no po svim pokazateljima ta Srbija neฤ‡e uspjeti, a ne vidim po ฤemu bi masonska organizacija u takvim pokuลกajima mogla profitirati.
Stevan Moljeviฤ‡ i njegovi ฤetnici, kao najsnaลพnija struja srpske politike, Jugoslaviju su prihvaฤ‡ali tek kao prijelazni oblik Velike Srbije. Nakon izvrลกenja planiranoga genocida “po uskrsu Jugoslavijeโ€œ, svi preostali Hrvati bili bi smjeลกteni u smanjenu Hrvatsku nad kojom bi bila uspostavljena srpska hegemonija. To bi bio veliki koncentracijski logor potpunog uniลกtenja Hrvata. Socijalistiฤka Republika Hrvatska nije bila takva Moljeviฤ‡eva Hrvatska, ali je imala neke njezine elemente.
๐๐จ๐ฃ๐ข๐ญ๐ž ๐ฅ๐ข ๐ฌ๐ž ๐๐š ๐œฬ๐ž ๐ฏ๐š๐ฌ ๐จ๐ฉ๐ญ๐ฎ๐ณฬŒ๐ข๐ญ๐ข ๐ณ๐š ๐ซ๐ž๐ฏ๐ข๐ณ๐ข๐ฃ๐ฎ ๐ฉ๐จ๐ฏ๐ข๐ฃ๐ž๐ฌ๐ญ๐ข ๐ข ๐ฃ๐จ๐ฌฬŒ ๐ ๐จ๐ซ๐ž โ€“ ๐ณ๐š ๐ซ๐ž๐ก๐š๐›๐ข๐ฅ๐ข๐ญ๐š๐œ๐ข๐ฃ๐ฎ ๐ฎ๐ฌ๐ญ๐š๐ฌฬŒ๐ค๐จ๐  ๐ฉ๐จ๐ค๐ซ๐ž๐ญ๐š ๐ข ๐๐ƒ๐‡?
– Tko ฤ‡e me optuลพiti, a da bih ga se ja bojao? Optuลพivali su me joลก u Jugoslaviji kao studenta povijesti. Nisu mi dali da uฤ‘em u hram boลพice Klio, ali me ipak nisu zaustavili. No ovdje mogu reฤ‡i da postoji jedan drugi rizik. Kada sam poฤeo raditi ovo djelo, krio sam ลกto radim i pazio koje stranice otvaram na internetu. Nadamnom je vrลกen progon kao da je ovo Velika Srbija o ฤemu ovdje nema prostora podrobnije govoriti. Oko hrama velikosrpskog zloฤina i laลพi izgraฤ‘eni su ฤitavi sustavi straลกila i zapreka, tabua i falsifikata, pa i represije, koji tjeraju ili zavode nepoลพeljne. Ja sam poruลกio te lubanje i kosti, proลกao pokraj straลพa i sruลกio im stupove hrama. Knjiga je tu i sada viลกe niลกta nije isto.
Tko ฤ‡e mene optuลพiti za revizionizam i rehabilitaciju ustaลกa i NDH? ฤŒetnici koji su rehabilitirali jednog od najveฤ‡ih europskih zloฤinaca Draลพu Mihailoviฤ‡a i kojem diลพu spomenike. Oni koji daju nazive ulica po Stevanu Moljeviฤ‡u, jednom od najmonstruoznijih zloฤinaca Europe. Ili oni koji to ne vide, a mene bi vidjeli? A gdje su tek povijesne ฤinjenice.
Primjerice, u srednjoj Dalmaciji niti jedno srpsko selo nije uniลกteno. Kakve su to onda “straลกneโ€œ ustaลกe? U Imotskoj krajini prije rata i poslije rata postojala su i postoje sela u kojima ima pravoslavaca izjaลกnjenih kao Srbi, Glavina Donja, Nebriลพevac ili Crnogorci. Tko je tu pretrpio genocid? Pravoslavaca, izjaลกnjenih kao Srbi, bilo je i u zaseocima na Tijarici, kod Arลพana, u Svibu, pa tko je tu pretrpio genocid? Ili u zaseocima u Dicmu, Luฤanima, Biteliฤ‡u? Ili u zaseocima Kaลกtelanske zagore, Broฤ‡ancu, Ublima, Radoลกiฤ‡u, nekolicini kuฤ‡a u Brลกtanovu? Tko je tu pretrpio genocid? Kakav je to genocid ako ni jedan zaseok u kojem su ลพivjeli Srbi nije, ne samo istrijebljen, nego ni pretrpio i jedan masovni zloฤin. A ลกto je najzanimljivije, kad veฤ‡ govorimo o tim “straลกnimโ€œ ustaลกama i toj “straลกnojโ€œ NDH, na istom tom prostoru srednje Dalmacije, srpski zloฤinci su pobili tisuฤ‡e i tisuฤ‡e potpuno neduลพnih hrvatskih civila, ukljuฤivo i nebrojene ลพene i djecu, od Mosora i Kameลกnice do Biokova, od Krke do Neretve.
