âððððšð¥ðšð ð¢ð£ð ð¢ ð©ð«ðšð©ðð ðð§ðð ð¯ðð¥ð¢ð€ðšð¬ð«ð©ð¬ð€ðšð ð ð ðð§ðšðð¢ðð ð§ðð ðð«ð¯ððð¢ðŠð â ð©ð«ðšð£ðð€ð ‘ððšðŠðšð ðð§ð ðð«ðð¢ð£ð’ ðððð.â
Interview: PovjesniÄar Stjepan Lozo: U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima, a onda su 'straÅ¡ne' ustaÅ¡e optuÅŸili za zloÄin nad njima
Interview: PovjesniÄar Stjepan Lozo: U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima, a onda su ‘straÅ¡ne’ ustaÅ¡e optuÅŸili za zloÄin nad njima
ððð€ð¥ð¢ ð¬ðð ðð “ð§ð¢ð£ð ð³ðð«ðð¯ðš ð§ðð©ð¢ð¬ððð¢ ðšð¯ðð€ð¯ð® ð€ð§ð£ð¢ð ð®”, ð ð¢ð©ðð€ ð¬ðð ð£ð ð§ðð©ð¢ð¬ðð¥ð¢. ððð¬Ìððš ð§ð¢ð£ð ð³ðð«ðð¯ðš ð¢ ð³ðð¬Ìððš ð¬ðð ð£ð ð§ðð©ð¢ð¬ðð¥ð¢, ð¬Ìððš ð¯ðð¬ ð£ð ð§ðð ð§ðð¥ðš?
– Nije zdravo jer doslovce naruÅ¡ite zdravlje, a napisao sam je jer sam osjeÄao obvezu povjesniÄara i zov stotina tisuÄa nevinih pobijenih Hrvata u velikosrpskom genocidu. Svi mi oÄekujemo da Äe neke teÅ¡ke stvari za zajedniÄko dobro odraditi netko nepoznat drugi. Onda u jednom trenutku shvatite da je gluho doba noÄi, a taj “drugiâ ne pristiÅŸe, da ste taj “drugiâ zapravo vi sami, i da valja ustati i krenuti. Knjigu sam pisao godinama, sjedio, slabio vid i sve tjelesno Å¡to s tim ide. To je viÅ¡e od 700 stranica moga rukopisa, gotovo u cijelosti zahtjevnog historiografskoga govora, diskursa, pri Äemu sam nastojao slijediti ideal kako dobra historiografija istodobno treba biti i knjiÅŸevno djelo. Duhovni napor, gubitak nekih vjeÅ¡tina i memorije osobnog ÅŸivota, to je posebna priÄa. Ujedno se i financijski devastirate, a nakon svega shvatite kako je tiho nestao vaÅ¡ prethodni druÅ¡tveni ÅŸivot i da osim najuÅŸe obitelji komunicirate tek s joÅ¡ pokojim usamljenim jahaÄem kao Å¡to ste i sami.
Ja sam joÅ¡ i dobro proÅ¡ao. Citirao sam na predstavljanju gospodina Hudelista, koji je 2005. godine krenuo pisati knjigu o sukobu Hrvata i Srba u 20. stoljeÄu, dakle ono o Äemu govori i ova moja knjiga. Zbog te se knjige razbolio i praktiÄno jedva ÅŸiv ostao, a knjigu nije dovrÅ¡io. Ja sam se, u nekom Äudesnom hodoÄaÅ¡Äu, uspio probiti kroz praÅ¡umu.
ðð¯ð«ðð¢ðð ðð ð¬ð® ðÌððð§ð¢ðð¢ ð¢ ð©ðð«ðð¢ð³ðð§ð¢ ð¢ð³ð¯ð«ð¬Ìð¢ð¥ð¢ ð ðð§ðšðð¢ð ð§ðð ðð«ð¯ððð¢ðŠð, ð ðšð§ðð ð¬ð® ð®ð©ð«ðð ð¥ð¢ ð¬ð¯ð ð©ð«ðšð©ðð ðð§ðð§ð ðšð«ð®ð³Ìð£ð ðð ðð«ð¯ððð ðšð©ðð®ð³Ìð ð³ð ð ðð§ðšðð¢ð?
