Nadbiskup Stepinac imao je dogovor s predsjednikom Židovske općine dr. Hugom Khonom i nadrabinom Miroslavom Šalomom Freibergerom da se Židovi, koje Općina pošalje u bolnicu i jamči da će im platiti liječenje, bolnica odmah prima na liječenje, otkrio je Večernji list.
Blaženi kardinal Alojzije Stepinac spašavao je Židove skrivajući ih od ustaša u Bolnici sestara milosrdnica tijekom rata, objavio je Večernji list na Stepinčevo. Činio je to, kako piše Večernjak, u dogovoru sa Židovskom općinom Zagreb, a te dosad neotkrivene podatke ustupio im je zagrebački poduzetnik židovskog podrijetla Marko Danon.
„Kontaktirao sam Židovski muzej u Beogradu i začudio sam se kad su mi poslali podatke o svim Židovima koji su se liječili u bolnici Sestara milosrdnica i koji su se ondje skrivali! Krenuo sam provjeravati imena u bolničkoj dokumentaciji i zaključili smo da su imena istinita te da su se ti ljudi liječili u bolnici i ondje se skrivali. Dakako, nama je sada teško reći to se liječio, a tko se skrivao, jer su te dijagnoze koje su napisane u liječničkim dokumentima vrlo teške dijagnoze i pitanje je jesu li ti ljudi doista bolovali od tih bolesti ili im je tako napisana dijagnoza poslužila kako bi se mogli dugo vremena skrivati u bolnici“, rekao je Večernjem listu Marko Danon, objašnjavajući kako su neki ljudi jako dugo bili u bolnici, čak nekoliko godina.
„Na primjer, jedan je čovjek bio pune tri godine! Zvao se Leo Braff i bio je, zapravo, Nijemac koji je iz Njemačke pobjegao u Kraljevinu Jugoslaviju i onda je 1942. posredstvom Židovske općine Zagreb došao u bolnicu. Naime, Židovska općina Zagreb imala je dogovor s nadbiskupom Stepincem da svatko koga oni preporuče bolnica ga primi na liječenje. Tako se Leo Braff tri godine skrivao u bolnici i preživio rat. Na spisku preživjelih Židova u Zagrebu nalazi se i njegovo ime“, kaže Danon, koji je došao do bolničke dokumentacije za pojedine pacijente koja uključuje pismo Židovske općine, potvrde o smještaju u bolnicu te potvrde o uplati bolničkih troškova.
Foto: Večernji list
„Nadbiskup Stepinac imao je dogovor s predsjednikom Židovske općine dr. Hugom Khonom i nadrabinom Miroslavom Šalomom Freibergerom da se Židovi, koje Židovska pošalje u bolnicu i jamči da će im platiti liječenje, bolnica odmah prima na liječenje. To je išlo zacijelo tako brzo da bi npr. oni danas poslali dopis, a čovjek bi već sutra bio primljen u bolnicu. To je funkcioniralo do svibnja 1943. kad je došao Himmler u Zagreb, s njime su došle i SS jedinice, kada su pohapsili mnogo Židova po Zagrebu, između ostaloga predsjednika općine dr. Khona i nadrabina Freibergera i odvezli ih u Auschwitz. Praktički poslije toga Židovska općina je vegetirala s jednim ili dva čovjeka koji su ostali i više nije mogla plaćati bolnice nikakve troškove za liječenje u bolnici, pa je zacijelo od toga svibnja 1943. do kraja rata, za te Židove koji su se skrivali u bolnici, troškove podmirivala Zagrebačka nadbiskupija. Oni su, u svakom slučaju, još dvije godine bili u bolnici“, rekao je Danon, napominjući kako se Židovi u to vrijeme nisu mogli liječiti u državnim bolnicama, nego isključivo u Sestara milosrdnica kojom je upravljala Katolička crkva i koja je imala svoju autonomiju, pa NDH na nju nije imala utjecaja.
Foto: Večernji list
„Da nije bilo Bolnice sestara milosrdnica, Židovi u Zagrebu, nažalost, bez obzira u kojem su statusu bili, arijevaca ili mješotivi brakovi ili da su prešli na katoličku vjeru, ne bi mogli biti liječeni u drugim bolnicama, koje su bile pod upravom NDH. Mogli su se liječiti isključivo u Bolnici sestara milosrdnica i skrivati se ondje“, kaže Danon, dodajući kako su sestre milosrdnice prije rata tu bolnicu osuvremenile tako da je bila najbolja i najopremljenija bolnica u Kraljevini Jugoslaviji. Od kvalitete kadrova pa nadalje, od kirurgije, oftamologije i drugih odjela. U bolnici je radilo 159 časnih sestara.
„One su s liječnicima bile silno odane svojim poglavaricama i nadbiskupu Stepincu i prema mojim informacijama nikada nijednog Židova koji je bio u bolnici nisu prijavili. Ni Gestapou, ni SS-ovcima, niti ustaškoj policiji. Nikome! Zamislite koliko su se one straha nauživale tijekom rata da im na odjelu ne pronađu Židove. Mogli su ih sve strijeljati zbog toga. A onda su poslije rata doživjele nesretnu sudbinu jer su protjerane iz bolnice. I to 1. listopada 1948. njih 70 te 1. rujna 1949. sve ostale. A bolnicu sv. Vinka, koju su držale za liječenje časnih sestara, sa 70 kreveta, također su komunisti uzeli i potjerali van bolesne sestre. Mogle su sa sobom uzeti samo deset kreveta“, rekao je Danon Večernjem listu.
Sestrama milosrdnicama, dolaskom komunističkog režima, bile oduzete sve odgojne i zdravstvene ustanove, sestre su bile prisiljene baviti se teškim fizičkim radom na gospodarstvima. Istovremeno su se uključile u župski pastoral, vođenje crkvenog pjevanja i katehizacije u brojnim župama na području bivše Jugoslavije. Sestre koje su izbačene iz bolnice spavale su po hodnicima samostana u Frankopanskoj ulici u Zagrebu i prema sjećanju starijih redovnica, to je bilo jedno od najtežih vremena za njihov red.