Objavljena knjiga Mate Kovačevića “Herceg -Bosna: Kulturni, politički i državnopravni identitet

Profesor Miroslav Tuđman ističe kako Mate Kovačević u svojoj novoj knjizi želi postojeće fragmente povijesnih, političkih i kulturnih činjenica i spoznaja o Hrvatima učiniti postojanim, priznatim i razumljivim sastavnicama legitimnog komunikacijskoga polja o državotvornom i kulturnom identitetu. Zato se u današnjim okolnostima, smatra Tuđman, zadaća koju je sam sebi nametnuo Kovačević čini nemogućom misijom, unatoč njegovoj hrabrosti, ustrajnost, znanju i razboritosti. “On od te misije ne može odustati jer bi to značilo odreći se i vlastitih korijena i budućnosti Herceg-Bosne”, napominje i dodaje kako se to ne može i ne će dogoditi dok god postoje ovakvi autori i knjige poput Herceg-Bosne.

Književni kritičar Damir Pešorda smatra kako je nova knjiga Mate Kovačevića vrijedan doprinos hrvatskoj književnoj kritici, hrvatskoj historiografiji i jezikoslovlju, no i više od toga, ona je originalan doprinos hrvatskoj političkoj filozofiji.

“Ovom i nekim svojim prethodnim knjigama, građenim po sličnom principu (Pet stoljeća borbe za Hrvatsku, Biljezi hrvatskog identiteta i dr.), Kovačević se nametnuo kao jedan od najagilnijih suvremenih hrvatskih književnih kritičara, koji s podjednakom akribijom, književnoteorijskim znanjem i analitičkom oštroumnošću analizira, a nerijetko i reaktualizira i reinterpretira, starija djela kao i recentnu književnu produkcija, ali i kao originalan politički mislilac koji razvija vlastitu koncepciju hrvatskog nacionalnog, državnopravnog, političkog i kulturnog identiteta, ocjenjuje Pešorda.

Dodaje kako je Kovačević u svoju političku filozofiju ugradio i svoj kritički aparat, što ga u vremenu kada nad izdišućim postmodernizmom već bijesne strastveni politički i etički ratovi, ne čini anakronim, nego vrlo aktualnim, modernim štoviše.  

Jezikoslovac Domagoj Vidović naglašava kada bi Kovačević sabrao sve svoje prikaze nedostatno iščitanih, a za Hrvate bitnih knjiga, mogao objaviti svojevrstan Vodič kroz hrvatsku državotvornu lektiru, a s obzirom na temeljitost njegovih prinosa već bi čitanje toga vodiča bilo dostatno da se prosječan Hrvat uputi u njihovu važnost.

Knjiga “Herceg -Bosna: Kulturni, politički i državnopravni identitet” (438 str.) na temelju povijesnih izvora progovara o hrvatskom povijesnom i kulturnom prostoru, koji, zbog stvorene kulture, nikad nije prestao biti sastavnim dijelom hrvatskoga povijesnoga i kulturnog  prostora. Ona predstavlja i golemo hrvatsko kulturno blago na području Herceg-Bosne, a koje je primarno sastavni dio kulturno-političkoga nasljeđa herceg-bosanskih Hrvata.

Knjiga je izbor djela koja izravno svjedoče o težnjama i idejama  svojih auktora te njihovu kulturnom ili državnopravnom utjelovljenju hrvatske ideje u Herceg-Bosni.

Podijeljena je na 16 poglavlja. U prvom je obrađen temeljni prostor i njegovo antičko stanovništvo, što ih Hvati baštine kao dio svoga povijesnoga nasljeđa.

U drugom poglavlju stare hrvatske kronike svjedoče o srednjovjekovnom hrvatskom etničkom i državnom prostoru te njegovoj državnopravnoj organizaciji. Zbog povijesnih konstrukta uvjetovanih različitim suvremenim državnim konceptima, ovo je razdoblje hrvatske povijesti bilo posebno podložno manipulacijama.

Treći se dio izravno odnosi na povijest prostora Bosne i Huma na kojem su i danas vrlo živahne različite državnopravne projekcije. U ovom dijelu progovaraju povijesni, arheološki i etnografski izvori o vlastitom hrvatskom etničkom, vjerskom i državnom karakteru.

Četvrti dio posvećen je osmanskom zaposjedanju BiH, migracijskom pomicanju stanovništva i dolasku novoga pučanstva te žestokoj hrvatskoj borbi protiv Osmanlija, ali i borbi katoličkih Hrvata za životni opstanak pod osmanskom upravom.

U petom poglavlju obrađena je hrvatska književnost stvarana pod osmanskom vlašću.

Šesto se poglavlje bavi starim fratarskim kronikama, koje su dosad bile politički, književno-povijesno ili pak literarno najviše zlorabljene. Bilo da je riječ o srpskim ili muslimanskim posezanjima, ali su ih zlorabili i različiti jugoslavenski nacionalisti.

U sedmom poglavlju, što je posebno uočljivo, iz banske se Hrvatske po Herceg-Bosni razlio široki narodni hrvatski pokret, koji će u završnici rezultirati ustankom protiv osmanske vlasti i povratkom BiH pod upravu hrvatskoga kralja.

U osmom poglavlju su prikazana djela auktora koji nastavljaju borbu za povijesnom istinom o Bosni i Hercegovini, dok se u devetom poglavlju knjige govori o borbi za uspostavu hrvatskoga entiteta unutar Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije, a u čiji bi teritorijalni sklop ušle i hrvatske zemlje Bosna i Hercegovina.

Deseto se poglavlje bavi razdobljem Drugoga svjetskog rata, stvaranjem ratne hrvatske države te velikosrpskim otporom hrvatskoj državi.

U jedanaestom dijelu zahvaćeno je jugoslavensko komunističko razdoblje s još uvijek nedovoljno istraženim masovnim zločinima nad Hrvatima i općom represijom  te neprekinut kontinuitet općehrvatske borbe za državnost.

Dvanaesto poglavlje obrađuje hrvatsku borbu za opstojnost u razdoblju poslije sloma komunističkoga režima. Vrijeme je to stvaranja Herceg-Bosne, njezine obrane od velikosrpske, a potom i muslimanske agresije, piše HRsvijet.

U trinaestom poglavlju prikazi su proznih književnih djela jedinstvene hrvatske književnosti, kao što su i u 14. dijelu prikazi hrvatske poezije.

U petnaestom dijelu su djela iz jezikoslovlja i leksikografije, a zaključno je i kratko 16. poglavlje svojevrsni poziv znatiželjnicima da duhovno i stvarno zaplove u Herceg-Bosnu.

Tekstovi u knjizi su objavljivani u Hrvatskom slovu i na portalu HRsvijet.

Knjiga je treća u nizu troknjižja koje čini jedinstvenu cjelin uz knjige „Pet stoljeća hrvatske borbe“ i Biljezi hrvatskoga identiteta“.

Izvor: Vrisak.info