– JoÅ¡ gore od toga. Oklevetali su Hrvate za genocid nad Srbima preventivnom propagandom, s predumiÅ¡ljajem, veÄ u lipnju 1941. godine, a onda poÄeli genocid nad Hrvatima. Nakon Å¡oka koji je u velikosrpskim redovima usljedio uspostavom NDH 10. travnja 1941. godine, ne i komunista, jer oni tada nisu bili na suprotnoj strani od ustaÅ¡a, usljedilo je konsolidiranje velikosrpskih redova. VeÄ u lipnju 1941. godine velikosrpske snage imaju oblikovanu viziju i platformu daljnjeg djelovanja: stvoriti Veliku Srbiju provedbom opÄeg genocida nad Hrvatima koje prethodno treba snaÅŸno oklevetati. Tako krajem lipnja 1941. godine nastaju dva kljuÄna dokumenta: “Homogena Srbijaâ Stevana MoljeviÄa, i “Valerijanov memorandumâ SPC. “Homogena Srbijaâ je projekt, ono Å¡to treba napraviti, a to je stvoriti Veliku Srbiju i izvrÅ¡iti opÄi genocid nad Hrvatima, dok je “Valerijanov memorandumâ propagandna poluga za izvrÅ¡enje takvog projekta.
“ððð¥ðð«ð¢ð£ðð§ðšð¯ ðŠððŠðšð«ðð§ðð®ðŠâ ð¬Ìð¢ð«ðšð£ ð£ðð¯ð§ðšð¬ðð¢ ð® ðð«ð¯ððð¬ð€ðšð£ ð§ð¢ð£ð ð©ðšð³ð§ðð. ðÌððš ð£ð ððš ð³ðð©ð«ðð¯ðš ð¢ ð³ðð¬Ìððš ð£ð ððš ð¯ðð³Ìð§ðš?
– Srpska pravoslavna Crkva izravno stoji iza besramne klevete Hrvata za genocid nad Srbima, te istodobno provedbe genocida nad Hrvatima veÄ od lipnja 1941. godine. “Valerijanovim memorandumomâ treba mahati, i to pred nosom mnogih ignoranata koji s dozom apartheida i velikim neznanjem gledaju na Hrvate i njihove probleme. Od, primjerice, Carla Bildta i Efraima Zuroffa, do ovih moralnih jadnika i neznalica s domaÄeg hrvatskog terena. A svakako da bi trebalo mahati i pred nosom rimskog biskupa Bergoglia, da ne govorimo o nosu njegove braÄe u vjeri i biskupstvu od Porfirija do Irineja iz Srpske pravoslavne Crkve.
“Valerijanov memorandumâ je sluÅŸbeni dokument SPC i predan njemaÄkim vojnim vlastima u Beogradu, a potom kao kleveta Hrvata raÅ¡iren po Äitavom svijetu. Memorandum je veÄ u prvoj verziji od 24. lipnja 1941. godine oklevetao Hrvate za ubijanje viÅ¡e od 100.000 Srba. Druga verzija, plasirana najkasnije 8. kolovoza, kleveÄe Hrvate za ubijanje Äak 180.000, a do rujna se veÄ izlazilo s brojem od 300.000 pobijenih Srba u NDH, Å¡to je kasnije joÅ¡ uveÄavano. Takve straÅ¡ne klevete koje nemaju gotovo nikakve veze sa stvarnoÅ¡Äu, ni 1 %, u knjizi to dokazujem, odaslane su izvan zemlje i snaÅŸnom propagandom velikosrpske mreÅŸe Å¡irene po Äitavom svijetu. Takva sramotna laÅŸ ostala je nad Hrvatima do dana danaÅ¡njega.
O kakvoj se propagandi i laÅŸima radi moÅŸe se vidjeti iz tvrdnji da su veÄ u ljetu 1941. godine, primjerice, svi Srbi u kotarevima Imotski, GospiÄ, Glina, Grahovo, Korenica, GraÄac, i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni. RijeÄ je o potpunim izmiÅ¡ljotinama Å¡to se lako moÅŸe vidjeti i iz popisa stanovniÅ¡tva 1948. godine. Primjer nastranosti i dijaboliÄnosti takve propagande sluÄaj je kotara Lapac, pri Äemu SPC kleveÄe Hrvate da su istrijebili Srbe, dok je istina izravno suprotna, Srbi su gotovo potpuno istrijebili Hrvate.
