Vijest da su u susjednoj Italiji korona virusom – do trenutka kada pišem ovaj osvrt – zaražene 152 osobe, od kojih su četiri umrle, unijeli su dodatni – ljudski i masovnopsihološki razumljivi – nemir i STRAH među hrvatske građane.
Iako je prerano govoriti o novoj ZDRAVSTVENOJ PANICI, narodna nas poslovica uči kako su već i u strahu – velike oči.
Kao medicinski sociolog koji se je znanstveno bavio fenomenom bolesničkog ponašanja ljudi, pa i fenomenom javno-zdravstvenih panika, racionalnih i manje racionalnih, osjećam potrebu nešto napisati o, „Kineskoj gripi“ ili „Kinezici“ (analogijom sa zastrašujućom „Španjolskom gripom“ ili „Španjolicom“, ptičjom gripom kojom je od ožujka 1918. do lipnja 1920. bilo zaraženo između 500 i 600 milijuna ljudi, trećina ondašnjeg svjetskog stanovništva, a umrlo između 50 i 100 milijuna ljudi diljem svijeta), realnoj opasnosti koja ona donosi današnjem stanovništvu, ali i masovnoj psihozi koja se oko nje stvara.
Dakle. Pojava svakog novog virusa ili „starog“ virusa koji je doživio mutaciju izaziva strah. Širenju straha danas bitno doprinose masovni mediji, posebice oni koji naginju senzacionalizmu, tzv. žutom novinarstvu. Već i samo krštenje novog virusa kao „virusa ubojice“ inicira strah. Uz to, tjednik „Time“ nedavno je objavio kako je u prvom mjesecu nakon pojave „kineske gripe“ na engleskom jeziku objavljeno 23 PUTA VIŠE ČLANAKA nego je objavljeno 2018. godine nakon pojave epidemije ebole.
Ni hrvatski mediji nisu, dakako, iznimka od pravila, jer se televizijske i radijske kuće, tiskani mediji i portali natječu u hiper-dramatizaciji fenomena „kineske gripe“ i korona virusa (stručno se naziva COVID-19) proizvodeći strah i – potencijalno – paniku.
Na svakom je od vas moji štovani virtualni prijatelji i prijateljice odluka o tome kako se odnositi i prema realnoj opasnosti od zaraze virusom COVID-19, ali i kako se odnositi prema senzacionalističkim i paničnim vijestima i pričama o „virusu ubojici“.
Da bih vam donekle pomogao, ponoviti ću ono što sam prije tri tjedna (4. veljače 2020.) objavio na facebooku: „Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, od ‘obične’ gripe u svijetu je u deset godina PROSJEČNO umiralo 389.000 ljudi! Gripa je posebno bila smrtonosna 2017. godine; prije dvije godine u svijetu je od gripe umrlo između 290.000 i 650.000 ljudi. Prošla 2019. godina nije bila tako opaka, pa je od gripe u svijetu umrlo između 99.000 i 200.000 ljudi.“
Osobno pripadam skupini ljudi kod koje je stopa smrtnosti u slučaju zaraze više od 10%: muškarac sam, stariji od 70 godina, kronični sam bolesnik. Svejedno se na plašim – kineske gripe.
Za racionalni odnos prema virusu COVID-19 dobro je znati kakva je vjerojatnost smrti s obzirom na spol i dob.
Dakle, stopa smrtnosti muškaraca (2.8%) znatno je veća od one za žene (1.7%).
Ukoliko imate djecu za zdravlje koje ste zabrinuti (kao roditelji, bake i djedovi, ujaci i stričevi itd.) dobra je vijest da od „kineske gripe“ do danas nije umrlo niti jedno dijete mlađe od 10 godina (to je za mene vrlo važna vijest jer su sve četiri naše unučice mlađe od deset godina). Stopa smrtnosti djece i mladih ljudi starih između 10 i 40 godina je 0.2%.
Ljudi starih od 40 do 49 godina je 0.4%.
Nakon toga se stope smrtnosti povećavaju: za dobnu skupnu 50 do 59 godina stopa je 1.3%; za one u dobi od 60 do 69 godina je 3.6%; za dobnu skupinu 70 do 79 godina je 8% i za ljude starije od 80 godina je 15%.
Dodatni čimbenik smrtnog ishoda su kronične bolesti: srčana, povišeni krvni tlak, dijabetes, kronične plućne bolesti, maligne bolesti – rakovi.
Zaključiti ću ovako.
Masovna panika od „kineske gripe“ posljedica je djelovanja masovnih medija i ljudskih emocija koje nemaju čvrsto uporište u javno-zdravstvenoj stvarnosti. To ne znači da ne trebate biti razumno oprezni i da ne trebate slijediti upute hrvatskog ministarstva zdravstva u zavoda za javno zdravstvo o preventivnim mjerama u odnosu na COVID-19. Prije i nakon svega: PERITE RUKE.
Mjere smanjenja rizika:
1. izbjegavanje bliskog kontakta s osobama koji imaju akutnu respiratornu infekciju
2. često pranje ruku, posebno nakon izravnog kontakta s bolesnim ljudima ili njihovom okolinom. Ako kontakt s bolesnom osobom nije moguće izbjeći, koristiti kiruršku masku za prekrivanje usta i nosa. Ne dodirivati oči, usta i nos nakon dodirivanja bolesnika i obavezno pranje ili dezinfekcija ruku nakon kontakta s bolesnikom;
3. izbjegavanje bliskog kontakta sa živim ili uginulim životinjama, kako domaćim tako i divljim životinjama;
4. konzumiranje pravilno termički obrađenih namirnica, po mogućnosti neposredno nakon pripreme. Temeljito guljenje voća i povrća, pijenje flaširane vode bez leda;
5. izbjegavanje nezaštićenog spolnog odnosa s osobama čije je zdravstveno stanje nepoznato;
6. izbjegavanja dijeljenje pribora za injektiranje lijekova (ili ilegalnih opojnih sredstava) s drugim osobama.