Lovro Marinov Dobričević

slikar (Laurentius Bon de Catharo, Laurentius Dobricevich de Catharo, Laurentius Marini de Catharo, Laurentius Maroevich de Catharo, Laurentius pictor de Catharo)

Lovro Marinov Dobričević (foto: Dražen Zetić, Kotor, 2017.),
0

 

DOBRIČEVIĆ, Lovro Marinov (Laurentius Bon de Catharo, Laurentius Dobricevich de Catharo, Laurentius Marini de Catharo, Laurentius Maroevich de Catharo, Laurentius pictor de Catharo), slikar (Kotor, nakon 1415 — Dubrovnik, prva pol. 1478).

Prvi se put spominje 1441, kada mu kotorski kanonici ustupaju mjesto za grob u katedrali. God. 1444. javlja se u Veneciji u društvu s majstorom Micheleom Giambonom, u kojega je možda izučio slikarstvo.

Vrativši se u Kotor, gdje je imao kuću, sklapa više ugovora s naručiocima iz Dubrovnika: 1448. obvezuje se izraditi poliptih za samostan Gospe od Anđela i (zajedno sa slikarom M. Junčićem) poliptih za glavni oltar dominikanske crkve, 1455. poliptih za crkvu Male braće, 1456. likove Bogorodice i Sv. Ivana Evanđelista s lijeve i desne strane križa u dominikanskoj crkvi.

Odlukom kotorskoga kneza, koju 1453. potvrđuje Mletačka vlada, D. je »zbog vjernosti, radinosti i hvalevrijedna služenja« oslobođen dnevne i noćne straže. God. 1454. Junčić mu oporučno ostavlja novac koji je za jednu sliku bio primio od redovnikâ s otočića Sv. Jurja pred Perastom; po tome se može zaključiti da je D. dobio zadaću da izradi sliku za crkvu Gospe od Škrpjela na drugom otočiću pred Perastom, što Junčić nije stigao učiniti.

U Dubrovnik se preselio 1459. Tu je imao veliku radionicu i izrađivao slike i poliptihe za crkve u sâmom Dubrovniku (1465. ugovara izradbu poliptiha za glavni oltar crkve Gospe na Dančama) i okolici (Slano, Rožat u Rijeci dubrovačkoj) te 1459–62. za franjevačke crkve u Bosni.

Tijekom godina u Dubrovniku su njegovi suradnici bili Vukac Rajanović, Stjepan Ugrinović i Božidar Vlatković, a pomoćnici Jurje Basilj, Stjepan Ivanović, Vlaho Ognjanović, Petar, sin svirača Koste, te vlastiti sinovi Marin i Vicko.

The Virgin and Child – Collage, 48cmx36cm, 2017, by Mirjana Nikolić

— Na temelju dokumenata i stilskih analogija Dobričeviću se pripisuje nekoliko djela.

Na poliptihu iz 1448 (Dubrovnik, dominikanska crkva), na kojem su središnja polja s Krštenjem Kristovim (dolje) i Bogorodicom s Djetetom (gore) smještena između poljâ s likovima svetaca spajaju se elementi kasne gotike s diskretnim najavama rane renesanse pod utjecajem Antonija i Bartolomea Vivarinija; u izradbi je surađivao Junčić, no njegov udio nije razjašnjen.

Slika Gospe od Škrpjela iz 1454, u istoimenoj crkvi, odlikuje se nešto tvrđom obradbom, a slikana je po svoj prilici prema nekoj starijoj bizantskoj ikoni Hodegitrije. Varijanta te slike naglašenijih gotičkih crta nalazi se u Padovi (Museo Civico).

C. Fisković mu je atribuirao lik Sv. Vlaha, dio rastavljenog poliptiha iz 1455–58 (Dubrovnik, samostan Male braće), koji je nešto izrazitije plastične koncepcije, mekše modelacije i svježijih boja, u čemu se naslućuju ranorenesansni odjeci.

Na poliptihu iz 1465/66 (Dubrovnik, crkva Gospe na Dančama) nalazi se slika Bogorodice s Djetetom u mandorli plavih anđela, nad kojom je, nedavno restauriran, zabat s prikazom Boga Oca, okruženog nizovima anđela, a sa strana, na manjim poljima, četiri svetačka lika.

Od najljepših pojedinosti ističu se anđeli s glazbalima podno Bogorodičinih nogu i Sv. Julijan, prikazan kao elegantan mlad vlastelin, prožet ljupkošću u izrazu lica i držanju; naglašenija mekoća oblikovanja likova, živost i individualizacija fizionomija, slobodnije tretiranje boje i smanjena uporaba zlata govore o nešto većem prodoru vivarinijevskoga ranorenesansnog načina.

Na temelju uvjerljivih stilskih analogija i dokumenata o Dobričevićevoj djelatnosti za Bosnu atribuirala mu je Ivana Prijatelj sliku Uskrsli Krist s donatorom (nekoć u franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci, danas u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu).

Lovro_dobricevic_marinov,_polittico_del_battesimo_di_cristo,_1448,_01

V. J. Đurić predložio je da se Dobričeviću atribuiraju najstarije freske u staroj crkvi Uspenja manastira Savine kraj Herceg-Novog, naglašavajući da je u njima majstor spojio svoj gotički slikarski izraz s elementima bizantsko-pravoslavne ikonografije.

