Politička korektnost sve kruće oblikuje svijest zapadnog društva. Ljudi su uronjeni u nekakvu virtualnu stvarnost, koja uopće nema točke sjecišta sa stvarnošću. A sve započinje zabranom određenih riječi i fraza. Koje se riječi na liberalnom Zapadu najviše zabranjuju i pod kojim izgovorima?
Sada je teško vjerovati da je politička korektnost započela kao racionalni pothvat za utjecaj na moral. Doista, prije pola stoljeća su londonski stanodavci na prozore stavljali natpise: “Bez djece. Nema pasa. Bez Iraca.” Danas će se za takav natpis stanodavcu odmah sudili, što je apsolutno korektno, jer ako možda ne želite djecu ili pse, Irce morate primiti.
Međutim, proteklih pedesetak godina je politička korektnost doživjela nevjerojatne promjene, pretvarajući se u svojevrsnu inkviziciju s Kafkinim pravilima. Razumijevanje ove logike je često vrlo teško. Predvidjeti koji će se koncept sljedeći put smatrati toksičnim je nemoguće. U međuvremenu, prostor slobodnog govora i slobodne misli se sužava pred našim očima.
Vlasti u američkoj državi New York upravo su izrekle kaznu do 250 000 dolara zbog korištenja riječi “ilegalni” ili “ilegalni migrant”. I to unatoč činjenici da se broj ilegalnih imigranata u gradu New Yorku, prema najnižim procjenama, kreće oko 1,2 milijuna ljudi. Odnosno, ima tih ljudi, ali za njih nema pravnog termina.
Moram se reći sustav novčanih kazni za politički nekorektne riječi postoji već duže vrijeme, ali se uglavnom koristi kao sredstvo odvraćanja. Na primjer, javno izgovaranje riječi „crnčuga” od strane bijelog čovjeka obično se kvalificira kao „zločin motiviran rasnom mržnjom”, ali se obično kažnjava uvjetnom kaznom.
Prije samo nekoliko dana dvije su djevojčice, stare deset i jedanaest godina, uhićene zbog takvog zločina u državi New York. U školskom autobusu posvađale su se s crnim razrednikom. Ne samo što su ga udarale, već su ga nazvale “crnjom”, što su potvrdili i brojni svjedoci. Nakon uhićenja je desetogodišnja školarka optužena je prema administrativnom članku, kao i druga. Najvjerojatnije će sud uvjetno kazniti djevojčice i njihove roditelje.
Komplicira situaciju što riječ crnac ili „crnja” ne mogu izreći samo bijeli Amerikanci. Crni Amerikanci vole ovu riječ i međusobno je koriste sa zadovoljstvom. Tako je u američkoj nogometnoj ligi izbio paradoksalan skandal. Rukovodstvo lige odlučilo je uvesti režim nulte tolerancije u odnosu na riječ “crnja” i tko je izgovori odmah se suspendira iz igre.
Ali u nogometnoj ligi ima puno crnaca. Svi oni su bili uvrijeđeni inicijativom vodstva, vidjevši u tome ugnjetavanje, kulturno nasilje i prikriveni rasizam. Debata oko “crnja” u nogometu se nastavlja. Dok su crni igrači uvrijeđeni, bilo koji bijeli nogometaš riskira da će dobiti otkaz ako bude izgovorio “riječ”, ona koja ne smije biti izgovorena.
Otprilike ista nepredvidiva i oprečna sudska praksa djeluje u europskim zemljama. Pravne kazne za zločine protiv političke korektnosti često izgledaju minimalne, ali javno mnijenje dovršava posao pravde i do kraja uništava „heretike“.
Prije nekoliko godina svi su čuli skandal s modnim dizajnerom Johnom Gallianom. 2011. smatran je najcjenjenijim i najkreativnijim dizajnerom koji je udahnuo novi život domu Dior. Međutim, genij je imao problema s pićem i drogom. Jednom se napio i počeo zujati po pariškom restoranu, uzvikujući neke antisemitske gluposti. Možda bi mu to i prošlo, ali židovski par koji je sjedio za obližnjim stolom pozvao je policiju i dao izjavu.
Prema zakonu, John Galliano je dobio novčanu kaznu do 22 000 eura. Međutim, sud je pokazao humanost i uvjetno ga kaznio s rokom kušnje, ako više ne bude davao antisemitske izjave. No, modnog dizajnera su više kaznili njegovi prijatelji i kolege, zapravo, izopćivši ga iz profesije. Odmah je otpušten iz Diorove kuće, ne gledajući na prošle zasluge. Svi ostali ugovori raskinuti su istog trenutka.
Zvijezde koje je odijevao su davale izjave u kojima su se javno odrekle Galliana. Na kraju je izvanredni modni dizajner završio karijeru kao kreativni direktor parfumerijske mreže L’Etoile, što je ravno propasti za osobu njegova talenta.
Raspon zabranjenih riječi i pojmova raste u skokovima i granicama. Štoviše, upravo nepredvidivost kazne prati kršenje politički korektnog tabua.
Na primjer, u mnogim europskim zemljama poricanje holokausta bi trebalo dovesti do kaznenog progona, zatvora i novčanih kazni. Ali takav se zakon aktivno primjenjuje samo u Njemačkoj. “Baka nacist”, Ursula Haverbek (89), više puta je suđena zbog negiranja holokausta, svaki put je dobivala uvjetne kazne.
