NDH je nakon pada Italije nastojala staviti pod svoju kontrolu ne samo Konavle, već i čitavu Boku kotorsku. Iz ovoga bi se moglo zaključiti da tvrdnje o ustašama kao hrvatskim izdajnicima koji će strancima beskrupulozno “prodati” hrvatska područja nisu utemeljene. Naprotiv, vidljiva je težnja NDH da, u skladu s okolnostima i mogućnostima, što više poveća svoj teritorijalni opseg, posebno na jadranskom području, piše povjesničar dr. Nikica Barić u svoom znanstvenom radu „Nezavisna Država Hrvatska i Boka kotorska nakon kapitulacije Kraljevine Italije u rujnu 1943. godine“
Dr. Barić u svom znastvenom radu tvrdi da su “vlasti NDH u Dubrovniku i Zagrebu su tijekom 1943 i 1944. poduzimale mjere skrbi za hrvatsko stanovništvo na tom području, s očitom nadom da će to područje u konačnici biti stavljeno pod hrvatsku vlast.”
A veliki župan župe Dubrava Buć 16. prosinca 1943. obavijestio Zagreb da su Nijemci načelniku općine u Grudi (Konavle) naredili da se iseli iz tog mjesta, pod obrazloženjem da pripadnost tog mjesta nije riješena s vlastima u Zagrebu.
Nedugo nakon napada sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju u Zagrebu je 10. travnja 1941. Slavko Kvaternik, predstavnik domovinske organizacije ustaškog pokreta, proglasio uspostavu nezavisne hrvatske države. Ustaški pokret je i prije proglašenja NDH načelno smatrao da Boka kotorska treba ući u sastav hrvatske države. Ovo se temeljilo na povijesnim načelima, budući da je Boka za vrijeme Habsburške Monarhije bila u sastavu njezine pokrajine Dalmacije.
Osim toga, na tom je području u znatnom broju živjelo i hrvatsko stanovništvo. U jednom dokumentu vlasti NDH iz ožujka 1944. procijenjeno je da u Boki kotorskoj živi oko 40.000 ljudi, od čega oko 15.000 Hrvata. Boka kotorska se u trenutku sloma Kraljevine Jugoslavije nalazila u sklopu Zetske banovine. Prema nekim podacima već je tada bilo pokušaja da se u Boki kotorskoj uspostavi vlast nove hrvatske države, na čemu su radili mjesni ustaški povjerenici i Hrvati koji su služili u Zetskom žandarmerijskom puku.
Iako su Talijani bili saveznici ustaškog pokreta Ante Pavelića, oni su slom Jugoslavije također željeli iskoristiti kako bi na račun hrvatskih područja proširili talijanske granice. Pregovori talijanske i hrvatske strane o razgraničenju okončani su 18. svibnja 1941. potpisivanjem Rimskih ugovora. Njima je u sastav Kraljevine Italije, među ostalim, ušla i cijela Boka kotorska, a granica prema NDH kretala se crtom koja se protezala od jadranske obale na području između Cavtata i Vitaljine i prema sjeveroistoku do granice s Crnom Gorom, tako da je u sastavu nove talijanske pokrajine Kotor ušlo i mjesto Gruda u Konavlima.
Prije uspostave NDH područje Grude bilo je u sastavu Banovine Hrvatske, a naredbom njezina bana od 11. svibnja 1940. općina Cavtat i općina Gruda spojene su u jednu općinu sa sjedištem u Grudi. Nakon potpisivanja Rimskih ugovora i talijanske aneksije Grude vlasti NDH uspostavile su općinsko poglavarstvo Konavle sa sjedištem u Cavtatu.
U srpnju 1943. u Italiji je s vlasti svrgnut Benito Mussolini, a Talijani su početkom rujna sa zapadnim saveznicima sklopili primirje. Nijemci su nakon objave vijesti o primirju u skladu s pripremljenim planovima okupirali Italiju i zarobili veći dio talijanske vojske. Do sličnog tijeka događaja došlo je i u NDH i na područjima koja su Talijani anektirali 1941. godine. U Dubrovniku su njemačke SS-postrojbe uz pomoć snaga NDH razbile talijanski otpor i odvele u zarobljeništvo veliki broj talijanskih vojnika, a Nijemci su ubrzo zauzeli i Boku kotorsku.