Među prizorima na tim freskama, u kojima se mogu uočiti neka odstupanja od Lovrina osobnoga stila, ističu se Raspeće, Polaganje u grob i Silazak Sv. Duha. Zbog analogije s tim freskama, R. Vujičić smatra Dobričevićevim radom i freske u kotorskoj crkvi Sv. Ane (nekoć Sv. Martina), otkrivene 1979. nakon potresa, s likom Sv. Martina u biskupskom ornatu, ispod kojega su molitveni zapis na hrvatskome jeziku, dio lika Sv. Katarine Sienske i još neki fragmenti. Đurić također drži da bi D. mogao biti autor minijatura s prizorima iz života Sv. Tripuna (Venecija, Biblioteca Nazionale Marciana), a A. Badurina mu uz to atribuira minijaturu iz matrikule bratovštine Antunina (Dubrovnik, Historijski arhiv).

Osim tih radova, Đurić i Vujičić predlažu da se Dobričeviću atribuira i drveni kip Sv. Martina u kotorskoj katedrali. Vrlo je vrijedan prijedlog M. Boskovitsa iz 1972, prema kojemu bi D. bio istovjetan s »Majstorom Navještenja Ludlow«, dotad anonimnim slikarom kompozicije iz zbirke Lady Ludlow u Londonu (danas u zbirci Wernher, Luton Hoo kraj Londona) i, kako se analogno pretpostavljalo, autorom još nekih slika iz polovice venecijanskoga quattrocenta.

Na temelju te hipoteze Boskovits atribuira Dobričeviću i poliptih u Narodnoj galeriji u Pragu, kojemu bi Navještenje Ludlow moglo biti središnje polje. Boskovitsov su prijedlog djelomice ili potpuno prihvatili neki naši povjesničari umjetnosti; njime se otvara mogućnost da se znatno poveća važnost i opseg Dobričevićeva opusa.

U tom su smislu u novije vrijeme izneseni mnogi, više ili manje uvjerljivi prijedlozi, prema kojima se kao Lovrina djela također navode slike Bogorodica s Djetetom i Rođenje Kristovo u Veneciji (Gallerie dell’Accademia) te Rođenje Kristovo u Šipanskoj Luci (župna crkva) i Bogorodica s Djetetom u Komiži (privatna zbirka). D. je neprijeporno glavna osoba u okviru »dalmatinske slikarske škole« na prijelazu iz kasne gotike u ranu renesansu.

Our Lady of the Rocks – Collage, 48cmx36cm, 2017, by Mirjana Nikolić.

LIT.: K. Kovač: Nikolaus Ragusinus und Zeit. Jahrbuch des Kunsthistorischen Institutes der k. k. Zentralkommission für Denkmalpflege (Wien), 11(1917) Pr. — Lj. Karaman: Umjetnost u Dalmaciji, XV. i XVI. vijek. Zagreb 1933, 157–159. — M. Kašanin: Umetnost i umetnici. Beograd 1943. — Lj. Karaman: Pregled umjetnosti u Dalmaciji. Zagreb 1952, 69–70. — J. Tadić: Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII–XVI v., 1–2. Beograd 1952. — C. Fisković: Nekoliko podataka o starim dubrovačkim slikarima. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1956, 10, str. 139–145. — J. Maksimović: Rukopis sa minijaturama života i čuda sv. Trifuna u Marcijani i njegova kotorska kopija. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu, 1957, IV/1, str. 135–143. — V. J. Đurić: Dubrovačka slikarska škola. Beograd 1963. — Isti: Ikona Gospe od Škrpjela. Anali Filološkog fakulteta u Beogradu, 7(1967) str. 83–89. — K. Prijatelj: Dubrovačko slikarstvo XV–XVI stoljeća. Zagreb 1968, 18–20. — M. Boskovits: Appunti su un libro recente. Antichità viva (Firenze), 1972, br. 5, Pr. — V. J. Đurić: Savina. Beograd 1977, str. VIII–XIII, XV. — K. Prijatelj: Dva priloga iz starog slikarstva u Dubrovniku. Rad JAZU, 1978, 381, str. 57–61. — G. Brajković: Slika Lovra Marinova Dobričevića na otoku Gospe od Škrpjela i njezini srebrni ukrasi. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1980, 21, str. 387–402. — A. Badurina:Iluminacije srednjovjekovnih pravničkih rukopisa u Dubrovniku. Dubrovački horizonti, 13 (1981) 21, str. 15–16, 29. — K. Prijatelj: Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. stoljeća. Zagreb 1983, 21–24. — R. Vujičić: O novootkrivenim freskama u crkvi sv. Ane u Kotoru. Boka, 15–16(1984) str. 425–435. — K. Prijatelj: Slikarstvo zapadnoevropskih stilova u Boki kotorskoj od početka 15. do potkraj 19. stoljeća. Ibid., 18(1986) str. 28–31. — R. Vujičić: Zidno slikarstvo u Boki kotorskoj i neki aspekti njegove prezentacije. Ibid., str. 55–59. — G. Gamulin: Za Lovru Dobričevića. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1986–87, 26, str. 345–378. — Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća. Zagreb 1991. — I. Prijatelj: Dva nova priloga Lovri Dobričeviću. Peristil, 1991, 34, str. 35–42.
Kruno Prijatelj (1993)
Izvor: Hrvatski biografski leksikon

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.