No, engleskog biskupa Richarda Williamsona, koji je izrazio slične ideje, njemački sud je u odsustvu osudio na novčanu kaznu, ali je već bio u rodnoj Britaniji i nije ništa platio. Isti zakon se primjenjuje u Austriji. U Španjolskoj je usvojen članak za negiranje holokausta, ali ga je ubrzo ustavni sud zemlje prepoznao kao protivnog pravu na slobodno izražavanje i od tada se zakon ne primjenjuje.
Postoji paradoksalna situacija. S određenom spretnošću možete razbiti sve tabue i nećete biti ništa. U isto vrijeme, svaka neoprezna izjava u bilo kojem trenutku može vam uništiti reputaciju, karijeru i sam život.
Prije godinu dana je u Oregonu pijani lokalni stanovnik počeo vrijeđati vozača poštanskih kamiona FedEx, nazivajući ga „crnjom“ i drugim pogrdnim riječima. Svjedoci su to čuli. Crni vozač izašao je iz automobila i udario politički nekorektnog drznika, koji je pao i ubrzo umro u bolnici. Sudac nije podigao ni optužnicu protiv vozača. Pokazalo se da je nesretni stanovnik Oregon životom platio “ne-riječ”.
Sveučilišta se smatraju žarištima agresivne političke korektnosti. Tamo izbijaju najegzotičniji skandali, a sloboda govora guši se s posebnom okrutnošću. U Americi za korištenje riječi „crnčuga” na sjednicama redovito razapinju nastavnike povijesti i književnosti, koji jednostavno moraju koristiti „ne-riječ” kako bi opisali studentima primjere rasne diskriminacije. Profesori postaju žrtve bojkota i studentske agresije i zbog bilo kakve nevine šale ili metafore u kojoj vječno potlačene manjine rado vide uvredljiv podtekst.
Sveučilišta izdaju sofisticirane upute za sprečavanje takvih skandala. Na primjer, riječ “Amerikanac” je proglašena kao “problematična” na Sveučilištu u New Hampshireu, a umjesto toga se preporučuje izraz “građanin” ili “stanovnik Sjedinjenih Država”.
Mama i tata
Riječi “majčinstvo” i “očinstvo” se ne preporučuju, jer daju „rodni prizvuk“ aseksualnoj aktivnosti kao što je roditeljstvo. Riječ “crno”, u svim značenjima, dopušteno je upotrebljavati crnim učenicima, ali je zabranjeno bijelcima.
Od 2015. godine Sveučilište u Michiganu, na temelju bespovratnih sredstava državnog proračuna, odvraćali je studente da kažu: “Želim umrijeti”, jer to može uvrijediti ljude sa suicidnim sklonostima. Metaforički izraz “Ovaj me siluje” je također zabranjen, jer u blizini može biti žrtava seksualnog nasilja.
Jasno je da se studenti pretvaraju u političke korektne osobe ne zato što to žele, već čak stvaraju izraze kojima bojkotiraju ju ove prakse. To je obično generacijski sukob. Obično stariji profesor jednostavno ne razumije zašto ga iznenada bojkotiraju zbog nevine fraze poput „trebali bismo biti bjelji od bijelih“ ili „bio je kišni dan za sve nas“. No, za mlade su takvi skandali jedini način da na neki način privuku pažnju javnosti i da se barem nekako popnu na ljestvici karijere. Učenje nastavnika novi je društveni elevator u situaciji kada tradicionalna socijalna dizala za ljude s diplomama više ne funkcioniraju
Tužna stvar je što maturanti na sveučilištu istu maniju političke korektnosti sa sobom vuku u odraslu dob. Jezik se pretvara iz sredstva komunikacije u sredstvo denuncijacija i „pogubljenja“. Osim toga, brišu se čitave skupine iz mentalnog sklopa ljudi, što lingvisti i oni koji znaju moć živog jezika dobro znaju. Kasnije velike novčane kazne uopće neće biti potrebne.
Nepredvidivost sustava djeluje puno bolje, jer svatko živi u ozračju opresivnog straha da će reći nešto krivo i ljude se prisiljava da samo sebi budu cenzori.
Za to su meke mjere čak i bolje od oštrih zakona. U Njemačkoj, zemlji koja je lider po stopi rasta svih vrsta ideoloških tabua, svake godine neki anonimni stručnjaci proglase „ne-riječ“ godine. Njena uporaba čak i nije kažnjivo djelo, ali vas definitivno isključuje iz kruga ljudi koji će vam se približiti i biti vam prijatelji.
Na primjer, usred niza ubojstava u turskim zalogajnicama, koje je činila neonacistička „Banda kebab“, inače povezana s tajnim službama, Nijemci su se posegnuli za tim izrazom, ali je termin “Banda kebab” odmah zabranjen.
U jeku histerije s pokretom MeToo, kritičari ovog pokreta žalili su se na žene koje su se predstavljale kao žrtve kako bi unovčile svoju navodnu „patnju“. Izraz “glumiti žrtvu” je izbrisan od strane “stručnjaka”.
U prošlom članku smo doslovno citirali tekst ruske novinarke uhićene u Teheranu u kojem u množini koristi riječ „peder“. Kako je ova riječ izbačena iz upotrebe, iako se u nas ne koristi za seksualno opredjeljenje, nego kao opis karakterne osobine, lako se sjetiti. To nije jedini slučaj i nepotrebno je nabrajati ostale. Oduzelo bi nam previše vremena.
Svake godine je riječi koje se brišu iz kulturnog života sve više, a prostor slobodne misli na Zapadu smanjuje se poput Balzacove „shagreen kože“.
Autor: N. Babić
Izvor: https://www.logicno.com/politika/politicka-korektnost-ubija-zivi-jezik-i-cesto-bez-razloga-unistava-ljudske-zivote.html
portal Logično.com