NDH uspostavila 1943. upravu u cijeloj Dalmaciji
NDH je kapitulacijom Italije uspostavila svoju upravu u dijelovima Dalmacije koji su Rimskim ugovorima pripali Talijanima. U sastav NDH nisu vraćeni Sušak i dijelovi Hrvatskog primorja koji su Talijani također anektirali u svibnju 1941., jer je to područje ušlo u sastav novoga njemačkoga Operativnog područja Jadransko primorje. Za uspostavu uprave NDH u svim ovim područjima osnovano je Ministarstvo za oslobođene krajeve na čelu s ministrom Edom Bulatom. Kao područno tijelo ovoga ministarstva u Splitu je uspostavljeno Glavarstvo građanske uprave na čelu s Brunom Nardellijem.
Nijemci su nakon kapitulacije Italije u Crnoj Gori uspostavili vojnu upravu sa sjedištem na Cetinju. Početkom studenog 1943. osnovana je Narodna uprava kao vlada Crne Gore. U njezin su sastav ušli crnogorski nacionalisti i crnogorski federalisti.
Uprava NDH uspostavljena je u Grudi 15. rujna 1943. godine. U vezi s ovime Ustaški stožer Dubrava izdao je letak u kojem je navedeno da su Talijani nakon dvije i pol godine tlačenja Hrvata doživjeli vlastitu propast, čime je NDH dobila mogućnost obuhvatiti primorske krajeve, pa tako i cijeli Konavli konačno pripadaju isključivo hrvatskoj državi. U letku se nadalje navodi da poglavnik Ante Pavelić nije zaboravio “svoje vjerne sinove”, pa je čekao pogodan trenutak da uz pomoć i zaštitu Njemačkog Reicha u sastav NDH uključi područja koja je 1941., “pod pritiskom sile i da izbjegne veće zlo”, privremeno morao ustupiti talijanskom tuđincu.
NDH poduzima mjere da Boka kotorska uđe u sastav države
Istovremeno su vlasti NDH poduzele i prve mjere kako bi svoju vlast uspostavili i u Boki kotorskoj. Ante Buć, veliki župan Velike župe Dubrava u Dubrovniku, 23. rujna 1943. zatražio je od Zagreba da se uspostavi hrvatska uprava u Boki kotorskoj. Na ovo traženje MUP NDH je Velikoj župi Dubrava dostavio popis osoba koje treba postaviti za načelnike općina na spomenutom području: Nikola Biskupović ili Ferdo Ribica (općina Kotor), Gracio Brguljan (općina Prčanj), Ivo Ivošević (općina Krtole), Gracio Janković (općina Muo), Stevan Jovanović (općina Risan), Marko Lazarević (općina Grbalj), Anđelko Marković (općina Donja Lastva), Josip Marković (općina Stoliv), umirovljeni učitelj Miljević (općina Herceg Novi), Josip Montan (općina Perast), [T]Ripo Petričević (općina Dobrota), Pavle Slovinić (općina Budva), Šime Škanata (općina Tivat) i Joso Zambelić (općina Luštica). MUP NDH ostavio je mogućnost velikom županu u Dubrovnik da po vlastitom izboru za načelnike općina postavi i neke druge osobe. I predsjednik Hrvatske državne vlade Nikola Mandić je 24. rujna od ministarstava oružanih snaga i unutarnjih poslova zatražio da poduzmu potrebno kako bi se u Kotoru uspostavila “redovita vlast”.