Izravna posljedica “Valerijanova memorandumaâ bio je pad vlade generala SimoviÄa u Londonu i crnorukaÅ¡ko preuzimanje izbjegliÄke vlade te dovoÄenje DraÅŸe MihailoviÄa za ministra vojske, jednog od najveÄih europskih zloÄinaca. U danima kada SPC plasira prvu verziju “Valerijanova memorandumaâ, 23. lipnja 1941. poÄinje srpska pobuna u NDH. U istoÄnoj Hercegovini masovno stradavaju neduÅŸni Hrvati, a na “srpski Vidovdanâ, 28. lipnja 1941. Srbi Äine i prvi genocidni zloÄin uopÄe na prostoru NDH. Pod vodstvom pravoslavnog popa Radojice PeriÅ¡iÄa vrÅ¡e pokolj svega zateÄenog stanovniÅ¡tva u Avtovcu, ukljuÄivo ÅŸene i djecu, te uniÅ¡tavaju Äitavo neselje. Tako su Srbi poÄeli genocid nad Hrvatima uz istodobnu klevetu Hrvata za genocid nad Srbima. Sada ta propaganda izgleda sasvim prozirna, no nije bilo lako doÄi do ovakve rekonstrukcije i saznanja.
ð ð©ð«ðšð£ðð€ðð® “ððšðŠðšð ðð§ð ðð«ðð¢ð£ð” ðððð. ð§ð ð ðšð¯ðšð«ð¢ ð¬ð ð® ð¬Ìð€ðšð¥ð¬ð€ð¢ðŠ ð®ðð³Ìððð§ð¢ðð¢ðŠð, ð ð§ð ð©ððŠðð¢ðŠ ð§ð¢ ðð ð£ð ð¢ð€ðð ð¬ð©ðšðŠðð§ð®ð ð® ð¯ð«ð¢ð£ððŠð ðšðð«ðð³ðšð¯ðð§ð£ð ð® ðð¢ð¯ð¬Ìðšð£ ðð«ð³Ìðð¯ð¢. ð ð¯ð¢ðð¢ðŠ ðð ð£ð ð«ð¢ð£ððÌ ðš ð©ð«ðšð£ðð€ðð® ððð¥ð¢ð€ð ðð«ðð¢ð£ð ð¢ ð ð«ðð§ð¢ðððŠð ð€ðšð£ð ð¬ð® ðð«ðð¢ ð©ðšð€ð®ð¬Ìðð¯ðð¥ð¢ ðšð¬ðð¯ðð«ð¢ðð¢ ð¢ ðððð. ð§ðð©ðððšðŠ ð§ð ðð«ð¯ððð¬ð€ð®…
– Upravo tako. Taj je projekt dugo vremena bio potpuno preÅ¡uÄen, dok je hrvatska strana istodobno bila stigmatizirana i progonjena i za relativno sasvim bezazlena oÄitovanja. Hrvatska strana nikada nije izradila jedan takav dokument genocidnog i osvajaÄkog karaktera kao Å¡to je “Homogena Srbijaâ. NajviÅ¡i velikosrpski interes bio je i jest da projekt “Homogena Srbijaâ ostane u sjeni. I to je jedan od razloga zbog kojih su Hrvati goloruki uÅ¡li pod novu velikosrpsku agresiju i ponovno pretrpjeli seriju genocidnih zloÄina od 1990. do 1995
ðð«ðð¥ð¢ð¬ððð¯ðð£ð®ðÌð¢ ð€ð§ð£ð¢ð ð® ð€ðšð£ð ð£ð ððšð¢ð¬ðð ðšð©ð¬ðð³Ìð§ð, ðð ð¬ð ð³ðð€ð¥ð£ð®ðÌð¢ðð¢ ð€ðð€ðš ð£ð ðð«ðð¢ðŠð ðšðð§ðšð¯ð ðð®ð ðšð¬ð¥ðð¯ð¢ð£ð ðððð. ðð¢ð¥ð ð§ð®ð³Ìð§ð ð€ðð€ðš ðð¢ ð³ðððð¬Ìð€ðð¥ð¢ ððšððððð¬Ìð§ð£ð ð³ð¥ðšðÌð¢ð§ð ð¢ ððšð€ð«ðð£ðÌð¢ð¥ð¢ ðð«ð¯ððð ð€ðšð£ð¢ ð¬ð®, ð©ðš ð§ð£ð¢ð¡ðšð¯ðšð£ ð©ð«ðšð©ðð ðð§ðð¢, ð¢ðšð§ðð€ðš, ð ðð§ðšðð¢ðð§ð¢? ððð¬ððŠ ð¥ð¢ ððšðð«ðš ð³ðð©ðð³ð¢ð¥ð ððð£ ððððð¥ð£?
