Blaženi je Alojzije za nas u svemu blagoslov. U svemu! Ne zaboravimo to niti u jednome trenutku!
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u petak 10. veljače 2017. godine, na blagdan bl. Alojzija Stepinca, svečano euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali.
“Biti kršćanin znači susret i zajedništvo s osobom Isusa Krista i susret sa svjedočenjem svetih koji ulaze u naš život”, rekao je na početku homilije kardinal Bozanić podsjetivši na zadnje trenutke života bl. Alojzija Stepinca u kojima se očitovala njegova potpuna predanost volji Božjoj i neustrašiva nada utemeljena na pouzdanju u Boga.
“Zrno je palo na zemlju, da bi donijelo obilat rod. Na današnji dan, dan pada zrna u zemlju, okupljeni smo oko njegovih zemnih ostataka kao plod nove prisutnosti blaženoga Alojzija Stepinca u našoj sredini. Ta je prisutnost niknula u vjeri koja proslavlja Gospodina, a mi u njoj osjećamo veliku utjehu.”Govoreći o trpljenju bl. Alojzija Stepinca, kardinal Bozanić je rekao da “Stepinčev primjer privlači, jer se u njegovu ponašanju i držanju, u njegovim riječima i djelima lako čuju Isusove molitve: ‘Oče, proslavi ime svoje!’.
U susretu s trpljenjem Isus zna da nije vrhunac muka i razapinjanje, nego da je najvažnije ostati uz svoga Oca u vjernosti i istini poslanja. Križ je poniženje i čini se da je suprotnost proslavi. Međutim, jedno osvjetljava drugo. Isus se prinosi Ocu koji ga daruje nama, prepuštajući ga ljudskoj nepravdi i mržnji, napuštenosti u kojoj samo vjera govori da će ga Očeva ljubav uskrisiti i proslaviti, to jest: po njemu obdariti svijet novim životom. To je neprolazna slava, jer po križu je Božja ljubav postala bol. To je bol koja oplemenjuje čovjeka, jer je prihvaćena i darovana, sposobna otkupiti sve, čak i one koji ga razapinju.”
“Ako je Krist u srcu, nema straha. To prepoznajemo u odgovorima koje je i prijateljima i neprijateljima davao blaženi Alojzije. Za njega je Krist bio sve, Krist koji je lice nebeskoga Oca, ali i lice svakoga čovjeka. Nadbiskup Stepinac klanjao se toj svetosti i usvajao je u svojem srcu. Ako tražimo izvor snage za njegove odgovore i njegovu nadu, naći ćemo ga jedino u Kristu.”
Podsjetivši na riječi bl. Alojzija Stepinca pred sudom, kardinal Bozanić je poručio da nam bl. Alojzije Stepinac svima poručuje “da budemo ljudi čiste savjesti, da nastojimo uvijek iznova oblikovati svoju savjest, da je nastojimo usklađivati s Bogom i Božjim zapovijedima, da naša savjest bude sposobna razlikovati dobro od zla, da se uvijek opredjeljuje za istinu protiv laži, za pravednost protiv nepravde, za ljubav protiv mržnje, za slogu protiv podjela. Molimo zagovor blaženog Alojzija da se u hrvatskom društvu sve više otkriva savjest kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i ljudima, da čista savjest bude glavni čimbenik za promicanje općeg dobra.”
Blaženi Alojzije Stepinac je naš kompas da bi se znali orijentirati, a glavne točke su vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik, ne popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba s kojom se može trgovati.
U tom smislu, danas nam je u hrvatskom društvu, zbog odgovornosti pred novim naraštajima i budućnosti za koju želimo da bude oslobođena od ideoloških prepucavanja propalih utopija, potreban Stepinčev ključ za suočavanja s prošlošću.
“Blaženi je Alojzije za nas, braćo i sestre, u svemu blagoslov. U svemu! Ne zaboravimo to niti u jednome trenutku. I ovo slavlje jača svijest o prisutnosti toga blagoslova: i kada sami moramo trpjeti, kada trpe nama najdraži, kada trpi Crkva, ma gdje se nalazili njeni vjernici. Nosimo taj blagoslov i kada se pitamo zašto se očitost istina o kardinalu Stepincu tako teško prihvaća. No, kao što smo to već ranije isticali, proces raznih objašnjavanja, odmjeravanja i provjeravanja u koji smo uronjeni pred kanonizaciju blaženoga Alojzija sve više pokazuje da je sve to blagoslov da se razotkriju namisli nekih srdaca.
