Vrlo kratka, ali istodobno vrlo dubokoumna i značajna rečenica koja se pripisuje samom Aristotelu i u svojoj suštini objašnjava nepostojanje korelacije između prijateljstva i ispravnosti.
Kratko rečeno – činjenica da vam je netko prijatelj ne znači ujedno da je u pravu, tj. da su mu stavovi i odluke ispravni.
Preda mnom i pred svim članovima i funkcionerima Neovisnih za Hrvatsku je teška odluka, zapravo najteža koju smo ikad trebali donijeti i koja će imati značajne posljedice, bilo pozitivne ili negativne, za hrvatski narod i hrvatsku državu u narednom desetljeću. Kod donošenja te odluke, tog teškog izbora između Brune i Zlatka, odnosno sabora stranke u Zagrebu ili Zadru ne smijemo se voditi prijateljstvom, međusobnim odnosima s njom ili njim niti presudna smije biti prisnost i međuljudski odnosi. Presudna mora biti istina.
Neoboriva je činjenica da je upravo Bruna Esih, kao predsjednica stranke bila ta koja ja “preorala” teren, omogućila osnivanje svih gradskih i županijskih podružnica stranke izvan grada Zagreba, upravo ona je u protekle dvije godine preputovala stotine tisuća kilometara i održala nebrojene sastanke s potencijalnim koordinatorima i voditeljima stranke u Dalmaciji, Slavoniji, Lici. Samim time, budući da su ljudi s njom imali blizak odnos i česte kontakte te međusobno povjerenje, te da su je upoznali kao plemenitu, pametnu, sposobnu i poštenu ženu, jasno je da je ogromnom broju ljudi ostavila sjajan utisak te da je članovi uvažavaju i podržavaju.
S druge strane, Zlatko Hasanbegović je više sjedilački tip, puno više posvećen radu prema van, nego unutar same stranke. Zlatka svi poznajemo s televizora i iz intervjua, njegovi govori su bespogrešni, dubokoumni i istinoljubivi, protivnicima s druge strane političkog spektra on često pobriše pod i uništi ih u argumentiranoj raspravi, sjetite se samo kako je proljetos dotukao “veliku medijsku zvijezdu ljevice” Daliju Orešković. U Saboru također drži važne, državničke govore koji su uglavnom ispred svoga vremena i o kojima ćemo tek za 5 godina moći donijeti sud kad vidimo kako će se obistiniti predviđanja.
Osobno, to nije nikakva tajna, puno bliskiji kontakt imam s Brunom budući da je ona u proteklih godinu i pol dana više desetaka puta dolazila u Dalmaciju, motivirala članove i potencijalne članove, a što je najvažnije – među ogromnom masom prijavljenih i zainteresiranih kandidata filtrirala je kadar, odstranjivala kukolj od žita i u svakom gradu i županiji omogućila da pošteni i neopterećeni ljudi vode podružnice i predstavljaju stranku. Kad bih je htio opisati, rekao bih da je riječ o sjajnoj ženi, vrhunskoj radnici, sposobnoj zapovjednici, plemenitoj, toploj i iskrenoj ženi sitne građe, ali srca velikog kao Velebit. Vjerujte, njene hrabrosti posramile bi se sve muškarčine, a istodobno je dobra, skromna i ponizna. Jednostavno, Bruna je sjajna osoba i oličenje svih osobina koje bi trebali imati idealni hrvatski političari.
Unatoč svim njenim vrlinama i unatoč mojem kvalitetnom i prijateljskom odnosu s Brunom, svjestan sam da moram razmišljati glavom, a ne srcem. U ovom slučaju ne radi se o izborima za Miss simpatičnosti, ovdje se radi o izboru vodstva stranke koje će u doglednoj budućnosti mijenjati i određivati izgled Hrvatske i smjer kojim se kreće.
U tom izboru između Brune i Zlatka presudnu ulogu nije imao niti smije imati moj osobni odnos s jednim od kandidata, presudna mora biti samo istina, ispravnost ideja i ponašanja.
I upravo zato, upravo zato što sam emocije odmaknuo sa strane, upravo zato što sam odlučio biti nepristran i neutralan prilikom saslušavanja argumenata i činjenica te donošenja odluke, upravo zato što se nisam vodio osobnim ambicijama ili odnosima – zato imam čist, bistar i neometan pogled na cijelu situaciju. Zbog toga kristalno jasno vidim Istinu.
A istina je na strani Brune Esih. Ne zbog toga što mi je draga Bruna, već zbog toga što mi je istina draža.
Velika većina argumenata i činjenica su na Bruninoj strani, njezino vodstvo do sad je bilo jako kvalitetno i dobro i biti će još i bolje u budućnosti.
U trenutku kad smo saznali da Zlatko želi izvanredne izbore, mi predstavnici gradova i podružnica iz cijele Hrvatske sazvali smo hitan sastanak s njim i predsjedništvom stranke u Zagrebu.
Obzirom na to da nam je ta njegova odluka došla “s neba u rebra” i da smo bili u potpunosti zadovoljni Bruninim radom, telefonskim putem (prije sastanka) smo ga pitali o čemu se radi, zbog čega nije zadovoljan Brunom i što bi on to mijenjao.