– Svaka Jugoslavija je zamrznuti konflikt i perspektivno neodrÅŸiv projekt. Ona, dakle, moÅŸe posluÅŸiti Hrvatima za okupljanje svoga etniÄkoga i povijesnog prostora, moÅŸe Srbima za pokuÅ¡aj stvaranja Velike Srbije, a moÅŸe i nekim bosanskim Muslimanima za inauguriranje nacije i osvajanje prostora nepoznate veliÄine na Å¡tetu najprije starosjedilaca Hrvata, a onda i Srba i Crnogoraca. Malobrojni jugoslavenski nacionalisti ne mogu se prepoznati kao povijesni subjekt, prije kao sredstvo. Obje Jugoslavije nastale su nakon ratova. MeÄunarodne sile probleme ovoga prostora ne mogu razrijeÅ¡titi, a ni jedna nema potpunu prevagu, pa postupaju linijom odgode i prikrivanja problema.
Kao domaÄica koja nakon veÄernjeg druÅŸenja pospremi stol i vidljive plohe, a brdo neÄistog nabaca u sudoper za sutra. Ili sluÅŸbenik koji na radnom stolu prikuplja predmete koje ne moÅŸe tek tako rijeÅ¡iti, pa ih stavlja na hrpu dok ih ne strpa u neku ladicu i pobjegne od njih do daljnjega. Eto to su Jugoslavije. Nekakvo napuhavanje da bi masonska organizacija iz nekih svojih razloga “viÅ¡ega redaâ htjela baÅ¡ Jugoslaviju, to se u mojim uvidima nije potvrdilo. Drugi je problem Å¡to je velikosrpska mreÅŸa aktivna u angaÅŸiranju masonske organizacije po nekim protuhrvatskim principima, o Äemu ja u knjizi poneÅ¡to govorim. Na toj osnovi vidim i sada neke pokuÅ¡aje, no po svim pokazateljima ta Srbija neÄe uspjeti, a ne vidim po Äemu bi masonska organizacija u takvim pokuÅ¡ajima mogla profitirati.
Stevan MoljeviÄ i njegovi Äetnici, kao najsnaÅŸnija struja srpske politike, Jugoslaviju su prihvaÄali tek kao prijelazni oblik Velike Srbije. Nakon izvrÅ¡enja planiranoga genocida “po uskrsu Jugoslavijeâ, svi preostali Hrvati bili bi smjeÅ¡teni u smanjenu Hrvatsku nad kojom bi bila uspostavljena srpska hegemonija. To bi bio veliki koncentracijski logor potpunog uniÅ¡tenja Hrvata. SocijalistiÄka Republika Hrvatska nije bila takva MoljeviÄeva Hrvatska, ali je imala neke njezine elemente.
ððšð£ð¢ðð ð¥ð¢ ð¬ð ðð ðÌð ð¯ðð¬ ðšð©ðð®ð³Ìð¢ðð¢ ð³ð ð«ðð¯ð¢ð³ð¢ð£ð® ð©ðšð¯ð¢ð£ðð¬ðð¢ ð¢ ð£ðšð¬Ì ð ðšð«ð â ð³ð ð«ðð¡ððð¢ð¥ð¢ðððð¢ð£ð® ð®ð¬ððð¬Ìð€ðšð ð©ðšð€ð«ððð ð¢ ððð?
– Tko Äe me optuÅŸiti, a da bih ga se ja bojao? OptuÅŸivali su me joÅ¡ u Jugoslaviji kao studenta povijesti. Nisu mi dali da uÄem u hram boÅŸice Klio, ali me ipak nisu zaustavili. No ovdje mogu reÄi da postoji jedan drugi rizik. Kada sam poÄeo raditi ovo djelo, krio sam Å¡to radim i pazio koje stranice otvaram na internetu. Nadamnom je vrÅ¡en progon kao da je ovo Velika Srbija o Äemu ovdje nema prostora podrobnije govoriti. Oko hrama velikosrpskog zloÄina i laÅŸi izgraÄeni su Äitavi sustavi straÅ¡ila i zapreka, tabua i falsifikata, pa i represije, koji tjeraju ili zavode nepoÅŸeljne. Ja sam poruÅ¡io te lubanje i kosti, proÅ¡ao pokraj straÅŸa i sruÅ¡io im stupove hrama. Knjiga je tu i sada viÅ¡e niÅ¡ta nije isto.
