„Veliki povratak“ Izraela na Balkan
Balkan je jedno od glavnih geopolitičkih područja hegemonističkog sučeljavanja velikih svjetskih sila, a značaj Balkana se povećava zbog stalnog dolaska novih aktera zainteresiranih za stvaranje malih područja utjecaja u regiji
Balkan je jedno od glavnih geopolitičkih područja hegemonističkog sučeljavanja velikih svjetskih sila, a značaj Balkana se povećava zbog stalnog dolaska novih aktera zainteresiranih za stvaranje malih područja utjecaja u regiji.
Osim tradicionalne prisutnosti Rusije, čiji se monopol postupno svodi na samo Srbiju i Moldaviju, posljednjih godina je primjetan dolazak starih igrača, poput Turske, ali i novih, poput Kine i Izraela.
Dolazak potonjih na Balkan zapravo datira iz vremena jugoslavenskih ratova, kada su izraelske vlasti uspjele preko Beograda otvoriti kanal za bijeg Židova koji su željeli napustiti zemlju. Izrael je to platio slanjem oružja srpskim vojnicima angažiranim u Bosni, „dogovor“ kojeg je u svom članku za The Guardian 2002. opisao Richard Aldrich.
Nakon više od dvadeset godina, Izrael se vratio na Balkan iskorištavajući status sada konsolidiranog proizvođača visokokvalitetne vojne tehnologije, ali i baveći se humanitarnim aktivnostima, kao što je bilo slanje misije specijalista u Albaniju nakon zemljotresa krajem studenog.
„POVIJESNI SPORAZUM“ S CRNOM GOROM
Međutim, možda je najvažniji sporazum kojeg su 15. prosinca potpisali ministri obrane Crne Gore i Izraela u Tel Avivu.
Naime, potpisan je sporazum o vojnoj opskrbi dviju vlada i prvi je takve vrste potpisan između dviju država, a vrijedan je za Crnu Goru prilično velikih 35 milijuna dolara. U okviru sporazuma se predviđa da će se izraelski Elbit Systems, vodeća privatna tvrtka u proizvodnji visokotehnološke vojne opreme, pobrinuti za opskrbu oružjem na daljinsko upravljanje, dizajnirano za opremanje novih taktičkih vozila 4 × 4 crnogorske vojske, koje proizvodi američki Oshkosh.
Oružje kompanije Elbit Systems radikalno će poboljšati performanse crnogorskih vozila, poput vatrene moći, poboljšanja gađanja pokretnih ciljeva, zaštite mitraljesca, upravljivosti, osiguravajući da ubojitu učinkovitost vatre na istok razini prati i sigurnost vojnika.
Sporazum ima važnost koja nadilazi bilateralne izraelsko-crnogorske odnose, jer je zamišljen kao konačan ulazak Elbita i ostalih izraelskih proizvođača vojne opreme na europsko tržište oružja, a posebno za transformaciju vojno-industrijskog kompleksa Izraela u jednog od glavnih dobavljača zemalja članica NATO pakta.
ALBANIJA
26. studenoga je Albaniju pogodio potres koji je odnio 51 život, više od 3000 je ozlijeđenih i preko 13 000 raseljenih. Mnoge su države priskočile u pomoć balkanskom narodu, uključujući Italiju koja je najvažniji i dugovječni partner u Tirani, ali i Izrael. Naravno, ne bez kratkoročne i srednjoročne računice.
Početkom prosinca je izraelska vlada poslala je malu misiju od 10 izraelskih vojnih stručnjaka koji su se fokusirali na rad u Draču i drugim obalnim gradovima, kojima se osobno zahvalio premijer Edi Rama. Cilj misije je bio procijeniti stanje rizika od srušenih zgrada i pružiti specijaliziranu pomoć vlastima u području upravljanja prirodnim katastrofama i podrške preživjelima. Što se tiče ove posljednje točke, Izraelci su stigli s gomilama humanitarne pomoći, poput šatora za raseljene i drugih potrepština. Ali zašto stručnjaci takozvanih „Izraelskih obrambenih snaga?
Bilateralni odnosi između dvije zemlje su uspostavljeni 1991. godine, ali se smatraju strateškim za obje strane. Albanija je u stvari temeljna točka prolaska za sve koji su zainteresirani utjecati na balkanske poslove, jer je pozicionirana između slavenskog i neslavenskog svijeta, između kršćanstva i islama, a albanski se utjecaj širi izvan granica zemlje i prostire se na Kosovo, Sjevernu Makedoniju i južni dio Srbije u Preševskoj dolini. Sve ovo su vrlo osjetljiva područja.
Geostrateški značaj zemlje su shvatile i Sjedinjene Države tijekom ratova u Jugoslaviji, ali postepeno udaljavanje iz regije je otvorilo prostor za dolazak drugih aktera, svjetskih i regionalnih sila koje pokušavaju popuniti stvoreni vakuum moći koji se polako stvorio.
Međutim silama se posebno ističe Turska, koja ulaže u svaki strateški sektor. Ankara sve više jača svoj utjecaj na Balkanu, ukorijenivši se u vjerskim krugovima, od džamija do škola Kur’ana. U tom smislu je logično zaključiti da bi ulazak Izraela u igru, koji poseban naglasak daje na sve jaču suradnju s Grčkom, mogao bi poslužiti cilju suzbijanja regionalnog ekspanzionizma Ankare.
Izvor: logicno.com