Budući da na pitanje o razlozima zbog kojih saziva izvandredni sabor nije dao nikakav suvisao odgovor osim onoga da bi on htio biti predsjednik, isto smo pitanje ponovili i na sastanku u Zagrebu. Budući da nije imao nikakav smislen niti suvisao odgovor na to pitanje, svi zajedno smo ga molili da odustane od sazivanja izvandrednog izbornog sabora i kandidature kako ne bi počinio ogromnu štetu stranci unutar koje nije bilo nikakvih sukoba niti je većina ljudi dijelila njegovo nekakvo nezadovoljstvo.
On je to odbio, rekao je kako neće odustati od kandidature. Na naše pitanje koji je uopće razlog kandidature, svima nam je više puta odgovorio “Ako ste pametni, shvatit ćete sami.”
U tom trenutku ga je nas cca 25 predsjednika podružnica doslovno molilo i preklinjalo da odustane, da spriječi skandal i medijske napise koji će pisati o sukobu unutar stranke i raskolu unutar stranke, iako sukoba i raskola nema.
Uostalom, molili smo ga da to ne radi da ne uništi samu stranku budući da će u tom slučaju birači i simpatizeri komentirati kako smo se mi desničari opet posvađali i podijelili, a mi, ljudi na terenu i po gradovima zapravo imamo vrhunski odnos i zajedništvo.
No, to je sada nebitno, Zlatko je odlučio kandidirati se i uslijedilo je mjesec dana prepucavanja, podmetanja, provociranja i tračanja u kojem sam odbio sudjelovati. Zanimala me istina i samo istina, argumenti i činjenice.
Više puta sam smirivao klevetnike i odbio da mi rekla-kazala priče utječu na rasuđivanje. Dok sam tu gdje jesam, samo istina i čvrsti argumenti će biti vodilja kod donošenja bilo koje vrste odluke, pa tako i ove.
Nakon što je prošlo tih mjesec dana, Zlatko je nekidan, u četvrtak došao u Split. Održali smo sastanak na kojem nam i dalje nije htio reći ikakve razloge za kandidaturu već samo da on smatra da bi bio bolji predsjednik stranke.
Mi kao članovi i predstavnici velikih županijskih organizacija smo ga molili da povuče tu odluku, da se otkažu oba sabora stranke i na jesen napravi ispravan i statutaran sabor na kojem ćemo svi sudjelovati. On je to kategorički odbio i nastavio inzistirati na saboru u Zagrebu, iako je svjestan da neće imati kvorum i da taj sabor neće moći niti početi.
Naime, za održavanje sabora je potrebna natpolovična većina delegata, u zagrebačkom slučaju 30 od 59 pozvanih ljudi.
Budući da 30 ljudi sigurno neće biti u Zagrebu, taj sabor neće niti moći biti održan i svaki pokušaj predavanja zapisnika u Ministarstvo uprave će zapravo biti dokaz o krivotvorenju.
Čak i nakon što smo mu to rekli, on je opet odbio otkazati taj sabor stranke i uopće reći koji mu je pravi razlog kandidiranja.
Nakon svega, nakon svih saslušanih činjenica, nakon prikupljanja i analize svih informacija te onog najvažnijeg – provjeravanja istinitosti istih, donio sam svoju odluku.
Unatoč izuzetno visokom mišljenju koje imam o Zlatku, neću podržati ovaj njegov pokušaj mrvljenja desnog biračkog tijela i stranke općenito.
Budući da se zalažem za stranku kao pokret koji će ujediniti cijelu hrvatsku desnicu i okupiti biračko tijelo, savjest mi ne dopušta da nas itko dijeli između sebe. Cilj je ujedinjenje, a ne usitnjavanje.
Sve informacije koje imam sam prenio Izvršnom i Nadzornom odboru NHR Split, dopustio sam da se na sastanku iznose samo istinite tvrdnje i argumenti za koje postoje čvrsti dokazi te potom stavio na glasanje točku da naši istaknuti članovi sami odluče kojoj strani se žele prikloniti.
Istodobno, sebe sam isključio iz glasanja budući da nisam niti najmanje htio utjecati na nepristranost članova jer me bilo strah da će ljudi automatski dignuti ruku za onu opciju za koju dignem i ja.
Svi su članovi NO i IO dobili istinite, čvrste argumente i činjenice i njima su bili vođeni prilikom donošenja svoje odluke. Rezultat glasovanja je sljedeći: 14-1.
Dakle, 14 ljudi odlučilo je podržati odlazak na sabor u Zadru, a jedan član IO podržao je odlazak u Zagreb.
Nakon svega, ostaje nam samo da poslušamo istinu, da poslušamo volju svojih birača i spriječimo mrcvarenje stranaka na desnoj političkoj sceni. Razbijanje desnice nikome neću oprostiti, pa tako ni sebi i jedini logičan zaključak je da ćemo u ponedjeljak u Zadru donijeti odluke koje će nam omogućiti da nastavimo raditi i okupljati relevantne i priznate pojedince kako bismo konačno našu Hrvatsku usmjerili u pravom smjeru.
Hvala svima koji su u ovim teškim trenucima zadržali smirenost, staloženost i hladnokrvnost te donijeli istinoljubivu odluku.
NHR Split – Dalmacija
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=hYUYVETKRW4