๐๐ž๐ญ๐ค๐จ ๐œฬ๐ž ๐ซ๐ž๐œฬ๐ข ๐๐š ๐›๐ซ๐š๐ง๐ข๐ญ๐ž ๐๐ƒ๐‡?
– NDH je bila brod koji je puลกtao na sve strane. U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima i tko ลพeli viลกe o tome znati neka uzme moju knjigu u ruke. U tom smislu je i postojeฤ‡a paradigma o “straลกnimโ€œ ustaลกama na neki naฤin tvorevina velikosrpske propagande. Prava je, meฤ‘utim, istina da ustaลกe do ljeta 1941. i srpske pobune nisu ฤinili nikakve posebne zloฤine prema Srbima, to svatko moลพe provjeriti u mojoj knjizi, te da su funkcionirali kao neka vrsta narodne samoobrane od velikosrpskoga genocida. Ne bi se, dakle, smjelo i dalje nasjedati na srpsku propagandu, niti bi trebalo s prljavom vodom nekih ustaลกa izbacivati i hrvatsko dijete. Tu moramo izoลกtriti pogled. Takoฤ‘er, postoji nekoliko konceptualnih rjeลกenja koje je afirmirala NDH i koja nisu nadomjeลกtena naroฤito uspjeลกnijima. Primjerice, hrvatska nacija kao zajednica ravnopravnih katolika, muslimana i pravoslavaca. Takoฤ‘er i pristup obrani hrvatske granice na Drini. I jedno i drugo je i danas aktualno i pripada korpusu moderne europske politiฤke podloge, naravno uz specifiฤan pristup u odnosu na Drinu.
๐Š๐š๐ค๐จ ๐ฌ๐ž ๐ฎ ๐ฌ๐ฏ๐ž ๐ญ๐จ ๐ฎ๐ค๐ฅ๐š๐ฉ๐š๐ฃ๐ฎ ๐ฌ๐ซ๐ฉ๐ฌ๐ค๐ž ๐ญ๐ž๐ณ๐ž ๐จ ๐ฎ๐ฌ๐ญ๐š๐ง๐œ๐ข๐ฆ๐š ๐ข ๐š๐ง๐ญ๐ข๐Ÿ๐š๐ฌฬŒ๐ข๐ณ๐ฆ๐ฎ?
– Pitanje srpskih pobuna, “ustanakaโ€œ, kljuฤno je u NDH 1941. godine, a nedovoljno je poznato ili krivotvoreno. Zbog boljeg razumijevanja ลกire prikazujem uspostavu Banovine Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji 1939. godine. Ona je nastala mirnim putem uz suglasnost i kljuฤnih ฤimbenika meฤ‘unarodne scene.