Što se dublje ulazi u okolnosti i činjenice vezane uz blaženog Alojzija, potvrđuje se ona sigurnost koju su vjernici očitovali u trenutku njegova pastirskoga služenja, njegova izvrgavanja sramoti, njegova sužanjstva i preminuća. Vjernička je to sigurnost, osjećaj za svetost koju Crkva živi kao svoj dodir i blizinu s Bogom što ne vara. Vjernički se puk nije dao zavarati tada niti ga se danas može prevariti. Iz dana u dan događaji potvrđuju da promicatelji neistine pokazuju svoje pravo lice i da laž nema trajnost.
To narod osjeća, a taj se osjećaj može istančati ako se pročišćuje molitvom, žrtvom iz ljubavi i iskrenim traženjem istine. Sigurni smo da će Stepinčeva čista žrtva biti za dobro i na spasenje i onih koji ga ozloglašuju i koji pokušavaju održati laži u javnosti da bi stekli ili čuvali neki zemaljski probitak.”
Za prošlost je važno tražiti istinu i od nje ne odustajati!
Obraćajući se vjernicima i posebno mladima, kardinal Bozanić je istaknuo da je današnjem vremenu više od svega potrebna je nada: “U hrvatskom društvu mi kršćani trebamo buditi pouzdanje, širiti pozitivno ozračje i samopoštovanje. Kao kršćani nikada ne smijemo izgubiti iz vida konačni cilj koji daje smisao i vrijednost životu te nudi sigurno i duboko nadahnuće za svakodnevno zalaganje u preobrazbi naše stvarnosti.
Današnji je blagdan prigoda da iznova provjeravamo je li naš vjernički hod usklađen s Gospodinovim evanđeljem i vidimo li pred sobom tragove kojima je za Gospodinom prošao blaženi Alojzije. U taj kompas smo zagledani i kao pojedinci i kao Crkva i kao narod”.
Blaženi Alojzije i u vrijeme komunističkoga totalitarnoga sužanjstva bio je glas nade i znak slobode. Njegov je lik povezivao hrvatske ljude u domovini i u iseljeništvu, one koji su prognani i one koji su se u Hrvatskoj zalagali za slobodu čuvajući hrvatski vjerski, nacionalni i kulturni identitet.
Blaženi Alojzije bio je nadahnuće starijima da izdrže, a mladima da ne odustaju, nego da se s novim oduševljenjem zalažu za dobro svojih bližnjih u obnavljanju društva. Hrvatski su mu se branitelji često molili za zagovor; supružnicima je bio nadahnuće za življenje njihove vjernosti; nepravedno osuđenima, zlostavljanima i odbačenima utjeha u njihovim kušnjama.
Obraćajući se na kraju svoje homilije vjernicima kardinal Bozanić je rekao: “Dragi vjernici, baštinici smo Stepinčevog dara i plodova koji su nikli iz tog dara. Na mnogim su mjestima niknule mladice i pupoljci. Ne smijemo ih prepustiti hladnoći i nemaru. A nama, Crkvi je povjereno obrazloženje nade. Zato mi je drago da to obrazloženje nade večeras tako jasno očitujemo. Gospodine, ne dopusti da se ikada postidimo”.
Moje su česte molitve usmjerene prema obiteljima i prema mladima. Za njih molim pouzdanje u Boga, nadu u život i blagoslov Svemogućega. Mislim ponajprije na sve koji su odgovorni za našu domovinu, mislim i na one koji se nalaze u kušnji da domovinu napuste. I blaženomu je Alojziju bio ponuđen odlazak.
I našlo bi se opravdanje zašto bi mogao tako postupiti. Ali je ostao, da mnogi ne budu postiđeni, da hrvatski narod i domovina ne budu pogaženi i opustošeni. Draga braćo i sestre, u ovoj svetoj misi zahvaljujemo i molimo za troje: za čistu savjest, za nadu i za blagoslov. Time zrači svetost blaženoga Alojzija Stepinca.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije