….iz zapisa kriminalnog suda sasvim je jasno vidljivo da je …. u Dubrovniku postojao barem jedan dio grada gdje su javne žene »operirale«, a zvao se je Castelleto. Moguće je da je bila riječ i o javnoj kući nazivanoj prema dijelu grada gdje je bila smještena, jer i danas jedan dio Dubrovnika nosi ime Kaštel. Zanimljivo je da je u onodobnoj Veneciji naziv »četvrti crvenih svjetiljki« također bio Castelleto. No kako bilo, osim prostitutki koje su živjele u nekoj vrsti zajednice (castelleto) na čelu koje je bila »časna majka grešnica«, u gradu su postojale i brojne »slobodne« prostitutke koje su obavljale posao u svojim domovima ili u kućama svojih svodnika.
….
S druge strane, muškarci su piće u krčmama vrlo često nadopunjavali drugim tjelesnim užicima, koje su mogli dobiti od javnih žena. Takve »pustolovine« ponajčešće nisu imale kriminalnu završnicu pa o njima nema mnogo sačuvanih podataka u zapisima suda dubrovačke općine. Ipak jedan sačuvani slučaj može prilično zorno ocrtati kako su se muškarci znali zabavljati u toj »četvrti crvenih svjetiljki« srednjovjekovnog Dubrovnika. U predvečerje 22. ožujka 1408. trubač Ivan je krenuo, zajedno sa svojim društvom, na piće u Castelleto. Međutim, na putu do krčme društvo je naletjelo na jednu prostitutku, koja im je očigledno ponudila svoje usluge. U prvi su se mah Ivanovi prijatelji počeli prepirati da li da iskoriste tu priliku ili ne, te malo zatim odlučili platiti prostitutku. No, dok su oni razmišljali, pojavila su se odnekud dvojica Slavena (Sclaui) koji su pokušali spriječiti Ivanove prijatelje u nakani da se zabave, iako je prostitutka tvrdila da su joj Ivanovi prijatelji već platili. Malo potom, prepirka se pretvorila u tučnjavu u kojoj je Ivan tako teško ranjen da je iskaz o tome morao dati ležeći kod kuće u krevetu. Ono što nas ovdje može iznenaditi jest da sud nije tražio da spomenuta prostitutka da svoj iskaz o slučaju, no jednako tako sud nije podignuo nikakve optužbe protiv nje. Upravo taj slučaj dokazuje da su i stranci i stanovnici grada sasvim otvoreno posjećivali prostitutke, koje su isto tako sasvim otvoreno nudile svoje usluge, te da tako nešto nipošto nije smatrano kriminalnim djelom. No možemo se upitati i tko su bila ona dvojica Slavena: jesu li to bili svodnici ili samo dvojica potencijalnih mušterija koji su željeli za sebe baš tu prostitutku? Nažalost, izvor o tome ništa ne govori. Jednako tako, izvor nam ne govori ništa ni o cijeni koju su Ivanovi prijatelji platili za željene usluge.
(Prema Gordanu Ravančiću: Dubrovačke prostitutke na izmaku srednjeg vijeka).