Tko Äe mene optuÅŸiti za revizionizam i rehabilitaciju ustaÅ¡a i NDH? Äetnici koji su rehabilitirali jednog od najveÄih europskih zloÄinaca DraÅŸu MihailoviÄa i kojem diÅŸu spomenike. Oni koji daju nazive ulica po Stevanu MoljeviÄu, jednom od najmonstruoznijih zloÄinaca Europe. Ili oni koji to ne vide, a mene bi vidjeli? A gdje su tek povijesne Äinjenice.
Primjerice, u srednjoj Dalmaciji niti jedno srpsko selo nije uniÅ¡teno. Kakve su to onda “straÅ¡neâ ustaÅ¡e? U Imotskoj krajini prije rata i poslije rata postojala su i postoje sela u kojima ima pravoslavaca izjaÅ¡njenih kao Srbi, Glavina Donja, NebriÅŸevac ili Crnogorci. Tko je tu pretrpio genocid? Pravoslavaca, izjaÅ¡njenih kao Srbi, bilo je i u zaseocima na Tijarici, kod ArÅŸana, u Svibu, pa tko je tu pretrpio genocid? Ili u zaseocima u Dicmu, LuÄanima, BiteliÄu? Ili u zaseocima KaÅ¡telanske zagore, BroÄancu, Ublima, RadoÅ¡iÄu, nekolicini kuÄa u BrÅ¡tanovu? Tko je tu pretrpio genocid? Kakav je to genocid ako ni jedan zaseok u kojem su ÅŸivjeli Srbi nije, ne samo istrijebljen, nego ni pretrpio i jedan masovni zloÄin. A Å¡to je najzanimljivije, kad veÄ govorimo o tim “straÅ¡nimâ ustaÅ¡ama i toj “straÅ¡nojâ NDH, na istom tom prostoru srednje Dalmacije, srpski zloÄinci su pobili tisuÄe i tisuÄe potpuno neduÅŸnih hrvatskih civila, ukljuÄivo i nebrojene ÅŸene i djecu, od Mosora i KameÅ¡nice do Biokova, od Krke do Neretve.
ðððð€ðš ðÌð ð«ððÌð¢ ðð ðð«ðð§ð¢ðð ððð?
– NDH je bila brod koji je puÅ¡tao na sve strane. U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima i tko ÅŸeli viÅ¡e o tome znati neka uzme moju knjigu u ruke. U tom smislu je i postojeÄa paradigma o “straÅ¡nimâ ustaÅ¡ama na neki naÄin tvorevina velikosrpske propagande. Prava je, meÄutim, istina da ustaÅ¡e do ljeta 1941. i srpske pobune nisu Äinili nikakve posebne zloÄine prema Srbima, to svatko moÅŸe provjeriti u mojoj knjizi, te da su funkcionirali kao neka vrsta narodne samoobrane od velikosrpskoga genocida. Ne bi se, dakle, smjelo i dalje nasjedati na srpsku propagandu, niti bi trebalo s prljavom vodom nekih ustaÅ¡a izbacivati i hrvatsko dijete. Tu moramo izoÅ¡triti pogled. TakoÄer, postoji nekoliko konceptualnih rjeÅ¡enja koje je afirmirala NDH i koja nisu nadomjeÅ¡tena naroÄito uspjeÅ¡nijima. Primjerice, hrvatska nacija kao zajednica ravnopravnih katolika, muslimana i pravoslavaca. TakoÄer i pristup obrani hrvatske granice na Drini. I jedno i drugo je i danas aktualno i pripada korpusu moderne europske politiÄke podloge, naravno uz specifiÄan pristup u odnosu na Drinu.
ððð€ðš ð¬ð ð® ð¬ð¯ð ððš ð®ð€ð¥ðð©ðð£ð® ð¬ð«ð©ð¬ð€ð ððð³ð ðš ð®ð¬ððð§ðð¢ðŠð ð¢ ðð§ðð¢ððð¬Ìð¢ð³ðŠð®?