Kaštelan je u svome izvješću naveo da su 24. rujna Herceg Novi posjetili hrvatski vojni novinari Stjepan Ulrich i Ljubo Lukačević. Nijemci su ih ljubazno primili, ali su ih zatim, na nagovor predstavnika mjesne uprave, prisilili da napuste to područje. Ulrich i Lukačević izvijestili su da su neki Bokeljani od njemačke vojske tražili da to područje ne uđe u sastav NDH. Prema drugim podacima, njemački zapovjednik u Boki navodno je izjavio da ne bi bilo dobro da Boka kotorska uđe u sastav NDH, jer tamo živi “većina Srba”. Iako Kaštelan nije bio optimističan oko uspostave hrvatske vlasti u Boki kotorskoj, ipak je smatrao da su mjesni “Srbi rezignirali i ne bi se oprli hrvatskoj vlasti”, a Hrvati na tom području “očekuju čas oslobodjenja”. Ovo je trebalo iskoristiti i poduzeti potrebne mjere, a svako oklijevanje s hrvatske strane vodi do toga da je “Boka sve dalje od nas i možemo je izgubiti za vazda”. Kaštelan je zaključio da status Boke kotorske još uvijek nije konačno definiran, pa je predlagao da hrvatska strana djeluje kako bi uspostavila svoju vlast. U vezi s ovime Kaštelan je savjetovao da se u Boku kotorsku ne upućuju postrojbe Ustaške vojnice. To ne bi bilo primjereno zbog “posebne psihoze” koja vlada na tom području, pa bi bilo najbolje da se tamo uputi jači odred Mornarice NDH. Očito je Kaštelan shvaćao da su ustaške postrojbe ozloglašene, pa bi bilo pogrešno uputiti ih na područje na kojem u većini živi srpsko-pravoslavno stanovništvo. Krajem rujna i početkom listopada 1943. pitanje rješenja pripadnosti Boke kotorske nije se razvijalo povoljno za NDH. Velika župa Dubrava obavijestila je Zagreb da ne može uspostaviti vlast u Boki kotorskoj bez vojske, oružništva i redarstva. Ni predstavnici Hrvatskih državnih željeznica nisu mogli preuzeti poslove željezničkog prometa na tom području, jer su ih u tome spriječili Nijemci.
Predstavnici Mornarice NDH iz Dubrovnika su 5. listopada posjetili Kotor gdje su saznali da je po naređenju njemačkoga generala na Cetinju odlučeno da Boka kotorska “za sada” ostane u sastavu Crne Gore, iako “granice nisu ustanovljene”.
Odluka ministra Lorkovića – u sastav NDH ulaze Konavle i gradovi Kotor i Herceg Novi
Nedugo zatim ministar Lorković je 21. listopada izdao naredbu kojom je određeno da u sastav Velike župe Dubrava ulaze oslobođeni dio upravne općine Konavle, odnosno Gruda, kao i upravni kotar i grad Kotor i grad Herceg Novi.
Velika župa Dubrava je 27. listopada od MUP-a NDH zatražila žurno izdavanje naloga za uspostavu hrvatske uprave u Grudi.
General Glaise von Horstenau obratio se 3. prosinca 1943. ministru Lorkoviću, obavještavajući ga da Kotor kao ratna luka zbog obrane jadranske obale treba ostati pod njemačkom vojnom upravom, pri čemu se ne prejudicira konačna državna pripadnost tog područja. Ta odluka viših njemačkih vojnih zapovjedništava već je priopćena vlastima NDH. Unatoč tome, njemačka strana raspolaže podacima da predstavnici NDH rade na tome da se u Kotoru uspostavi hrvatska uprava. Zato bi svim hrvatskim predstavnicima koji se pojavljuju na području Kotora trebalo nedvosmisleno objasniti da ne pokušavaju utjecati na stanje na tom području. Naglašeno je da je riječ o “naređenju” koje treba poštovati, ako se žele izbjeći neugodne posljedice.
Njemačka sprječava pripojenje Boke kotorske NDH
Ustaški stožer Dubrava je 6. prosinca 1943. od Zagreba tražio da od njemačke vojske zatraži da se Gruda odvoji od Boke kotorske i pripoji Dubrovniku. Navedeno je da Nijemci ne dopuštaju da postrojbe Oružanih snaga NDH uđu u oslobođeni dio Konavala.