Nisu je uspostavili ni faลกisti ni nacisti i nisu je vodili ni Paveliฤ‡ ni ustaลกe. Pa ipak je i na takvu demokratsku Hrvatsku organiziran pokret “Srbi na okupโ€œ, koji se pretvorio u pravu prijetnju oruลพane pobune. Vojska je veฤ‡ do 1941. godine iziลกla na ekstremne srpske pozicije, to je uฤinila i SPC, to je ฤinio i Srpski kulturni klub, a Srbi su snaลพno razvijali i dvije paravojne organizacije civila, ฤetniลกtvo i sokolaลกtvo, koje su bile ekstremno indoktrinirane, naoruลพavane i vojno obuฤavane. Sve to ukazuje da bi do oruลพanog okrลกaja Hrvata i Srba doลกlo i u Kraljevini Jugoslaviji i da se nije dogodio napad sila Osovine. Veฤ‡ je i Maฤek imao silnih problema s otvorenim ฤetniลกtvom, tako da je u cilju obrane Banovine poฤeo i represivne mjere. Po raspadu Jugoslavije. Hrvati su nastavili osnovno konstituiranje drลพave, sada NDH, a Srbi su nastavili pobunjeniฤko gibanje i prenijeli ga s Banovine na NDH. Veฤ‡ u svibnju oni pokuลกavaju pokrenuti “Jurjevdanskuโ€œ pobunu (“ฤurฤ‘evdanskuโ€œ), no ona ne dobiva ลกire razmjere. Od kraja lipnja 1941. godine krenuli su u ลกiru “Vidovdanskuโ€œ pobunu, posebno u istoฤnoj Hercegovini. Krajem srpnja nastavljaju s “Ilindanskomโ€œ pobunom i ลกirenjem oruลพane agresije pri ฤemu ฤine daljnje masovne zloฤine genocidnih razmjera nad Hrvatima. Srbi “ustanke” nisu dizali spontano, zbog nekakvih ustaลกkih zloฤina, niti to ima ikakve veze s antifaลกizmom, veฤ‡ planirano i organizirano, sa svojom ideologijom, ikonografijom i ciljevima, noลกeni protuhrvatskom mrลพnjom i strastima. To se s fascinantnom sliฤnoลกฤ‡u ponavlja i 1990., odnosno 1991. godine.
U tom smislu, ลพrtve krivotvorine su i hrvatski partizani. Iz graฤ‘e se vidi da nisu hrvatski partizani noฤ‡ u kojoj su sve krave crne. Poraz sila Osovine bio je neminovan i mnogi hrvatski ljudi su mogli vidjeti prijeteฤ‡u opasnost opฤ‡eg velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Valjalo je zadrลพati oruลพje u rukama. Zbog toga treba izoลกtriti pogled u odnosu na partizane Srbe i u pitanju provedbe “poratnog pokolja Hrvataโ€œ, kako ja nazivam partizansku fazu genocida nad Hrvatima od listopada 1944. do lipnja 1945. godine. Prije toga provedena je ฤetniฤka faza genocida. Istodobni zloฤini komunistiฤke revolucije zasebno su dogaฤ‘anje s vlastitom genezom.
๐๐ซ๐จ๐ค๐š๐ณ๐š๐ฅ๐ข ๐ฌ๐ญ๐ž ๐ข ๐ง๐ž๐ค๐ž ๐‡๐ซ๐ฏ๐š๐ญ๐ž ๐ค๐จ๐ฃ๐ข ๐ฌ๐ฎ ๐’๐ซ๐›๐ข๐ฆ๐š ๐ฉ๐จ๐ฌ๐ฅ๐ฎ๐ณฬŒ๐ข๐ฅ๐ข ๐ณ๐š ๐ฉ๐ซ๐จ๐ฏ๐ž๐๐›๐ฎ ๐ฉ๐š๐ค๐ฅ๐ž๐ง๐จ๐  ๐ฉ๐ฅ๐š๐ง๐š ๐ฅ๐ข๐ค๐ฏ๐ข๐๐š๐œ๐ข๐ฃ๐ž ๐‡๐ซ๐ฏ๐š๐ญ๐š ๐ข ๐ข๐ณ๐ฅ๐š๐ฌ๐ค๐š ๐ง๐š ๐ฆ๐จ๐ซ๐ž.
– Dosta prostora dao sam obradi Jure (ฤure) Viloviฤ‡a i osvjetlio ga u nepoznatom svijetlu prave sitne duลกe i, bez pretjerivanja, moralnog jadnika gotovo u svakom pogledu. Za razumijevanje “modusa operandiโ€œ velikosrpskog uniลกtavanja Hrvata historiografski je vrlo znaฤajan, a vidio sam da nije dovoljno duboko osvjetljen, te da je neprecizno i lociran kao orjunaลก, Jugoslaven. No ja sam pokazao da je on prezirao jugointegraliste i da je bio posrbica, ฤetniฤki zloฤinac koji je pozivao na potpuni nestanak hrvatskog naroda prijelazom na srpstvo. Karijeru je okrunio radom u vrhu propagadne ฤetniฤkog pokreta Draลพe Mihailoviฤ‡a, odmah uz Stevana Moljeviฤ‡a. ฤŒetnicima je propagandno marljivo sluลพio i posebno im bio vrijedan kao “Hrvatโ€œ. ลฝivot je konaฤno zavrลกio plaฤuฤ‡i nad samim sobom. Ukazujem na fascinantnu sliฤnost takvog Viloviฤ‡a s kasnijom pojavom nekolicine novinara-pisaca podrijetlom Hrvata, ฤak i u danaลกnjoj Republici Hrvatskoj, pa se zakljuฤci nameฤ‡u sami od sebe.