– Pitanje srpskih pobuna, “ustanakaâ, kljuÄno je u NDH 1941. godine, a nedovoljno je poznato ili krivotvoreno. Zbog boljeg razumijevanja Å¡ire prikazujem uspostavu Banovine Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji 1939. godine. Ona je nastala mirnim putem uz suglasnost i kljuÄnih Äimbenika meÄunarodne scene.
Nisu je uspostavili ni faÅ¡isti ni nacisti i nisu je vodili ni PaveliÄ ni ustaÅ¡e. Pa ipak je i na takvu demokratsku Hrvatsku organiziran pokret “Srbi na okupâ, koji se pretvorio u pravu prijetnju oruÅŸane pobune. Vojska je veÄ do 1941. godine iziÅ¡la na ekstremne srpske pozicije, to je uÄinila i SPC, to je Äinio i Srpski kulturni klub, a Srbi su snaÅŸno razvijali i dvije paravojne organizacije civila, ÄetniÅ¡tvo i sokolaÅ¡tvo, koje su bile ekstremno indoktrinirane, naoruÅŸavane i vojno obuÄavane. Sve to ukazuje da bi do oruÅŸanog okrÅ¡aja Hrvata i Srba doÅ¡lo i u Kraljevini Jugoslaviji i da se nije dogodio napad sila Osovine. VeÄ je i MaÄek imao silnih problema s otvorenim ÄetniÅ¡tvom, tako da je u cilju obrane Banovine poÄeo i represivne mjere. Po raspadu Jugoslavije. Hrvati su nastavili osnovno konstituiranje drÅŸave, sada NDH, a Srbi su nastavili pobunjeniÄko gibanje i prenijeli ga s Banovine na NDH. VeÄ u svibnju oni pokuÅ¡avaju pokrenuti “Jurjevdanskuâ pobunu (“ÄurÄevdanskuâ), no ona ne dobiva Å¡ire razmjere. Od kraja lipnja 1941. godine krenuli su u Å¡iru “Vidovdanskuâ pobunu, posebno u istoÄnoj Hercegovini. Krajem srpnja nastavljaju s “Ilindanskomâ pobunom i Å¡irenjem oruÅŸane agresije pri Äemu Äine daljnje masovne zloÄine genocidnih razmjera nad Hrvatima. Srbi “ustanke” nisu dizali spontano, zbog nekakvih ustaÅ¡kih zloÄina, niti to ima ikakve veze s antifaÅ¡izmom, veÄ planirano i organizirano, sa svojom ideologijom, ikonografijom i ciljevima, noÅ¡eni protuhrvatskom mrÅŸnjom i strastima. To se s fascinantnom sliÄnoÅ¡Äu ponavlja i 1990., odnosno 1991. godine.
U tom smislu, ÅŸrtve krivotvorine su i hrvatski partizani. Iz graÄe se vidi da nisu hrvatski partizani noÄ u kojoj su sve krave crne. Poraz sila Osovine bio je neminovan i mnogi hrvatski ljudi su mogli vidjeti prijeteÄu opasnost opÄeg velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Valjalo je zadrÅŸati oruÅŸje u rukama. Zbog toga treba izoÅ¡triti pogled u odnosu na partizane Srbe i u pitanju provedbe “poratnog pokolja Hrvataâ, kako ja nazivam partizansku fazu genocida nad Hrvatima od listopada 1944. do lipnja 1945. godine. Prije toga provedena je ÄetniÄka faza genocida. Istodobni zloÄini komunistiÄke revolucije zasebno su dogaÄanje s vlastitom genezom.
ðð«ðšð€ðð³ðð¥ð¢ ð¬ðð ð¢ ð§ðð€ð ðð«ð¯ððð ð€ðšð£ð¢ ð¬ð® ðð«ðð¢ðŠð ð©ðšð¬ð¥ð®ð³Ìð¢ð¥ð¢ ð³ð ð©ð«ðšð¯ðððð® ð©ðð€ð¥ðð§ðšð ð©ð¥ðð§ð ð¥ð¢ð€ð¯ð¢ðððð¢ð£ð ðð«ð¯ððð ð¢ ð¢ð³ð¥ðð¬ð€ð ð§ð ðŠðšð«ð.