Bez obzira na takvo stanje, Glavno ravnateljstvo za unutarnju upravu MUP-a NDH je 4. siječnja 1944. od Velike župe Dubrava tražilo izvješće o provedbi naredbe ministra unutarnjih poslova od 21. listopada 1943. kojom su toj župi pripojeni Gruda i Boka kotorska. Glavno ravnateljstvo za unutarnju upravu o ovome je obavijestilo i Ured opće državne brojidbe NDH i Zemljopisni zavod Ministarstva oružanih snaga NDH, očito zato da bi se uključivanje spomenutih područja u sastav NDH uzelo u obzir prilikom prikupljanja statističkih podataka i u izradi zemljopisnih karata.
NDH skrbi za Hrvate u Boki kotorskoj
Nakon što je tijekom prosinca 1943. i siječnja 1944., prema nalogu Glavnog ravnateljstva za promidžbu u Zagrebu, obišao Dalmaciju, profesor Ante Jelavić je u izvješću o tom putovanju naveo da su svi Hrvati sa zadovoljstvom primili vijest da Boka kotorska ulazi u sastav NDH, a posebno oni koji na tom području žive. Očekivalo se da će Hrvatske oružane snage ući u Boku kotorsku i da će tamo biti uspostavljena hrvatska vlast, ali se to nije ostvarilo. Iz Zagreba je Velika župa Dubrava obaviještena da imenuje predstavnike vlasti u Boki kotorskoj i da se na to područje uputi pšenica za prehranu mjesnog stanovništva. Jelavić je zaključio da su takvi zahtjevi iz Zagreba besmisleni, jer ih je nemoguće provesti. Ne samo da nije uspostavljena vlast NDH u Boki kotorskoj, nego je i oko Grude nastao spor jer Nijemci ne priznaju da ona pripada NDH, a u to mjesto počeli su dolaziti različiti nalozi koje upućuje crnogorska uprava na Cetinju.
Ipak je i tijekom 1944. Zagreb nastojao diplomatskim putem utjecati na Berlin, kako bi u Grudi i Boki kotorskoj uspostavio svoju vlast. Tako se Ministarstvo vanjskih poslova NDH 10. veljače 1944. obratilo vladi Njemačkog Reicha pri čemu je, među ostalim, navedeno da uvođenjem privremene njemačke vojne uprave u Crnoj Gori nisu uzete u obzir težnje NDH, niti hrvatskog stanovništva Boke kotorske.
Iako nisu mogle uspostaviti svoju vlast u Boki kotorskoj, vlasti NDH u Dubrovniku i Zagrebu su tijekom 1944. poduzimale mjere skrbi za hrvatsko stanovništvo na tom području, s očitom nadom da će to područje u konačnici biti stavljeno pod hrvatsku vlast. Skrb vlasti NDH za Hrvate u Boki kotorskoj očitovala se u naporima da se za njih osigura hrana, kao i da ih se zaštiti od nasilja mjesne crnogorske uprave, odnosno četničkih elemenata. Velika župa Dubrava je tijekom veljače 1944. obavijestila Zagreb da bi Hrvatima iz Boke kotorske trebalo omogućiti da u Dubrovniku nabave hranu.
Četnici u Boki kotorskoj
I ustaški stožernik Kaštelan je u istom razdoblju vlastima u Zagrebu predlagao veći broj mjera kojima bi se olakšao položaj Hrvata u Boki kotorskoj i na istom području proširio utjecaj NDH. On je smatrao da bi se umjesto talijanske lire i maraka, koje je za plaćanje upotrebljavala njemačka vojska, u Boki kotorskoj trebala uvesti kuna kao isključivo sredstvo plaćanja. Također bi s predstavnicima njemačke vojske trebalo dogovoriti da se omogući da u Boku kotorsku redovito stiže hrvatski tisak, što je do tada nailazilo na probleme.
Kaštelan je naveo da predstavnici mjesnih vlasti u Boki kotorskoj u službenim prostorijama imaju istaknute slike jugoslavenskih kraljeva Aleksandra i Petra II. Karađorđevića, a negdje je istaknut i grb Kraljevine Jugoslavije. Istovremeno, četnici smješteni na tom području vrše nasilje nad hrvatskim stanovništvom, pa je ono prisiljeno napuštati svoje domove i sigurnost potražiti u Dubrovniku. Da bi se crnogorski četnici koji su došli u Boku kotorsku uklonili i tako popravio položaj mjesnoga hrvatskog stanovništva, Kaštelan je predložio da se s njemačkom vojskom dogovori da Boku kotorsku napuste sve osobe koje u njoj nisu bile stalno nastanjene prije sloma Jugoslavije i uspostave NDH, odnosno da se hrana može dijeliti samo onima koji zadovoljavaju taj uvjet.