๐๐š ๐ฉ๐ซ๐ž๐๐ฌ๐ญ๐š๐ฏ๐ฅ๐ฃ๐š๐ง๐ฃ๐ฎ ๐ค๐ง๐ฃ๐ข๐ ๐ž ๐ฎ ๐’๐ฉ๐ฅ๐ข๐ญ๐ฎ ๐ซ๐ž๐ค๐ฅ๐ข ๐ฌ๐ญ๐ž ๐ค๐š๐ค๐จ ๐ฌ๐ฎ ๐ฌ๐ฅ๐ฎ๐ณฬŒ๐›๐ž๐ง๐ข ๐š๐ซ๐ก๐ข๐ฏ๐ข ๐ฉ๐ซ๐ž๐ฉ๐ฎ๐ง๐ข ๐Ÿ๐š๐ฅ๐ฌ๐ข๐Ÿ๐ข๐ค๐š๐ญ๐š ๐ค๐จ๐ฃ๐ข ๐ฌ๐ฎ ๐ฉ๐จ๐ฌ๐ญ๐š๐ฏ๐ฅ๐ฃ๐ž๐ง๐ข ๐๐š ๐ก๐ซ๐ฏ๐š๐ญ๐ฌ๐ค๐ž ๐ฉ๐จ๐ฏ๐ฃ๐ž๐ฌ๐ง๐ข๐œฬŒ๐š๐ซ๐ž ๐จ๐๐ฏ๐ž๐๐ฎ ๐ง๐š ๐ค๐ซ๐ข๐ฏ๐ข ๐ญ๐ซ๐š๐  ๐ข ๐๐š ๐ข๐ฌ๐ญ๐ข๐ง๐š ๐จ๐ฌ๐ญ๐š๐ง๐ž ๐ง๐ž๐๐จ๐ฌ๐ž๐ ๐ง๐ฎ๐ญ๐š?
– Kada vas zanatu i etici povjesniฤara uฤe Mate Suiฤ‡, Petar Selem, Ljubo Boban, Nada Klaiฤ‡ ili Mirjana Gross, da joลก neke druge iznimne osobe ovdje ne spominjem, onda je za vas kritiฤko miลกljenje preduvjet i osnova na kojoj moลพete pokuลกati pisati povijest “onako kako je to zaista biloโ€œ. Pri tome je odnos povjesniฤara prema izvoru temeljni moment historiografske kreacije. Svaki izvor mora se svestrano vrednovati, provesti kritiku izvora. Dokumenti u arhivima mogu biti krivotvorine nastale u suvremenosti dogaฤ‘aja ili naknadno pa “uvaljeneโ€œ meฤ‘u drugu arhivsku graฤ‘u. Mogu biti potpune ili djelomiฤne krivotvorine. I tako dalje. U knjizi ukazujem na veฤ‡i broj krivotvorina, no za to valja uzeti knjigu u ruke. Jako vidljivi dio danaลกnje hrvatske historigrafije, posebno mislim na neke katedre suvremene povijesti ฤiji se ฤelni ljudi istiฤu svojim najฤeลกฤ‡e protuhrvatskim politikantskim komentiranjem svakodnevnice, daleko je na niลพim granama od srpske, a naลพalost i daleko je na niลพim granama u odnosu na onu koja se razvila u komunistiฤkoj Hrvatskoj.
Za Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu na kakvom sam ja studirao ฤak i u vremenu komunizma, bila bi sramota da predavaju pojedinci koji danas predavaju i deformiraju nove generacije hrvatskih povjesniฤara. U svakom sluฤaju, htio sam poruฤiti i neลกto drugo: moramo pisati hrvatsku povijest ฤak i u sluฤaju da nam je uskraฤ‡ena neka prvorazredna arhivska graฤ‘a. Ako nam Srbi ne daju naลกe arhive koji se sada nalaze u Beogradu, ลกto ฤ‡emo sjesti i kukati? Povjesniฤar mora pronaฤ‡i naฤin i davati odgovore na kljuฤna pitanja svoje generacije.
Autor: Snjeลพana ล etka
Izvor: Slobodna Dalmacija,
4. studenog 2018.
Ostavi odgovor

Vaลกa email adresa neฤ‡e biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaลกtitu protiv spama. Saznajte kako se obraฤ‘uju podaci komentara.