17. kolovoza 1990. godine započela velikosrpska pobuna u Hrvatskoj (tzv. Balvan revolucija). U okolici Knina postavljene cestovne barikade napravljene od balvana i velikog stijenja.
Slobodan Milošević nije uspio nametnuti svoje stavove na partijskom kongresu pa je došlo do raskola SKJ-u. Provedeni su prvi demokratski izbori u SR Sloveniji i SR Hrvatskoj i uvedeno je višestranačje. Srbima i Srbiji nije odgovaralo višestranačje jer nisu mogli nametnuti svoju vlast i volju.
Projekt velike Srbije Srbi su htjeli nametnuti kroz centraliziranu državu ali je taj pokušaj propao pa su započeli pripreme za oružanu pobunu u Hrvatskoj. Nakon uspostave višestranačja u Hrvatskoj srpsko rukovodstvo je uz pomoć JNA naoružavalo Srbe u Hrvatskoj, naoružavalo dobrovoljce iz Srbije i pružalo zaštitu pobunjenicima. Hrvatska nije imala vojsku, teritorijalna obrana je bila razoružana te je jedino policija bila naoružana lakim pješačkim naoružanjem. Nakon izbijanja pobune u Kninu hrvatska policija je htjela uspostaviti javni mir i red ali je bila blokirana od JNA. Dva vojna MIG-a su presrela tri helikoptera MUP-a Hrvatske nad Likom (17. kolovoza 1990.) i prisilila ih da se vrate u bazu.
Srbi nisu željeli živjeti u Hrvatskoj unatoč svih povlastica i manjinskih prava te su uz pomoć Srbije i JNA izvršili oružanu pobunu.
Treba podsjetiti:
- broj poginulih i ubijenih na hrvatskoj strani je: 6.891 hrvatski vojnik (48,7%) i 7.263 civila (51,3%), dakle ukupno 14.154 poginula i ubijena. Poginulo je (ubijeno je) više civila nego vojnika tijekom Domovinskog rata! Podatak da je agresor ubio 3.381 osobu stariju od 60 godina pokazuje bestijalnost agresora.
- agresor je ubio 3.182 žene (43,8% od ukupnog broja ubijenih civila), ranio je 3.560 žena. Od ukupnog broja stradalih žene čine 39,3%!!!! Žene su uglavnom stradale u svojim domovima od posljedica granatiranja, bombardiranja ili agresorskih akcija pri kojima su ubijale koga su gdje zatekli.
- ranjeno je 37.180 osoba, evidentirana su 19.224 invalida. Bez jednog roditelja je ostalo 4.285 djece, a bez oba roditelja njih 54. Među zatočenicima srpskih logora bilo je 219 djece, kao nestalo vodi se 15-toro djece.
- tijekom Domovinskog rata ubijeno je 345 djece (4,8% ubijenih civila), ranjeno 1.184 djece, a 108 djece su ostali trajni invalidi. Od ukupnog broja stradalih djeca čine 8,9%.
- ubijeno je 13 medicinara, 14 hrvatskih novinara, 3 svećenika a ranjeno je 48 medicinara i 4 svećenika.
- u ratu je uništeno i oštećeno 17 bolnica i preko stotinu ambulanti. Najgori zločin se dogodio u Vukovaru nakon okupacije grada,
- iz vukovarske bolnice su odvedene 294 osobe i mučki su ubijene. Na Ovčari je nađena masovna grobnica s ostatcima 200 osoba a za ostale se ne zna gdje im je grob.
- uništeni su desetci tisuća civilnih domova, ukupan broj oštećenih i uništenih hrvatskih gradova i sela je veći od 500.
- tijekom Domovinskog rata uništeni i oštećeni su objekti Katoličke crkve. Potpuno je uništeno 380 crkava i drugih sakralnih objekata, teško je oštećeno 416 crkava i drugih sakralnih objekata, oštećeno je 630 crkava i sakralnih objekata. Ukupno je uništeno, oštećeno 1.426 crkava i sakralnih objekata. Brojke govore o bestijalnosti agresora kojemu nije ništa sveto.
- otkrivene su 143 masovne grobnice i više od 1.400 pojedinačnih grobova žrtava srpske agresije. Još se traga za 968 nestalih od čega 606 civila i 362 branitelja.
- pri napadu na Zagreb (svibanj 1995. godine) poginule su 4 osobe i 196 ih je ranjeno od toga 60 teško. Ranjeno je 19 djece, 85 žena i 25 starijih osoba. Zagreb je napadnut s 12 raketa od čega je 9 raketa pogodilo sami centar grada.
- stradanja u UNPA zonama: iz UNPA zona (pod pratnjom UNPROFOR-a) protjerano je 17.991 osoba, ubijeno je 347 civila, silovanih je bilo 26 (ukupno je silovano više od 3.000 žena) i mučenih 1.617. Podatci govore kako je UNPROFOR bio u službi agresora. UNPROFOR nije obavio svoj zadatak već je potpomogao etničko čišćenje i osiguravao okupaciju hrvatskih teritorija, pri tome je agresore potpomagao hranom, gorivom i lijekovima.
- agresor je protjerao 210.000 (255.000) Hrvata i drugih nesrpskih naroda s okupiranih područja . Izvršili su etničko čišćenje u potpunosti.
- Srbi iz okupiranih područja su planirano napustili Hrvatsku jer je Slobodan Milošević vojni poraz htio pretvoriti u političku pobjedu uz pomoć pete kolone u Hrvatskoj i međunarodne zajednice koja je bila nesklona Hrvatskoj i koja je prešućivala istinu o agresiji, zločinima agresora. Većina Srba je napustila UNPA zone mnogo prije vojno-redarstvene operacije „Oluja“ pa ne stoje četničke laži kako su protjerani. Samovoljno su otišli zbog svojih privatnih interesa a tijekom vojno-redarstvene akcije prema planu svojih vođa pa neka im je sretan put!
Izvori: knjiga Andrije Hebranga „Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“ (prof. dr. sc. Andrija Hebrang ratni ministra zdravstva), Zagreb-Zadar, 2013.), te podaci Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra.
17. kolovoza 1991. Banjalučki korpus JNA prešao je rijeku Savu i pridružio se pobunjenim Srbima u napadu na Hrvatsku (Okučane, Staru i Novu Gradišku).
17. kolovoza 1991. Nakon masakra Hrvata u selu Dalj, pronađeno tijelo brutalno ubijenog hrvatskog novinara Stjepana Penića.
17.kolovoza 1992. Čitav dan granate padale na Slavonski Brod – dvije osobe poginule, a 11 ih je ranjeno.
17. kolovoza 1995. Trebinjski Srbi ponovno projektilima tukli civilne i gospodarske objekte na dubrovačkom području, od Konavala do Zatona. Ozlijeđenih nije bilo, ali učinjena velika materijalna šteta i izazvano nekoliko šumskih požara.
Izvor: Marko Jukić/hu-benedikt.hr