Crnogorski žandari su 11. i 12. svibnja 1944. u Budvi uhitili devetoricu Hrvata pod optužbom da su komunisti. Ustaški stožernik Kaštelan raspolagao je podacima da su ti Hrvati osumnjičeni na temelju pisma u kojem se u ime ustaškog pokreta traži da oni izvedu sabotaže protiv njemačke vojske. Kaštelan nije mogao provjeriti istinitost tog podatka, ali je smatrao očitim da je riječ o “najobičnijoj podvali četnika”. Velika župa Dubrava se 16. svibnja obratila njemačkim vojnim vlastima u Dubrovniku i na Cetinju i zatražila da Hrvati uhićeni u Budvi budu oslobođeni, jer su nevini. Nijemci su također upozoreni da u Budvi ima još dvadesetak Hrvata koji bi također mogli postati žrtve progona. Kada je iz Dubrovnika obaviješten o ovom slučaju i MUP NDH također je od njemačkih vojnih vlasti zatražio oslobađanje devetorice budvanskih Hrvata.
NDH i 1944. nastoji uspostaviti vlast u Boki kotorskoj
I tijekom druge polovice 1944. Velika župa Dubrava i dalje je uzimala u obzir mogućnost uspostave hrvatske vlasti u Boki kotorskoj. Ona je 22. srpnja te godine uputila Glavnom ravnateljstvu za unutarnju upravu MUP-a NDH dopis u vezi sa sistematizacijom službeničkih mjesta u toj velikoj župi. U dopisu je navedeno da s obzirom na mogućnost ulaska Boke kotorske u sastav NDH, treba odobriti i službenike koji bi radili u Kotarskoj oblasti Kotor i Kotarskoj ispostavi Herceg Novi. Ovo je zapravo bilo u skladu sa Zakonskom odredbom o velikim župama od 20. lipnja 1944. u kojoj je navedeno da se u sastavu Velike župe Dubrava sa sjedištem u Dubrovniku, među ostalim, nalaze i kotar Kotor i gradovi Herceg-Novi i Kotor.
Zaključak
Kao što se vidi i u okolnostima sloma Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. i nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. bilo je pokušaja da se Boka kotorska uključi u sastav NDH. Oba puta NDH je doživjela neuspjeh, prvi put ustuknuvši pred talijanskim teritorijalnim ambicijama, a drugi put zbog različitih njemačkog vojnih i političkih prioriteta. No, nakon rujna 1943. vlasti NDH su cijelo vrijeme službeno smatrale da Boka kotorska pripada hrvatskoj državi, očito se nadajući da će se u povoljnijim okolnostima ta težnja i ostvariti. NDH je na Boku kotorsku polagala pravo iz povijesnih razloga, odnosno zbog njezine pripadnosti Dalmaciji do 1918. godine, kao i zbog činjenice da je na tom području u znatnom broju živjelo i hrvatsko stanovništvo. Očito su vojna i politička slabost NDH i podređeni položaj prema saveznicima, Kraljevini Italiji, a kasnije Njemačkom Reichu, u spomenutom pogledu onemogućavali težnje tadašnjeg Zagreba, ali navedeni podaci pokazuju napore NDH da u svoj sastav uključi Boku kotorsku. Iz ovoga bi se moglo zaključiti da tvrdnje o ustašama kao hrvatskim izdajnicima koji će strancima beskrupulozno “prodati” hrvatska područja nisu utemeljene. Naprotiv, vidljiva je težnja NDH da, u skladu s okolnostima i mogućnostima, što više poveća svoj teritorijalni opseg, posebno na jadranskom području.
Cijelu rad dr. sc. Nikice Barića možete pročitati ovdje
Izvor: narod.hr
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=M_ulA480ACE