Srušene katoličke crkve u Hrvatskoj obnavljaju vjernici, a oštećene srpske – hrvatska država!
Eto, i to se dogodilo. U Karlovcu, koji je bio na prvoj crti obrane tijekom hrvatskog Domovinskog rata, obnovljena je, pretežno hrvatskim novcem, crkva Sv. oca Nikolaja. Mediji javljaju da je ovo zdanje posvetio patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC), a da su ovom događaju bili nazočni baš svi, od izaslanika predsjednika RH, izaslanika srbijanskog Ministarstva pravde, karlovačkog župana, neizostavnog Milorada Pupovca, Čedomira Višnjića, poznatog srpskog kulturnog djelatnika, pa sve do izaslanika kardinala Bozanića i drugih.
Međutim, i ovdje su pale teške riječi. Tako je primjerice patrijarh Irinej u svojoj propovijedi uz ostalo naglasio da je ovaj obnovljeni hram gotovo do temelja bio srušen u zadnjem ratu zbog zla i mržnje te je dodao da je to veliki dan, jer upućuje na zacjeljenje rana. Želio bi također, čulo se od visokog crkvenog dužnosnika, da se razaranja kao što je bilo rušenje crkve sv. Nikole više nikada i nigdje ne dogodi, jer je to tragedija i onima kojima se čini zlo i onima koji ga čine. Patrijarh je rekao i da ne zna (sic!) zbog čega su u Domovinskom ratu stradale pravoslavne crkve, dok je na pitanje o ćirilici u Vukovaru odgovorio “kako treba znati da na tom pismu nije napisano ni jedno zlo”. (Malo smiješno, ali je tako rečeno, op p.)
Vjerojatno su na te riječi patrijarha Srpske pravoslavne crkve nazočni pljeskali, tim prije jer nigdje nismo čuli da je netko od njih izjavio: Čekajte gospodine Irinej, vratimo se mi malo u vrijeme od prije 23 godine, odnosno u ratne godine od 1991.-1995.
Obzirom da patrijarh Irinej “ne zna” što se to dogodilo tijekom hrvatskog Domovinskoga rata (a Pupovac mu to sigurno nije želio reći!) onda je red da mu to kažemo mi, koji smo ovako ili onako sudjelovali u oslobođenju hrvatske Domovine. Dakle, svih tih razaranja ne bi bilo da Srbija, Crna Gora, zločinačka JNA i domaće izdajice nisu izvršile agresiju na Republiku Hrvatsku, da je nisu željeli pokoriti kao što su to radili Brozovi partizani, poglavito nakon II. svjetskog rata, s hrvatskim narodom u Bleiburgu. A kad su već napali, kukavički, podlo i svim raspoloživim vojnim arsenalom, mi smo se, gospodine Irinej, morali braniti. I obranili smo se od toga četničkog zla. Istina, u tom košmaru, na žalost, stradala je i poneka srpska pravoslavna crkva, ali na području Republike Hrvatske u tijeku Domovinskog rata potpuno je uništeno 65 župnih crkvi, pedeset i jedna ostale crkve, 88 kapelica, 66 župnih kuća i dvorana, 7 samostana, 15 groblja, 88 križeva na otvorenom, što, ako se samo to zbroji, iznosi 380 potpuno uništenih sakralnih objekata, ili “ranjenih crkava u Hrvata”. Veliki broj je i teško oštećen tako da je u Hrvatskoj srpski agresor ukupno uništio, što potpuno, što teško, što djelomično, ni manje ni više nego oko 1.500 kršćanskih sakralnih objekata. Kršćanske crkve stradale su u Vukovaru, Kninu, Voćinu, Dubrovniku, Kijevu, Badanju (župa Drniš) i da ne nabrajamo dalje, jer od svih tih katoličkih crkava ostao je samo – kamen. Koliko su samo crkava uništili pobunjeni Srbi i zločinačka JNA u Karlovačkom dekanatu? Pravoslavnih crkava u ovom je ratu ukupno oštećeno oko tridesetak, što je za osudu, ali mora se znati da su u većini njih pobunjeni Srbi držali skladište municije i ostalog vojnog materijala. Srbi su vukovarski franjevački samostan i samostansku crkvu sv. Filipa i Jakova potpuno razorili, a inventar opljačkali i uništili. U tom gradu-junaka srpski su četnici (zar ne gospodine Pupovac?) uništili čak i nekoliko groblja, samo za to što su na njima počivali – Hrvati.
Patrijarhu Irinej, ne, mi to nismo i ne ćemo zaboraviti, već ćemo vas podsjetiti i na to da prema međunarodnom ratnom pravu agresor mora odgovarati za posljedice svojih zločinačkih djela, namjera i ciljeva. A Hrvatskoj su nanesene ratne štete ratom, tj. agresijom Srbije, Crne Gore i JNA.
No, da vas gospodine Irinej ne zamaramo duže, od vas smo očekivali da ćete i ovom prigodom reći: što je sa katoličkim sakralnim objektima u Srbiji, je li i tamo hrvatski vjernici uživaju takva prava kao pravoslavni u Hrvatskoj?
I, molimo vas, naučite već jednom: tko je u hrvatskom Domovinskome ratu bio žrtva, a tko agresor?
Da, i još nam gospodine Irinej recite, koju je srušenu katoličku crkvu u vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj obnovila Srbija ili Crna Gora, odnosno Srpska pravoslavna crkva (SPC) na čijem ste čelu?
Autor: Mladen Pavković
Izvor: hrsvijet.net