– Dosta prostora dao sam obradi Jure (Äure) ViloviÄa i osvjetlio ga u nepoznatom svijetlu prave sitne duÅ¡e i, bez pretjerivanja, moralnog jadnika gotovo u svakom pogledu. Za razumijevanje “modusa operandiâ velikosrpskog uniÅ¡tavanja Hrvata historiografski je vrlo znaÄajan, a vidio sam da nije dovoljno duboko osvjetljen, te da je neprecizno i lociran kao orjunaÅ¡, Jugoslaven. No ja sam pokazao da je on prezirao jugointegraliste i da je bio posrbica, ÄetniÄki zloÄinac koji je pozivao na potpuni nestanak hrvatskog naroda prijelazom na srpstvo. Karijeru je okrunio radom u vrhu propagadne ÄetniÄkog pokreta DraÅŸe MihailoviÄa, odmah uz Stevana MoljeviÄa. Äetnicima je propagandno marljivo sluÅŸio i posebno im bio vrijedan kao “Hrvatâ. Åœivot je konaÄno zavrÅ¡io plaÄuÄi nad samim sobom. Ukazujem na fascinantnu sliÄnost takvog ViloviÄa s kasnijom pojavom nekolicine novinara-pisaca podrijetlom Hrvata, Äak i u danaÅ¡njoj Republici Hrvatskoj, pa se zakljuÄci nameÄu sami od sebe.
ðð ð©ð«ððð¬ððð¯ð¥ð£ðð§ð£ð® ð€ð§ð£ð¢ð ð ð® ðð©ð¥ð¢ðð® ð«ðð€ð¥ð¢ ð¬ðð ð€ðð€ðš ð¬ð® ð¬ð¥ð®ð³Ìððð§ð¢ ðð«ð¡ð¢ð¯ð¢ ð©ð«ðð©ð®ð§ð¢ ððð¥ð¬ð¢ðð¢ð€ððð ð€ðšð£ð¢ ð¬ð® ð©ðšð¬ððð¯ð¥ð£ðð§ð¢ ðð ð¡ð«ð¯ððð¬ð€ð ð©ðšð¯ð£ðð¬ð§ð¢ðÌðð«ð ðšðð¯ððð® ð§ð ð€ð«ð¢ð¯ð¢ ðð«ðð ð¢ ðð ð¢ð¬ðð¢ð§ð ðšð¬ððð§ð ð§ðððšð¬ðð ð§ð®ðð?
– Kada vas zanatu i etici povjesniÄara uÄe Mate SuiÄ, Petar Selem, Ljubo Boban, Nada KlaiÄ ili Mirjana Gross, da joÅ¡ neke druge iznimne osobe ovdje ne spominjem, onda je za vas kritiÄko miÅ¡ljenje preduvjet i osnova na kojoj moÅŸete pokuÅ¡ati pisati povijest “onako kako je to zaista biloâ. Pri tome je odnos povjesniÄara prema izvoru temeljni moment historiografske kreacije. Svaki izvor mora se svestrano vrednovati, provesti kritiku izvora. Dokumenti u arhivima mogu biti krivotvorine nastale u suvremenosti dogaÄaja ili naknadno pa “uvaljeneâ meÄu drugu arhivsku graÄu. Mogu biti potpune ili djelomiÄne krivotvorine. I tako dalje. U knjizi ukazujem na veÄi broj krivotvorina, no za to valja uzeti knjigu u ruke. Jako vidljivi dio danaÅ¡nje hrvatske historigrafije, posebno mislim na neke katedre suvremene povijesti Äiji se Äelni ljudi istiÄu svojim najÄeÅ¡Äe protuhrvatskim politikantskim komentiranjem svakodnevnice, daleko je na niÅŸim granama od srpske, a naÅŸalost i daleko je na niÅŸim granama u odnosu na onu koja se razvila u komunistiÄkoj Hrvatskoj.
Za Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu na kakvom sam ja studirao Äak i u vremenu komunizma, bila bi sramota da predavaju pojedinci koji danas predavaju i deformiraju nove generacije hrvatskih povjesniÄara. U svakom sluÄaju, htio sam poruÄiti i neÅ¡to drugo: moramo pisati hrvatsku povijest Äak i u sluÄaju da nam je uskraÄena neka prvorazredna arhivska graÄa. Ako nam Srbi ne daju naÅ¡e arhive koji se sada nalaze u Beogradu, Å¡to Äemo sjesti i kukati? PovjesniÄar mora pronaÄi naÄin i davati odgovore na kljuÄna pitanja svoje generacije.
Autor: SnjeÅŸana Å etka
Izvor: Slobodna Dalmacija,
4. studenog 2018.